QUOTE(pacey defender @ 10 Dec 2006, 04:49)
taj lik koji je, kako ti to explicitno kazes, bio blizak sa djindjicem pocetkom 90ih je bio dobrovoljac na ratistu u vukovaru. Istovremeno, neki ljudi su u beogradu pevali @mir, brate, mir@ dok su razni ludaci poput doticnog pricali kako im je lepse na frontu.
...
...
Aleksić je bio dobrovoljac jednako koliko i Čanak, ili (na primer) ja. Ako misliš da su svi na frontu duvali u Miloševićeve ratne trube onda jednostavno ne znaš ništa. Aleksić je upravo kao nepouzdan odabran da bude žrtveni jarac Miloševićeve propagande o tome kako "nema izuzetaka". Tako je poziv za rat dobio i jedan Dušan Kovačević, da bi se potvrdila Miloševićeva floskula o "jednakosti akademika i seljaka". O jednakosti u pravu da se žrtvuju za vođu (i one od vođe odabrane). Dilema da li otići ili dezertirati je lomila sve kojima je poziv upućen, čak i nakon što su otišli na ratište. Mnogi, a među njima i ja, verovali su da čak i tamo mogu mnogo da urade na tome da se to ludilo zaustavi. Ti sad možeš uobraženo da tvrdiš kako mi na ratištu nismo postigli ništa, i da se mnogo više postiglo pojanjem @mir, brate, mir@ ... ni sam nisam zadovoljan koliko smo mi na ratištu doprineli zauzdavanju ludila, ali eto ... volim da verujem da je naša opstrukcija ludila bila bar toliko efikasna koliko i nečije pojanje. Hrabrosti je, istina, trebalo i za jedno i za drugo. I za ono treće: bežanje prekograne.
Tip ljudi kakav je Aleksić je zaista bio problem u ono vreme: espeesovac, a nije đubre kakvo smo navikli da se podrazumeva potonjom negativnom selekcijom SPS-a. I nije tada bio ni retkost, a kamoli jedini. Mnogo vremena i mnogo zla je prošlo dok takvi nisu odustali, napustili SPS, ili bili izbačeni iz njega. A ta ista dilema: da li se protiv zla boriti iznutra, ili na njega pljuckati bezbedno sa strane (i izdaleka) je i dalje, i uvek aktuelna. Očigledno i danas. Kako god da uradiš, neko će ti pametovati da si pogrešio. Nepogrešivi tako ispadaju samo oni koji ništa i ne pokušavaju. A zvocaju.