58 replies to this topic

[kurdi]

Ne mislim da su znanstvenici ti koji iskrivljuju istinu vec da su krivi utoliko sto sami vise ne rade na sprecavanju takvih pojava, a to se izmedju ostalog vrlo lako postize, npr. autorizacijom teksta.

Popularizacija znanosti - iskrivljavanje istine- vulgarizacija, su po meni tri razlicita pojma.

<{POST_SNAPBACK}>

trebalo bi tako da bude, ali nije. ovo se zapravo uzasno tesko postize. cak i ako dobijes tekst na uvid, sto uopste nije garantovano ali recimo da je obicaj kod ozbiljnih novinara, to sto dobijes je obicno toliko beyond repair da najvise sto mozes da uradis je da ispravis neke najgore cinjenicne greske (pick your battles!), inace bi morao sve sam da napises iz pocetka. pa cak ni to ne bi moglo, jer ako ti (naivno) napises jako dugacku "sugestiju" koja zapravpo cini ceo tekst, ono sto onda dobijes nazad je "thanks a lot for all your very helpful input, i have tried to phrase it all in a format slightly more appropriate for our readers... see what you think"... and what you think is that you're back to square one. tako da je na kraju praksa/etiketa da ti ni ne menjas tekst direktno nego dajes komentare, koji onda budu "inkorporirani", i jako retko vidis bas page proofs, zadnja runda ispravki je po principu promenicu majke mi.

na kraju ostaje vera da oni zapravo zaista imaju bolji osecaj sta ce publikum najbolje razumeti i sta je za taj nivo zapravo sustina, sto ima smisla jer su i oni sami predstavnici te publike, dok si ti mozda i opsednut pedanterijom.
i naravno vera da kada tvrde da si rekao neku totalnu glupost svim kolegama je jasno da nisi stvarno to rekao.

ima naravno boljih i gorih novinara, najbolji obicno imaju doktorate iz nauke o kojoj iskljucivo pisu, ali naravno ne pisu iskljucivo bas o (pod)oblasti koja im je bila struka.

napomena - moja najdirektnija iskustva su uglavnom ogranicena na popular science i sl tekstove u uslovno receno naucnim publikacijama, tipa za undergradove itd, ne bas sa generalnom stampom ( ), ali za pretpostaviti je da je tamo ceo taj proces autorizacije i kontrole teksta jos mnogo tezi, i nivo znanja novinara jos mnogo nizi.

na francuskom vulgarisation znaci popularisation, bez negativnih konotacija, to sam samo u sali naveo kao etimoloski kuriozitet.

[Indy]

... ima puno rezona da se obrazuje profil tipa BSc (Scientific Journalism), a smeo bih da se kladim u flasu vina da takvo nesto vec negde i postoji...

<{POST_SNAPBACK}>

Sto se niko nije upecao, sad bih obogatio podrum sa novim vinom.

Bachelor of Science/Journalism (BSc/BJ), The University of Queensland

Program Outline
Students can combine the flexibility of a Science degree with a professional Journalism qualification. While attaining media, communication and journalism skills, students can either have a broad scientific background or specialise in an area. Refer to the Bachelor of Science and the Bachelor of Journalism for individual program objectives.

[Sleepers]

Pocela sam pisati tekst (tj. odgovore) prije tri sata. Napisala sam dugacak osvrt na temu, da bi mi nakon svega stigla poruka da "nisam ulogirana"- sto je notorna glupost jer ne mogu odgovarati na postove ako nisam ulogirana. Trenutno nemam snage pisati sve ponovo.

Sad se idem ispovracati na moderaciju. Pa ako me ne banuju, mozda smognem snage napisati sve ponovo.

edit: napisat cu ponovo post kad budem imala vremena. Jucer sam zaista izgubila zivce.

Edited by Ziza, 17 November 2006 - 08:02.

[Heaviside]

.
Najkomplikovaniji proizvod ljudskog uma je operativni sistem. Nije transformator.

<{POST_SNAPBACK}>

Pa sad...ne znam dovoljno o operativnim sistemima, pa cu da prihvatim tvoju konstataciju. Ipak, komplikovanost nekog otkrica nije direktno srazmerna njegovom znacaju.

Kada pogledas Maxwell-ove jednacine, ako baratas solidno matematikom, videces da to nije nista preterano komplikovano al je mnooooooogo bitno. Doduse da nije bilo Heaviside-a (ne mene, nego pravog bilo bi dosta komplikovanije al nebitno...

