Moj odlican prijatelj Dino, vrhunski vet na Krfu, probao da odgaji 100 pilca na svom rancu. Em ogroman ranc, em i on i zena vet, tj super uslovi. Na kraju su uspeli da pojedu 5 zdravih pilica od 100, te ga je svako kostalo oko 200e.
. Ok, covek nije farmer nego veterinar, ali kaze da bez tone lekova nema sanse da odgajis pile.
Ok ako je business opportunities a jeste, balkan ima velke sanse da uspe sa "zdravom hranom" tematskim turizmom ....
<{POST_SNAPBACK}>
Taj tvoj drugar stvarno nije bas vest sa zivinarstvom. Moji mama i tata prosvetni radnici, pa im malo pilica "ode" a gaje ih u basti i bude ih po 50-ak u cugu.
Mama ne da se prska krompir nego smo zlatice, a narocito jaja skidali sa krompira rukama. Imamo 'zaboravljeni" vocnjak koji je dalje od kuce, pa se ide samo kad treba da se oreze i obere voce. Niko nista ne prska, i sva stabla su ziva vec 20 godina.
A paradajiz, moze da bude ukusan, zavisi od sorte i pod uslovom da se Holandjanima zabrani da uzgajaju svo povrce. Cini mi se da sam procitala neki tvoj post gde kazes da gaje povrce kao hidrokulture (jasta, nema krtica, glista, crva, puzeva...). Zato je paradajiz koji je kod mog tate vec nikao (a tek smo u januaru) najsladji, jer jos koristi "starinske" sorte koje nadje sam, a i ovde su pocele da se pojavljuju, pa mu saljem. A i sa krticama se bori, pa im je instalirao radio u rupe, kaze da ne vole Radio Beograd I program
Moji roditelji su poceli "ekolosko amatersko bastovanstvo" kad smo mi bile male (hteli su da nas zdravo hrane) , a njima trebao hobi. Sada su penzioneri ali polu-profesionalci u bastovanstvu , sa velikim znanjem (prosvetni radnici, pa i hobiju prisli 'po udzbeniku"

) koje nikome ne treba. Lokalno seosko stanovnistvo se cudi kako njih dvoje imaju toliko uspeha, ali nemaju nameru da promene svoj zastareo, i los nacin uzgajanja.