idi u qrac bre...
Trauma br 1:
Peti osnovne i u toku su prijave i kvalifikacije (tako se to kod nas zvalo... ) za hor. Profa muzickog, zvani Pevac, poznat je bio po tome sto plane i izdere se na tebe u roku od 3 sekunde a jedino sto ti mozes da uradis jeste da se rasplaces ili upisas u gace. Takav efekat je imao na decu. Dusa od coveka.
Elem, pocinju kvalifikacije, a ja medju prvima "nastupam". Izabrana kompozicija: "Visnjichica rod rodila". Stanem pored klavira koji je on inace svirao tokom te audicije i pocnem mojim umilnim altom da mu pevam na uvce. Na pocetku pesme shvatim da je on poceo da svira nesto deseto, pa se brzo presaltovao na prokeletu "vishnjichicu", a rezultat je bio da niko nije znao ni sta ja pevam ni sta on kog djavola svira. Popizdi on i izdere se na mene: "Mr'sh napolje! Ne znash da pevash pa si doshla meni ovde da tracish vreme?!" Ja u komu. K'o da mi nije bilo dovoljno to sto sam bila jedini (prvi ili drugi, jos ne znam) alt na toj audiciji. Oko mene sve fine, "prave devojcice" koje pevaju sopran i mecosopran. Pokupim stvari i dojem kuci gde sam ridala ostatak dana.
I dan danas me blam da zapevam u drustvu.
Trauma br 2:
Profa hemije u osnovnoj. Kad te vidi da prichas ili ne radish ono sto je rekao gadja te malecnim komadima krede. Da stvar bude gora, bio je precizan skot u majchinu. Nepogresivo je pogadjao u metu: oko ili nos. Pa ti onda prichaj. Mene je jednom pogodio blizu oka, a ja sam toliko bila u shoku da sam ustala i pitala: "Dobro, pa da li ste vi normalni?" Za divno chudo nije me ponovo gadjao, nisam dobila pedagoskog keca (imala sam ih sasvim dovoljno zbog pokazanog "znanja" ) kao ni put do direktora.
Misterija.
Edited by Linda Lee, 01 December 2006 - 18:23.