Tesla je studirao na faksu na kom ja sada studiram i nemoj da ga diras!
Sad ozbiljno...
Ko kaze da Tesla nije bio znacajan naucnik on nema pojma o Elektrotehnici u globalu, ne samo o Energetici. Inace Vrhovni Sud USA je done presudu (dosta posle Tesline smrti) da patent za radio pripada Tesli. Meni je to dovoljno da ga svrstam u sam vrh svetskih naucnika svih vremena. Inace izum radia je imao mnogo dalekoseznije posledice od onoga pod sta ljudi u kolokvijalnom jeziku podrazumevaju radio.

I mene malo nervira taj mit o Tesli i meni on ne spada u grupu omiljenih naucnika, mozda zato sto se ne bavim Energetikom, ali me izuzetno nervira kada ga neko naziva neskolovanim inzenjerom, hakerom usw.

[Sleepers]

trebalo bi tako da bude, ali nije. ovo se zapravo uzasno tesko postize. cak i ako dobijes tekst na uvid, sto uopste nije garantovano ali recimo da je obicaj kod ozbiljnih novinara, to sto dobijes je obicno toliko beyond repair da najvise sto mozes da uradis je da ispravis neke najgore cinjenicne greske

To u vecini slucajeva i jeste jedino sto mozes uciniti. Ili da zaista sam pises tekst, ali u tom slucaju;

na kraju ostaje vera da oni zapravo zaista imaju bolji osecaj sta ce publikum najbolje razumeti i sta je za taj nivo zapravo sustina, sto ima smisla jer su i oni sami predstavnici te publike, dok si ti mozda i opsednut pedanterijom.

si TI taj koji mora imati feeling za siri auditorij. Jer ono sto tebi izgleda sasvim jednostavno, je publici potpuno nerazumljivo i sam tekst zapravo postaje neupotrebljiv. Osim toga, moras ostati u zadanom terminu, tj. minutazi ili broju kartica, (a to je vrlo cesto princip "sto vise, strpati u sto manje"), a da opet ne izgubi smisao. Ima odlicnih znanstvenika koji ne mogu biti novinari ili profesori zato sto ne znaju obraditi gradivo na svima dostupan i lako razumljiv nacin.

i naravno vera da kada tvrde da si rekao neku totalnu glupost svim kolegama je jasno da nisi stvarno to rekao.

To je onda ili ljiga od novinara, ili nije shvatio o cemu si pricao pa je potpuno izokrenuo cinjenice. I tu se opet vrtimo u krug; ili je on totalno glup, ili ti ne znas objasniti, a u praksi ima i jednog i drugog.

ima naravno boljih i gorih novinara, najbolji obicno imaju doktorate iz nauke o kojoj iskljucivo pisu, ali naravno ne pisu iskljucivo bas o (pod)oblasti koja im je bila struka.

To je rijetkost. Radi se uglavnom o znanstvenicima koji po struci nisu novinari, ali honorarno pisu za odredjene casopise.

napomena - moja najdirektnija iskustva su uglavnom ogranicena na popular science i sl tekstove u uslovno receno naucnim publikacijama, tipa za undergradove itd, ne bas sa generalnom stampom (  ), ali za pretpostaviti je da je tamo ceo taj proces autorizacije i kontrole teksta jos mnogo tezi, i nivo znanja novinara jos mnogo nizi.

Ovo moze, ali ne mora biti tocno. Ponekad je novinar koji nesto zna o odredjenoj materiji (ili misli da zna) mnogo opasniji od onog koji ne zna nista i pise za obicnu stampu. Jer taj koji ne zna ce (jasno, pod uslovom da je dobar u svojoj struci) mozda uloziti mnogo vise truda da ne pogrijesi (upravo zato jer zna da ne zna, pa da ne ispadne tukac) a i mnogo ce ozbiljnije prihvacati tvoje korekcije kod autorizacije teksta.

Problem s novinarstvom danas je nedovoljna isprofiliranost usprkos tome sto odredjena podjela unutar medija postoji. Tu prvenstveno mislim na velike medijske kuce bilo da je rijec o novinama ili TV-u. Pa je tako novinar koji prati "znanost", prisiljen pratiti sva znantsvena podrucja, a to je priznat ces, presiroko i preobimno podrucje i neminovno je da dolazi do kikseva.

na francuskom vulgarisation znaci popularisation, bez negativnih konotacija, to sam samo u sali naveo kao etimoloski kuriozitet.

Mda pa hajdemo sad malo ozbiljno; krajnje pojednostavljenje, ili ako hoces totalna banalizacija, a sto masovna publika danas zahtijeva, tebi sasvim sigurno vrlo cesto i ne izgleda drukcije nego kao cista vulgarizacija. I da se sad vratim na pocetak, upravo zato dio krivice svaljujem na znanstvenike. Mislim da je ipak mnogo lakse od znanstvenika napraviti dobrog novinara, nego obrnuto. U tom smislu je

Bachelor of Science/Journalism (BSc/BJ), The University of Queensland

ovakav pristup najpametnije i najbolje rjesenje.

