Zanimljivosti i cudnovatosti u raznim jezicima
#1
Posted 12 April 2006 - 16:27
Evo upravo sam saznala da se na rumunskom clanovi pisu kao sufiksi reci, svasta.
Jedna od teskih egzotika za mene je cinjenica da u srpskom proslo vreme povratnih glagola u trecem licu jednine nema pomocni glagol (npr on se iznervirao a ne on je se iznervirao).
U srpskom mi je isto sasavo sto se za tri glagola negacija pravi pomocu prefiksa.
A kad smo kod negacije, u finskom se ista menja po licima dok glagolu ostaje samo koren (npr kao kad bi u srpskom bilo ja nem pije, ti nes pije, on ne pije, itd).
U francuskom i spanskom - glupi subjunktiv i ko li ga samo izmislii.
Itd.
#2
Posted 12 April 2006 - 23:42
Nootka (zapadna Kanada) recenica:
"Tlihisma."
znaci "Camac je nasukan na plazi".
Da se analizirati na sledeci nacin:
Tlih- = vektorski pokret, pokret siljatog izduzenog tela u pravcu jednog od dva siljka kojima se zavrsava. Ova morfema nije imenica. Vise je kao neki vektor u fizici.
-is- = predlog za mesto; znaci "na plazi"
-ma = trece lice indikativa (jednine ili mnozine)
Nit je pomenut 'camac', nit nasukavanje, nit vreme kada se radnja dogodila.
...
Pazi jos jednu recenicu:
"Lashtskwiqistama." = "Camac ima posadu koja se sastoji od izabranih ljudi."
Analiza:
lash- = izabrati
-tskwiq- = ostatak, rezultat ; lashtskwiq = izabran
-ista- = u camcu u funkciji clana posade (="camcoposadski")
-ma = trece lice indikativa (jednine ili mnozine)
Ponovo, nikakav camac se nigde ne pominje.
...
Porediti jezike je vrlo zaludan posao, jer se cesto svodi na babe i zabe.
Beat this!
#3
Posted 12 April 2006 - 23:48
#4
Posted 12 April 2006 - 23:53
Inuit, makar ovde u Kanadi, a sasvim izvesno, i u Danskoj (na Grenlandu) sve to sto si naveo vrlo dobro znaju.
...
Dopada mi se ova ideja da ovo bude tema za slavljenje jezicke raznolikosti.
#5
Posted 12 April 2006 - 23:56
meni je najludje menjanje prvog sloga kod keltskih jezika.
Edited by Gonzo, 12 April 2006 - 23:56.
#6
Posted 13 April 2006 - 01:26
blasfemija!
#7
Posted 13 April 2006 - 10:16
Ma nisam ni mislila da se nesto cudom cudimo i ismejavamo druge jezike nego prosto da se pise o interesantnim i neobicnim stvarima u raznim jeziciima i uopste jezickoj raznolikosti kao sto rece autobus. Mozda nisam lepo precizirala u uvodnom postu.
#8
Posted 13 April 2006 - 12:21
(disklejmer: još sam početnik u francuskom)
#9
Posted 14 April 2006 - 15:46
Tako nešto je postojalo. Sada je teški arhaizam.
#10
Posted 16 April 2006 - 13:01
#11
Posted 18 April 2006 - 03:47
Aha, i to u zenskom rodu. Ne znam tacno odakle potice (nisam ucio latinski), ali to dozivljavam otprilike ovako:
"Vasa Visost je vrlo ljubazna" -> "Ona je vrlo ljubazna" -> "Lei è molto gentile".
(Sto me uvek podseti na to kako Cezar govori o sebi u trecem licu :-))
Sto se tice navikavanja, priznajem da isprva nije bilo lako, no sad mi je lakse da persiram nego da sam na "ti" s nekim - svo vreme smo persirali profesorkama, pa mi to nekako prirodnije... :-) Stvar vezbe, kao i sve ostalo.
#12
Posted 18 April 2006 - 04:11
Inace, sa obracanjem u drugom i trecem licu u spanskom vlada pravi haos, i postoje, u zavisnosti od zemlje i socijalnog statusa, mnogi nacini da se neko oslovi, sa neverovatnom varijacijom u obliku glagola koji prati zamenicu.
#13
Posted 18 April 2006 - 04:13
...
A tek japanski i korejski sistemi honorifichkog govora... E to je vec egzoticno!
#14
Posted 18 April 2006 - 12:08
inace dobra stvar u Spaniji je sto se generalno sve manje i manje persira
uzgred, jos jedna ezgotika finskog: ne postoje rodovi, i to ne postoje uopste, ne samo da predmeti nemaju rod kao u engleskom npr nego ne postoje ni dve licne zamenice "on" i "ona" vec samo jedna rec ("hän" )
inace jednom sam malo zezala Fince zbog toga na sta su mi rekli "pa sta, svi smo ljudi"
#15
Posted 18 April 2006 - 14:39
Subjunktiv ili konjunktiv je glagolski način koji se uglavnom koristi u zavisnim rečenicama i koristi se za izražavanje želje, sumnje, naredbe, potrebe, mogućnosti, tj. uglavom nekog ličnog stava (otuda i ime subjunktive - radi se o nečem subjektivnom)
Postoji u romanskim jezicima, latinskom, nemačkom, čak i u engleskom (I wish I were... to "were" je subjunktiv).
Ne znam na šta se tačno Amelija žali, ali upotreba subjunktiva u francuskom (a i u španskom i portugalskom) je šematizovana. Meni je čak lakša i od upotrebe određenog člana.
Evo nekoliko primera:
Vous êtes gentil = Vi ste ljubazni. (najobičnija rečenica u kojoj je glagol être u indikativu prezenta)
Il faut que vous soyez gentil (trebalo bi da budete ljubazni)
Je veux que vous soyez gentil (želim da budete ljubazni)
Je demande que vous soyez gentil (zahtevam da budete ljubazni)
Je doute que vous soyez gentil (Sumnjam da ste ljubazni)
Il est nécessaire que vous soyez gentil (Neophodno je da budete ljubazni)
Je ne pense pas que vous soyez gentil (Ne mislim da ste ljubazni)
Ovde sam upotrebio prezent subjunktiva, postoje i druga vremena čija je upotreba u opadanju. Pa čak i prezent može da se zameni infinitivom u mnogim situacijama.