Jump to content


Photo

Radioaktivna Srbija?


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
1 reply to this topic

#1 FRY

FRY
  • Members
  • 1,200 posts

Posted 09 February 2006 - 00:40

http://www.b92.net/i...nav_category=12

Daklem, od trača do istine... razmišljanja, pretpostavke, činjenice, špekulacije, dezinformacije, dokazi etc. :wub:


* izvinjavam se unapred ako je već otvorena slična tema

#2 FRY

FRY
  • Members
  • 1,200 posts

Posted 09 February 2006 - 00:55

Neki (ključni) komentari:


Prilicno sam upoznat sa svim topionickim procesima , jer radim vec 22- godine na rehabilitaciji rudnika. Pa zelim da dam jedan predlog, najbolji nacin da se stvar izvede na cisto je uzeti uzorke sa odlagalista - topionice, tacno se zna kada je i gde sta izbaceno na odlagalista
ako rezultati budu pozitivni onda ici u skupstinu i traziti dalja ispitivanja ili pak potraziti pomoc od UN, ili pak neke firme koja je specijalizovana na tim poslovima. A koliko znam u Boru postoje veliki broj ljudi koji je penzionisan i radio na poslovima dobijanja Cu iz rude oni nemaju cega da se plase, oni bih mogli da nam daju pojedine podatke koji ce biti od neke koristi. Ovako nagadjati o tome ne vodi nicemu. A verujem da je toga bilo, ti ljudi koji su to radili verovatno setaju nasim ulicama, a deca su im po raznim inostranim fakultetima...
(peter, 8. februar 2006 16:37)


Nažalost, ovo je istina. Potičem iz Negotinske Krajine, koju danas zovu dolinom smrti! Znam da je tada bilo priče o tome i znam da sam tada pitao (imao sam mogućnosti da pitam ljude "na položaju") i dobio odgovor: ne talasaj. U mom selu je zabeleženo 7 novih slučajeva kancera u poslednje tri godine. U mojoj porodici su dve osobe pogođene i ja sam jedan od njih. Imam 35 godina i pitam se kako dalje. Ovde ne pomaže smrtna kazna, možda je jedina adekvatna kazna za osobe koje su ovo dozvolile i učinile, i za one koji su znali za sve to i ništa nisu preduzeli, da se sa celom porodicom nasilno nasele kod nas. Neka kriste istu hranu, istu vodu, neka sa nama dišu isti vazduh, i neka gledaju kako njihova deca i njihovi najbliđi oboljevaju od istih bolesti kao i mi. Znam da je grozno ovo šta sam napisao, ali nemam drugih reči.
(GoranM, 8. februar 2006 17:43)



Licno se bavim spaljivanjem nuklearnog otpada. Pod "spaljivanjem" ovde se podrazumeva njegova transmutacija u nuklearno gorivo. Nove metode omogucavaju da se sav ili skoro sav nuklearni otpad spali, odnosno iskoristi za dobijanje energije u tzv. brzim reaktorima. Kao sto svi znamo, nafta nece potrajati jos drugo. Prirodni uranijum 235 moze da potraje jos samo 50-100 godina, a fuzija je jos uvek neizvesna. Nuklearni otpad je izvor energije buducnosti, i tu nema nikakve sumnje. Trenutno se smatra da nuklearni otpad ne treba vise zakopavati u zemlju, ili ga bar treba uciniti dostupnim, jer ce nam uskoro zatrebati. Vise niko ko zna sta radi i ne pokusava da ga se otarasi.

Naravno nuklearni otpad se ne moze spaliti u obicnoj furuni ili u visokoj peci, i ako je to neko radio, taj je onda bio lud, glup i zao... Ali reaktori za spaljivanje nuklearnog otpada ce doci u Srbiju pre ili kasnije, i bice nam veoma vazni, jer su u stanju da nam obezbede dugotrajan i cist izvor energije. Zato je vazno da kad jednog dana (za 10-20 godina) cujete da tamo neko hoce da gradi u Srbiji reaktor za spaljivanje nuklearnog otpada (na primer moja malenkost), ne pomislite odmah da ce to da ode u atmosferu. Nuklearni reaktori ne zagadjuju atmosferu, za razliku od fosilnih goriva, koja su, kao sto znamo, medju uzrocima globalnog zagrevanja.

Nuklearni otpad sa velikim vremenom poluraspada ne treba da vas plasi: to znaci da taj otpad nije mnogo radioaktivan. Ono sto se brzo raspada, to je mnogo radioaktivno. Taj cezijum na primer, i serijum. Serijum se do sada raspao, a cezijuma verovatno jos ima, i on je mnogo gadan. Medjutim, i toga slabo ima na povrsini, jer kisa odnosi te materijale dublje u zemlju. Moj kolega je bio u Cernobilu pre par godina, lepo se setao 200 metara od mesta katastrofe, i nije primio mnogo vise radijacije nego sto bi primio da je sedeo kod kuce. Dakle, ko je bio na pogresnom mestu u pogresno vreme. taj je ozracen, a sada je opasnost prosla.

I jos nesto: rutenijum 166 ne postoji. Izotop rutenijuma sa najvecom atomskom masom do sada nadjenom je rutenijum 120, kao sto se moze videti u karti nuklida na adresi http://wwwndc.tokai.jaeri.go.j p/CN04/index.html.
(Dragan, 8. februar 2006 19:36)


Ne bih da vam razbijam iluzije, ali, sa izuzetkom par 'zeznutih' elemenata koji se i onako ne koriste u nuklearnim elektranama, odavno postoje nacini unistavanja pa i ponovnog iskoriscavanja nuklearnog otpada. Ako je nesto doterano kod nas na 'unistavanje' to su verovatno bili eksperimentalni elementi ili nesto iz vojne industrije (sto ce reci rusko, ma koliko vi mrzeli zapad i mislili da je on odgovoran).

Stvarno je strasno koliko su ljudi, a narocito u ovoj zemlji, neobavesteni po pitanju nuklearne energije. To je danas najcistiji (ako izuzmemo vetroelektrane, hidroelektrane i slicna postrojenja koja koriste striktno snagu prirode) vid dobijanja elektricne energije. Jeste potencijalno opasan, ali ukoliko se radi sa svim merama predostroznosti nece biti nikakvih problema. O tome mogu da vam par reci kazu Japanci koji su u ljudskoj istoriji najgore iskusili nuklearnu energiju na svojoj kozi - danas imaju 53 nuklearki, proizvode preko 40MWe i pola Azije dokupuje od njih struju.
(Aleksandar, 8. februar 2006 20:51)