[Indy]

Nije sve tako crno... Science od proslog petka:

[elle]

o bože koji jesi

je li, a za koje ti navijaš?

[Sleepers]

Nije sve tako crno... Science od proslog petka:

Evo malo novosti i sa ovih prostora;




Biti znanstvenik danas u Hrvatskoj - izazov ili gubljenje vremena?


Mi moramo biti promjena koju želimo svijetu (Gandhi)


Upitah nedavno jednog od naših najboljih studenata - Kako ste vi Marko ovamo dospjeli? Na studij matematike i fizike? Kada vas je to obuzelo? Puno je razloga, reče on, ali jedan je svakako i taj što me je kao dječaka potpuno očarala sjajna Saganova knjiga i serija Cosmos. Ne začudih se nego podijelih s njime i svoju priču - i ja sam tu gdje jesam u velikom dijelu krivnjom tog istog Sagana ! Carl Sagan, jedna od najsjajnijih zvijezda popularizacije znanosti 20-tog stoljeća i nevjerojatan utjecaj ljepote svijeta koju je taj čovjek, kao malo tko znao otkriti drugima, njegov izniman transferni potencijal i smisao za zanimljivo, monumentalno, za estetiku spoznaje. Doista se treba pokloniti i zadrhtati pred brojem ljudi na planeti kojima je, kao Marku i meni, ovaj čarobnjak uspio prenijeti svoje oduševljenje svijetom i svijetom znanosti. I upitati se koliko mi činimo na krčenju puta prema društvu znanja i znanosti koje toliko zazivamo u najraznolikijim imperativima od projektnih ciljeva, strategija razvoja i predizbornih kampanja pa sve do najosobnijih nadanja za boljitak vlastite djece. Koliko činimo u sredini u kojoj živimo, u našem gradu, na našoj znanstvenoj ustanovi, na našem Sveučilištu?
Jer stvarnost je jednostavna i okrutna. Ta znanost, taj posao kojeg radimo, težak je i mukotrpan rad, rad na sticanju i proizvodnji znanja, a živimo u vrijeme i na mjestu na kojem, nažalost, ni rad ni znanje nisu na osobitoj cijeni. Nema svrhe lamentirati nad tom činjnicom - nego je iskoristiti kao odskočnu dasku, poticaj za utoliko potrebniju borbu za promjene. Naravno, borba za društvo znanja i znanosti započinje njihovim prikladnim vrednovanjem, brigom za materijalni status i uvjete rada znanstvenika. Bez te brige, nema tog adolescenta koji će željeti u svijet znanosti, cijeniti rad znanstvenika ili sveučilišnog nastavnika. Što naravno znači da neće ni sam ulagati napor u učenje, sticanje znanja, studiranje. Što naravno znači da smo prilično odlutali s puta prema društvu znanja. Borba za, kako reče Sagan "bolji svijet od onog kojeg smo mi dobili", započinje brigom samih znanstvenika za svoj status, njihovim progovaranjem u medijima, njihovom prisutnošću u medijima i prije svega njihovom sviješću o potrebi te prisutnosti.
Prošle je godine u Hrvatskoj po prvi put inauguriran jedan novi vid te borbe za prisutnost u javnosti i medijima, nazvan Festivalom znanosti, kojemu je cilj popularizacija znanosti, senzibiliziranje javnosti i medija na znanstvene teme, uključivanje građana i posebno mladih u najrazličitije sadržaje povezane sa znanošću koje izvode i osmišljavaju znanstvenici. I ove se godine u Osijeku, Zagrebu i Rijeci zbiva Festival znanosti 26.-30. travnja. Dobra je to prilika i za primijetiti u kojoj mjeri sami znanstvenici drže da je važno obraćati se javnosti, medijima, doprinijeti popularizaciji svoje struke. Prilika za upitati se koliko je nama znanstvenicima popularizacija znanosti važna.
Činjenica je da se velik broj profesionalaca, znanstvenika prema popularizacijskim aktivnostima odnosi sa apatijom, skepsom ili čak i prezirom. Razlozi su vrlo različiti, od razmišljanja "zašto i kome bismo trebali pričati o svojem istraživanju i otvarati vrata svojih laboratorija ", "mi smo dužni raditi svoje i komunicirati među svojima", "to je gubljenje dragocjenog vremena koje moramo posvetiti znanstvenom radu" pa do razmišljanja "znanost se ne može popularizirati", znanstvenog larpurlartizma "znanost nije potrebno popularizirati" ili "obraćanje javnosti nije naš posao ni dužnost". Paleta reakcija ponekad seže i do egzotičnijih, stigmatizirajućih poput "popularizacijom se bave ljudi željni osobne promocije ili oni koji nisu uspješni znanstvenici". Nerijetko se u znanstvenim krugovima popularizacijske aktivnosti i općenito zauzimanje za neposredniju komunikaciju znanstvenika s javnošću naziva "cirkusantstvom". Takvi stavovi podsjećaju na one ortodoksih ljubitelja operne umjetnosti koji su svjetske stadionske koncerte slavnih tenora proglasili prostituiranjem klasične glazbe unatoč (ili baš zato?) tome što su koncerti pokrenuli fenomen popularizacije klasične glazbu par exellence. Je li svetogđe izvoditi klasiku masama na stadionima ? Trebaju li opera i znanost ostati patricijska privilegija odabranih i educiranih?
Ovo nas vodi do promišljanja o cilju i svrsi znanosti i pitanja zašto se uopće njome bavimo, mislimo li da smo dužni poreznim obveznicima koji financiraju znanstvena istraživanja objašnjavati što se, zašto se, pa čak i kako se znanost radi. Ima li znanost uopće budućnost ili kakvu, ako se znanstvenici sami ne zauzimaju za njezinu promociju, ako ne razvijaju izravnu komunikaciju s javnošću i ako se ti napori ne vrednuju kao dio njihove profesionalne uloge? Temeljem čega se znanstvenici nadaju da će se njihov rad cijeniti i vrednovati ako ga sami ne predstavljaju kao zanimljivog, vrijednog i potrebnog?
Biti znanstvenik danas u Hrvatskoj - izazov ili gubljenje vremena? O ovom pitanju raspravljat će na parlaonici Festivala znanosti riječki tinejdžeri. Svakako to trebamo učiniti i mi znanstvenici, raspraviti najprije sa sobom, ali svakako i među sobom. Jer kad raspravljamo sami sa sobom uvijek smo u pravu (J. Hašek).

