Njihova lustracija je svrsishodna koliko i eksterminacija galapagoskih kornjaca - Cosic, Kapor, Toholj & co. su raspale lesine u najavi, lokalizovane na nepristupacnom depou pocasnih edicija nebitnih izdavackih kuca. "Ideolozi drustvene svesti" nisu vise problem ni znacajna pojava srpskog pisishtva, nego
1) Alave izdavacke kuce koje objavljuju iskljucivo shitseling izdanja u nemustim prevodima;
2) Nedostatak mestimicno do umereno kvalitetnih mladih pisaca;
3) Nedostatak mestimicno do umereno kvalitetnih citalaca, ma koje starosne dobi.
mada ne bih baš poverovala u
lokalizaciju raspalih lešina (s obzirom na tiraže i stepen uticaja u većinskoj, nebeogradskoj srbiji), neka ć, k & t i budu nebitni - zanima me šta je sa armijom
obučavanom od 85. naovamo za spec. psihološki rat, o čijem spisateljskom/uredničkom delu neću ni da otvaram priču, jer je treš u pitanju
ali, ko sedi u alavim izdavačkim kućama? po malim, provincijskim žirijima/komisijama/upravnim odborima? ko čini sistem?
ko je doneo odluku da se pod okriljem narodne knjige štampa gvozdeni rov, npr.? šta je s tim mestimično-do-umereno kvalitetenim mladim piscima? zar ih stvarno nema ili na njihovo mesto dolaze poslušni naslednici pomenute armije, čiji se treš otkupljuje za biblioteke, koji stasavaju kao roudies na turnejama
heroja po provincijskim bibliotekama, književnim večerima/susretima itd. a gde se mlati fina lova?
pre neki dan jedan od tih pesničkih trešera (i to za decu) u glasu se hvali kako mu je tiraž astronomski - a teško da mu se može naći jedan/dva naslova koji nisu objavljeni na crno; obilazi škole po srbiji & dijaspori, tali se sa direktorima, i noću mirno spava - a takvih je ne-zna-im-se-broj
i ne, oni nisu "ideolozi društvene svesti" u
klasičnom značenju
oni su samo banda velikog koruptivnog potencijala
problem je što ih je mnogo, što sami sobom čine kulturnu scenu i što su već formirali nekoliko budućih generacija neumereno nekvalitetnih čitalaca
beton mi je i dalje zanimljiv, bez obzira na gomilu loše napisanih, loše koncipiranih ili samo tužno bajatih tekstova - preovlađujuću poetiku (koja im se ne sviđa) nažalost, ne stvaraju dobri/loši pisci, već gejtkiperi po izdavačkim kućama (pih, skroz sam zaboravila da pomenem katedre, nimalo zanemarljiva legla), čiju politiku direktno oblikuju anonimni
heroji srpskog mentaliteta
anegdota iz života: kad sam pre godinu/dve zatekla onog-kako-se-zvaše što je lajao u dnevnikovom dodatku, u fotelji književno-prosvetne zajednice, zamalo da se iznenadim
kpz je baš nebitna, propala institucija, kojoj više niko ne zna ni adresu ni namenu - ali i dalje ima pravo na priličnu svotu iz republičkog budžeta, i dalje održava svoju respektabilno razgranatu mrežu ispostava po unutrašnjosti, koje su tamo pretežno iznikle u glavne realizatore lokalne DSS/SRS/SPS
kulturne politike
ovde se već 7 godina čeka da "tržište samo reguliše stvari", da se "kvalitet spontano prepozna", i da "mladi pisci spontano izvrše smenu generacija" - pa to se već i dešava, samo što se dešava u skladu sa preovlađujućim vrednosnim sistemom