Кажу да је Чавез популиста, а управо је он затворио ТВ станицу која пушта латинске сапунице и коју воли 80% Венецуеланаца.
Шта је требао, да и даље форсира културни модел Касандре? Дакле, системске реформе! Уосталом ако је погрешио, изгубиће наредне изборе, и свима лепо, мислим уколико га ЦИА не смакне у току мандата.
Čaves ne miruje
B. Lalić, 28. maj 2007
Za kočopernog venecuelanskog predsednika Čavesa, svašta se može reći, ali ne nikako da ne drži reč. On je obećao da će ukloniti sve prepreke na putu za uvođenje Venecuele u socijalizam 21. veka, i tako deluje.
On je u ponedeljak ujutro
ukinuo popularnu i privatnu "Radio Televiziju Karakas" (RCTV), omiljenu po lakim programima, koji su popunjavani latinoemeričkim tv novelama i lakšim socijalnim temama. Učinio je to tako tako što joj nije produžio koncesiju, bez konkretnog objašnjenja, mada je svima jasno da je to uradio zato što pomenuta tv stanica nije bila na liniji njegove revolucionarne strategije.
To je bio razlog da mnogi građani izađu na ulice Karakasa i da pruže podršku 3.000 zaposlenih koji su radili u toj televizijskoj kući. "Ovo je crna nedelja za slobodu štampe u Venecueli", klicali su građani, dok je Asocijacija Latinoameričkih medija, energično osudila ovaj potez Čavesa, naglašavajući da ta TV stanica postoji već 53 godine i njena nacionalizacija znači zavođenje državnog monopola u medije. Slična reagovanja su stigla i iz Evrope i SAD.
Na sve to Čaves je odgovorio da na sebe preuzima svu odgovornost za takvu odluku, a onda je dodao: "Neće ovde uređivati stvari ni Evropa ni Amerika, nego mi".
To "mi" znači da odlučuje sam Ugo Čaves, jer je je takva ovlašćenja dobio od venecuealsnkog parlamenta u kojem ima ubedljivu većinu. On se u ponedeljak nije ni osvrnuo na prve ankete koje su napravljene među građanima Venecuele i koje pokazuju
da oko 80 odsto stanovništva ne podržava gašenje popularne TV stanice.Tu se, međutim, Čavesova "revolucija" ne završava, niti odatle počinje. Već odavno fenomen Ugo Čaves je udarna vest i u Venecueli i u svetu. Jednog dana, sa govornice UN, američkog predsednika Buša nazove "đavolom", drugog poruči Kondolizi Rajs: "Ne kači se sa mnom mala", a za doskorašnjeg predsednika Meksika Visentea Foksa je rekao da je "Američki potrčko."
No, to je ipak samo retorika. Postoje i mnogo ozbiljnije stvari kada je reč o Čavesu. On je u međuvremenu nacionalizovao oko 300 domaćih [/img]elektroprivredu, telefoniju. Prvog maja je zaposeo izvore nafte u dolini reke Orinoko, a moćnim petrtolejskim kompanijama Ekson-Mobil, Ševron, Britiš Petroleum i Total, koje eksploatišu venecuelansku naftu, saopštio je da će od ovog leta državi moerati da ustupe 60 odsto akcija.
A onda je izjavio da Venecuela napušta MMF, taj nezahvalni "instrument američke imperije", što nije ostalo bez odjeka u Latinskoj Americi.
Iz Vašingtona preko Stejt departmenta Čavesu poručuju da "kopa sebi raku" i da venecuelanski narod postaje žrtva njegove politike.
Čaves ne odaje utisak čoveka koji se zbog toga uplašio, mada je svestan otpora njegovoj socijalističkoj revoluciji i spolja i iznutra. On je pre neki dan optužio Amerikance da pokušavaju da unesu razdor u oružane snage Venecuele, da izazovu nemire i građanski rat, kako bi imale povod za intervenciju, pa čak i invaziju.
"Oni uvek traže izgovor za intervenciju. Tako su u Iraku izmislili aferu sa oružjem za masovno uništavanje, da bi tamo poslali svoje trupe," rekao je Čaves, dodajući da se idejama o građanskom ratu u Venecueli mogu "zanositi samo ludaci."
TV novela sa Čavesom u glavnoj ulozi se nastavlja.