Ovo je kolumna od prosle godine, a Festival znanosti je prvi put odrzan 2004.

festival znanosti

Edited by Ziza, 20 November 2006 - 19:12.

[Indy]

o bože koji jesi

  je li, a za koje ti navijaš?

<{POST_SNAPBACK}>

za normalne?

[Sleepers]

EH, DA.
I zaboravila sam nesto sto je izuzetno bitno. Naime, ni najveci idiot od novinara ne moze pisati ako nema izvor. Od kuda izvor? Imaju li znanstvenici; znanstvene institucije (ispricavam se na svom neznanju, ali u Hrvatskoj se za znanstvene skupove sireg znacaja, u principu iznajmljuju novinari iz postojecih medija, a tu bih sad zaista strpala svoj fax zurnalistike, i dr. komunikologije - doktorirala sam jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee wub i srce i )

mhm da.


odredjenu cenzuru - da tako kazem, pri objavljivanju neke informacije? Jer curka je neminovna. Svatko tko idealizira o zapusivanju rupe je cisti sanjar. A to uglavnom tece ovako;

POCETAK: -Neimenovani izvor je rekao da zica vise nije spoticaj - prva objava

NASTAVAK 1 - Znanstvenici su konacno utvrdili da zice vise nisu spoticaji, i da se od njih ne umire - medij koji je PREUZEO vijest i malo ju DORADIO.....


NASTAVAK 2 - Znanstvenik iz blabla je utvrdio da je el. energija koja se prenosi putem el. aparata - tipa mobiteli i slicno, - uzasno stetna i podize smrtnost. Ali on garantira da ce se to rijesiti ako kupite bezicne mobitele. Dakle, sacuvajte zdravlje i dodjite u .... .

Dakle,problem je IZVORISTE. Naravno da se novinari hrane. Ne branim ih. Objasnjavam princip


Kurdi. Objavio si nesto sto ide prije OBJAVE. Ne zelim, niti te prozivam; u principu mislim da nisi htio nista lose. Ali je cinjenica da si PUSTIO vijest prije OBJAVE. KOLIKO DANA PRIJE?
Mislim , oni su imali konferenciju za novinare. Oni su TOCNO ZNALI kad ce tu vijest objaviti u medijima. Ostaje nam zagonetka; tko su to ONI, a tko smo MI ? II koliko cesto u principu znanstveno otkrice (manje ili vece) curi - a vrlo cesto s krivim podacima.
Ne znam zasto uporno imam feeling da si protivnik prosvjecivanja masa. Nije cak problem u tvom otkacenom nastupu. Koji je cesto besmislen, ali ti naprosto pecas..Ti u principu (mislis) da zajebavas mase. I to je sasvim ok sve dok se ti zabavljas. Samo to obicno ne traje dugo.

