Kad sam bila mala, bila sam veliki zaljubljenik u antičku Grčku (mitologiju naročito). Zasluge: moj ćale koji je više voleo ovakve uspavanke od Andersena i ostalih. Verovala da ću kad porastem imati nekakve veze sa svim tim,
makar kao turistički vodič

(ali isključivo za putešestvija u Grčku)
Obrnute plastike za bombonjere (neko rekao) su mi isto bile loodilo od igračke, a pravi doživljaj da odem kod mame na posao gde je u kancelarijama bilo neverovatno mnogo tipkaćih mašina, digitrona, onih nekih računalnih sprava za koje ne znam kako se zovu. To je bio život i sreća nebeska
Nešto kasnije, volela sam (ma koliko mi to sad neverovatno delovalo

) matematiku , čak sam bila uverena da ću se time baviti.
...
Od svega sam dobila ponešto (u materijalnom ili živom obliku

), tako da ne bi trebalo da se žalim
PS od nekadašnje nerealizovane želje da budem doktorica osta realizovana hipohondrija