Edited by Ziza, 20 November 2006 - 19:15.

[kurdi]

Kurdi. Objavio si nesto sto ide prije OBJAVE. Ne zelim, niti te prozivam; u principu mislim da nisi htio nista lose. Ali je cinjenica da si PUSTIO vijest prije OBJAVE. KOLIKO DANA PRIJE?
Mislim , oni su imali konferenciju za novinare. Oni su TOCNO ZNALI kad ce tu vijest objaviti u medijima. Ostaje nam zagonetka; tko su to ONI,  a tko smo MI ? II koliko cesto u principu znanstveno otkrice (manje ili vece) curi - a vrlo cesto s krivim podacima.

<{POST_SNAPBACK}>

heh, pa nisi primetila da je link na javni server, kako ste inace svi vi do njega dosli?

http://www.arxiv.org/

je public preprint server, uglavnom za fiziku i matematiku (tu su recimo objavljeni neki perlmanovi radovi koji nikada nisu izasli "zvanicno"), gde naucnici po svom nahodjenju kace da kazemo "nezvanicne" radove, obicno onog dana kada ih posalju u casopis. ne postoji nikakav peer review (uslovno receno, postoji neka provera da ne kacis pornografiju, astrologiju i sl), samo je cast autora izlozena riziku ako okace glupost.

mozes i ti da ga citas, kao i svaki novinar.
ono sto tamo stoji su naravno oni sami napisali, tako da nema veze sa ovom tvojom pricom o neproverenim izvorima. sto verujem da se desava, ali kod nas se taj problem delimicno resava upravo tako sto ti sam sto pre objavis svoju verziju na arxiv-u - kazem delimicno, jer to naravno ne sprecava bilo ciju slobodnu misinterpretaciju, ali barem je original evidence available to all, pre svega za kolege.
mada naravno za vise od 99% radova siru publiku i tako i tako zabole; efikasna komunikacija medju naucnicima je zapravo primarni razlog za kacenje radova.

za biologiju i hemiju za sada nazalost ne postoji nista slicno, sto jako usporava komunikaciju, pa nekada ljudi ne znaju da je neko nesto uradio jos pre 3, 6 ili 9 meseci (tipicno vreme od submitovanja do izlaska rada).

zapravo, ovo je sad vec d®uga prica, i sam koncept objavljivanja je sve rastegljiviji, jer ljudi ionako sve vise citaju ono sto se na arxiv-u i generalno na net-u pojavi, a ne konacne zvanicne verzije.

tzv commercial journals :kolokvijalizam:, nature i science, su svojedobno imali zabranu na objavljivanje radova na arxiv-u pre nego sto izadju u stampi, ali su cak i oni od toga odustali. u principu i sada postoji neki u praksi dosta nejasni "media ban", ali se ne odnosi na bilo kakvu public domain nekomercijalnu razmenu informacija (such as forums, blogs, personal websites, conferences etc). njima je samo bitno da konkurentska komercijalna kuca ne objavi nesto zvanicno prva.

naravno i svaki novinar koji cita arxiv moze da krene da pise pricu unapred, samo ne moze da je zvanicno "objavi" (za pare) pre zvanicnog objavljivanja. zapravo moze i da ima blog, pa tu da pise sta hoce, dokle god je to non-profit based. no to se ionako verovatno retko desava, posto nije bas realno da novinar prepozna da je nesto bitno pre nego sto mu to neko kaze, osim ako se bas specijalizovao za neku podpodoblast.

zapravo sve zajedno donekle slicno kao sa besplatnim softwareom. pretpostvljam da ce se ove granice stalno pomerati i redefinisati.

ali u svakom slucaju mi je laknulo da nisi mislila da sam ja mislio nesto lose.

Ne znam zasto uporno imam feeling da si protivnik prosvjecivanja masa. Nije cak problem u tvom otkacenom nastupu. Koji je cesto besmislen, ali ti naprosto pecas..Ti u principu (mislis) da zajebavas mase. I to je sasvim ok sve dok se ti zabavljas. Samo to obicno ne traje dugo.

naprotiv, ja sam veliki proponent popularizacije nauke, ne znam zasto si stekla drugaciji/pogresan utisak. cak i na forumu nekada pokusavam nesto da objasnim, kolko imam vremena, sposobnosti i zivaca, kao sto primecujes kacim radove itd.
samo se bas ne bih sam(o) time bavio po cenu nauke.

ja se jedino nekada frustriram sto ta popularizacija ne ide bas najbolje, ili makar tako iz moje perspektive izgleda. ali kao sto smo oboje primetili, ta perspektiva mozda i nije najbolja. na stranu sto meni mozda nepotrebno zasmetaju benigne neistine, indy je dosta pisao i o pogubnim posledicama loseg naucnog novinarstva.

to oko izvora i cenzure je dosta zajebana stvar, ko sto vec pokusah da objasnim i u ovom i u proslom postu, kontrola je dosta slaba, cak i kada autentican izvor jeste dostupan.
tako da se naucnici naravno mogu (po principu free for all) kriviti za nedostatak dobrih popularnih tekstova, mada ne znam koliko je to svrsishodno, ali su jako retko krivi za postojanje losih.
recimo cak i zvanicni nature press release, koji oni (makar obicno) pisu bez autorovog inputa, i salju zvanicnim agencijama 7 dana pre izlaska rada (da bi ovi spremili tekstove za d-day) nekada sadrzi materijalne greske. pa onda stvarno nisu krivi (samo) ti novinari iz agencija, nego ovi novinari/urednici iz nature-a.
ali mi bolji casopis za (manje-vise) popularnu nauku jednostavno nemamo, tako da ako ni oni ne mogu da imaju pisce koji su uvek pouzdani, ne znam sta se moze realno ocekivati od drugih.

To je onda ili ljiga od novinara, ili nije shvatio o cemu si pricao pa je potpuno izokrenuo cinjenice. I tu se opet vrtimo u krug; ili je on totalno glup, ili ti ne znas objasniti, a u praksi ima i jednog i drugog.

pa sta znam, ja ne bih bas isao tako daleko, jer po tom kriterijumu ne valja prakticno ni jedan novinar, ili prakticno ni jedan naucnik nista ne ume da objasni. kako god, gluposti uvek ima (i to cesto u upravnom govoru), al ne mislim ja da je to nuzno tako strasno, vise su u pitanju sitni blamovi za koje prosecan citalac nece verovatno ni primetiti da su gluposti (tako da efekat po tebe nije nuzno los, osim sto te malo sramota od kolega) - cesce su banalizacije ili senzacionalizam nego stvari koje su bas dijametralno suprotne istini. al sve u svemu small price to pay.

a naravno da sve donekle zavisi od obe strane, ti se boris za istinu, on(a) za senzaciju pa je sad pitanje dal mozete da pomirite te dve stvari. naravno ako ti sam smislis nesto sto zvuci senzacionalno a nije te od toga blam, svi mirni. ali ako ne smislis sam, on(a) ce smisliti, pa bilo istinito ili ne...
i zapravo samo je tu nekakvo kvantitativno razmimoilazenje, sto ja mislim da ako vec nema(mo) idealno resenje/ideju, onda istina ipak treba da ima prioritet (ili ne mora o tome uopste da se pise), ali novinari se izgleda ne slazu...

mislim to je tek prica za sebe, koji je (po drustvo i nauku) optimalan balans izmedju intelektualne odgovornosti i popularizacije.
prosto je nemoguce sve da bude tacno, ali to samo po sebi ne moze da bude lose, jer bi se npr odnosilo i za na prakticno sve udzbenike, samo je pitanje gde je bas optimum.

uh, ugusih.

cestitke na doktoratu!

[Sleepers]

[QUOTE]mozes i ti da ga citas, kao i svaki novinar.
ono sto tamo stoji su naravno oni sami napisali, tako da nema veze sa ovom tvojom pricom o neproverenim izvorima. sto verujem da se desava, ali kod nas se taj problem delimicno resava upravo tako sto ti sam sto pre objavis svoju verziju na arxiv-u - kazem delimicno, jer to naravno ne sprecava bilo ciju slobodnu misinterpretaciju, ali barem je original evidence available to all, pre svega za kolege.
mada naravno za vise od 99% radova siru publiku i tako i tako zabole; efikasna komunikacija medju naucnicima je zapravo primarni razlog za kacenje radova[/QUOTE]




- Ja bih to rijesila intra-netom; interna mreza koja nije dostupna siroj javnosti. Na taj bi se nacin sprijecile moguce zloupotrebe, kojih ima. Ako pricamo o (zlo) upotrebi Interneta, regulacija je de facto nikakva. U tom smislu nimalo ne podrzavam tezu o slobodi medija.




[QUOTE]naravno i svaki novinar koji cita arxiv moze da krene da pise pricu unapred, samo ne moze da je zvanicno "objavi" (za pare) pre zvanicnog objavljivanja. zapravo moze i da ima blog, pa tu da pise sta hoce, dokle god je to non-profit based. no to se ionako verovatno retko desava, posto nije bas realno da novinar prepozna da je nesto bitno pre nego sto mu to neko kaze, osim ako se bas specijalizovao za neku podpodoblast.

zapravo sve zajedno donekle slicno kao sa besplatnim softwareom. pretpostvljam da ce se ove granice stalno pomerati i redefinisati.

ali u svakom slucaju mi je laknulo da nisi mislila da sam ja mislio nesto lose[QUOTE].[/QUOTE]


- Uopce ne mislim da si mislio lose. Poanta je u tome da bilo tko isti link moze krivo upotrijebiti kao izvor informacija i na taj nacin uciniti glupost. I opcenito uzevsi kad smo kod izvora, a kad je u pitanju dnevna stampa ili web; danas je cesto vrlo tesko, a ponekad i nemoguce otkriti pravi izvor. Konkretan primjer:


"REZULTATI najmanje istraživanja ljudskog genoma provedenog od strane 13 znanstvenih institucija su pokazala kako su razlike u genetskog strukturi ljudskih jedinki daleko veće nego što se dosada pretpostavljalo.

Dosada se smatralo da su razlike među ljudima posljedica razlika u pojedinačnim "slovima" ljudskog genoma, odnosno da svaki gen može imati samo dvije kopije - po jednu od dobijenu od roditelja.

Međutim, istraživanje koje je provedeno nad oko 270 genoma ljudi afričkog, azijskog i europskog podrijetla je pokazalo da razlike među ljudima ovise o daleko složenijim genetskim kombinacijama, koje znanstvenici slikovito opisuju kao "riječi" i "rečenice" umjesto "slova". Pojedinci umjesto dvije mogu nositi daleko više kopija određenog gena, sadržavajući u sebi tako daleko složenije genetske kombinacije.

Na temelju toga se došlo do zaključka kako su genetske razlike među ljudima oko 10 puta veće nego što se pretpostavljalo.

Time je oborena i dosadašnja hipoteza prema kojoj je ljudski DNK bio 99 % identičan DNK-u čimpanze, najbližeg ljudskog srodnika u životinjskom svijetu.

Istraživanje takvih složenih genetskih kombinacija ukazuje da su neke od njih odgovorne za određene genetske varijacije u različitim populacijama - neke od osoba afričkog podrijetla su otpornije na HIV, a neke od osoba azijskog podrijetla otpornije na malariju.

Pravilna identifikacija tih kombinacija bi mogla dati pravi uzrok nekih teških i danas neizlječivih stanja kao što su Parkinsonova i Alzheimerova bolest, kao i eventualnu terapiju.

Vjeruje se da će osim u medicini najnovija saznanja o ljudskom genomu pomoći i forenzičkoj znanosti.

Rezultati istraživanja su objavljeni u tri časopisa - "Nature", "Nature Genetics" i "Genome Research".

D.A."

Ovo je objavio index.hr., u ovom slucaju moj izvor. A koji je njihov izvor i od prethodnog izvora izvor? "D.A" ne znaci nista, to su inicijali nekoga tko je prepisao/preveo vijest. Mozda iz navedenih casopisa, a mozda od neke druge, pete, novinske agencije. I dnevne novine se ponasaju identicno; novinaru koji bi ovu vijest skinuto s indexa (pod uvjetom da naglasi index kao izvor) nitko ne bi zamjerio i ne razmisljajuci o tome je li ta vijest tocna. A i kad se tocno zna izvor, pitanje je koliko se sama vijest putujuci okolo izoblicila.
Mozda sam sad slucajno ubola vijest koja je tocna, ali u novinarskom smislu je neispravna posto ne spominje izvor. (a ako "Nature" to jeste, trebalo je istaknuti "kako navodi Nature.." ili sl.) Ali nikome nista, a upravo takvih primjera je sve vise. Zato je i gluposti sve vise; prvenstveno mislim na mas-medije.


[QUOTE]recimo cak i zvanicni nature press release, koji oni (makar obicno) pisu bez autorovog inputa, i salju zvanicnim agencijama 7 dana pre izlaska rada (da bi ovi spremili tekstove za d-day) nekada sadrzi materijalne greske. pa onda stvarno nisu krivi (samo) ti novinari iz agencija, nego ovi novinari/urednici iz nature-a.
ali mi bolji casopis za (manje-vise) popularnu nauku jednostavno nemamo, tako da ako ni oni ne mogu da imaju pisce koji su uvek pouzdani, ne znam sta se moze realno ocekivati od drugih.
[/QUOTE]


Mozda nije bas najbolja paralela, ali u Hrvatskoj vec 11 godina izlazi popularno-znanstveni casopis koji prati podrucja iz geografije, povijesti i ekologije,(nesto poput hrvatske inačice N.G.) gdje honorarno radim kao PR pa mi je dobro poznat njihov nacin funkcioniranja koji se bazira iskljucivo na honorarnoj suradnji sa strucnim suradnicima koji sami pisu svoje tekstove bez ikakvog uplitanja glavnog urednika, (istina, on je i sam dr.geografije i to je olakotna okolnost), osim lekture i korekture. Casopis uopce nema svoje novinare i sudeci po dosadasnjem dobrom iskustvu, nece ih ni imati. Jedine greske koje se potkradaju su tipfeleri. Ne znam kako radi "Nature", ali pretpostavljam slicno. To bi bar bilo najlogicnije rjesenje.


[QUOTE]i zapravo samo je tu nekakvo kvantitativno razmimoilazenje, sto ja mislim da ako vec nema(mo) idealno resenje/ideju, onda istina ipak treba da ima prioritet (ili ne mora o tome uopste da se pise), ali novinari se izgleda ne slazu...
[/QUOTE]

Nije uvijek problem u novinarima, vec sve cesce u glavnim urednicima i vlasnicima medijskih kuca kojima je u vecini slucajeva bitan profit. A posto je kvalitetnih novinara koji mogu birati gdje ce raditi mnogo manje od ovih drugih, situacija je takva kakva jeste. I losi novinari moraju zivjeti od necega. Nemam podatke za strane zemlje, ali u Hrvatskoj je 60% novinara bez diplome. Tome se nema sto dodati. Cinjenica je medjutim da sama struka po tom pitanju ipak nesto pokusava.


[QUOTE]mislim to je tek prica za sebe, koji je (po drustvo i nauku) optimalan balans izmedju intelektualne odgovornosti i popularizacije.[/QUOTE]

Heh, to je duga prica, a balansiranje je cesto sinonim za koketiranje s masama.
Evo ti malo stiva ako ti je dosadno :

J. Vivian.;The Media of Mass Communication, 2003 Update (3rd edition), Allyn i Bacon, 2003.
R. Campbell; C. R. Martin; B. Fabos: Media and Culture: An Introduction to Mass Communication, Bedford/st
Martins, 2003.
A opet, bez koketiranja tesko da ce se, pogotovo na ovim prostorima, dostici zeljena kriticna masa koja i jeste uslov za optimalan balans; (povratak na pocetak price) osobno mislim da je moguce dostici nivo intelektualno odgovorne popularizacije i da se to gledajuci u globalu i dogadja. Istina, vrlo sporo.


[QUOTE]uh, ugusih.[/QUOTE]

Mene nisi, iako ovo bas i nema neke veze s Teslom.


[QUOTE]cestitke na doktoratu![/QUOTE]

Hvala. Jos prije par mjeseci, ali tek je nedavno bila promocija.

Edit: ne radi mi quote.

Edited by Ziza, 25 November 2006 - 10:30.

[Indy]

Natrcah na info o jednom novijem australijskom romanu pisca Robert G. Barrett-a... ...jedva cekam da je nabavim.

============

The Tesla Legacy
ISBN: 0732283671

"Forget the bloody Da Vinci Code, Mick. We've got to crack the Tesla Legacy. If we don't, we're both dead."

Newcastle electrician Mick Vincent had almost everything in life he wanted. Jesse Osbourne, the Stockton bookshop owner he loved. A big house at Bar Beach he owned. And a 1936 Buick Roadmaster he cherished. The only thing missing in Mick's life was a pressure plate for his Buick.

Through a strange old lady, Mick finds his pressure plate. He also finds a diary belonging to Nikola Tesla, the electronics genius reputed to be smarter than Einstein. But what was Nikola Tesla doing in outback New South Wales in 1925? Building a doomsday machine powerful enough to blow up Australia and half the world (), according to Jesse. And it's sitting on a fault line.

Even though the Tesla Legacy is highly classified, the Pentagon spy satellites are zeroing in and a hit squad from the United States Department of National Security is out to kill them. With the hint of an oil company conspiracy in the air and ASIO in the background, Mick and Jesse set off to find the Tesla Legacy first - their only clues, a lost mountain of copper ore and an old racehorse called Tears of Fire.

[elle]

lepo i iscrpno dokumentovana knjiga fenomenalno dobro dizajnirana

auror Zoro



http://www.nikolates....aspx?PageID=14