Jump to content


Photo

strah od smrti


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
131 replies to this topic

#91 precog

precog
  • Members
  • 1,809 posts

Posted 20 January 2006 - 22:09

hmm, ako ne trazim previse, odaj mi tajnu kako kontrolises kad ces da ides na onaj svet? :)
edit: eh da, pozdravi E.T. njih :wub:

Edited by precog, 20 January 2006 - 22:27.


#92 kingmaker

kingmaker
  • Members
  • 4,535 posts

Posted 20 January 2006 - 22:38

curiosity killed the cat

ako to saznas, bices ubiven

#93 precog

precog
  • Members
  • 1,809 posts

Posted 20 January 2006 - 23:05

Posted Image
:wub:

#94 BGhost

BGhost
  • Banned
  • 1,978 posts

Posted 20 January 2006 - 23:18

pretencioznom kvazimetafizickom rasprom.

bozicna tema: kao u starom vicu - idu dva praseta i spopala ih neka metafizika, i jedno ce: “sta mislis, ima li zivota posle bozica?”

ajmo, dragi obicni ljudi

evo pitanja na koja su odgovarali skoro svi filozofi (svaki odnos spram beskonacnog podrazumeva da si ti konacan – to su vise razvijali ovi religiozni mislioci, npr. paskal, a kasnije je kjerkegor zapoceo sa tim i presudno uticao na egzistencijalizam/hajdegera, sartra...), psihoanaliticari (cesto, i klasicni i savremeni), manje-vise sve religije:
-egzistencijalno obrazlozenje smrti
-zasto i cemu?
-da li je strah od smrti inherentan coveku?
-ako jeste, da li mora da se prevazidje?
-ako mora, kako?


Sa'cu ja ti objasnim. Strah od smrti je jedna od retkih legitimnih ljudskih stra'a, zato je i normalno zapitati se sta je to smrt, ali stvarno?! Drugim recima, da li je normalno plasiti se nestanka, the question is now? I tako se skupe religije na gomilicu i drve da nas posle smrti ceka spas - ja l' je spas u Raju ili u Nirvani, Vecitim lovistima ili Valhali, tek svako nudi svoju robu za cijenu bednog pristanka na ve(ce)ru. A kako pocinje? Pa opet isto, kod svih: iz Haosa se stvori Ge(j)a, al' ne ona Kvirijina, ili u pocetku bese Rec, a pre Reci ko te pita. Mozda je u tom smislu germanska mitologija razlicita, kod njih bar bese Haos u pocetku (tj. onaj Div, sto mu dodje na isto), bar da znamo ko topuzinu u rukavu cuva. No, strah od smrti je legitiman, da li isto vazi i za spasenje? I tako vec milenijumima slikamo po pecinama, pa po knjigama arhetipske slike, sve trazeci spas od more. Prvi bi da za vecni spas klecimo na kukuruzu i otkrijemo oblu guzu, okultisti bi da oni budu 'sa druge strane jastuka', da ne kazem neku bezobraznu rec. Upoznaj Prirodu, upoznaj Knjigu, spoznaj Sebe, oni kazu.

Niko da ponudi uputstvo za vecnu zayebanciju. Obrni okreni, kad se svede na istu ravan, podrazumeva se da prigusimo unutrasnji glas, ja l' Djavola, ja l' primordijalne teznje, cuo sam jos da neki to zovu i instiktima. Sad kad smo u urbanim sredinama, opstanak nas vise ne interesuje. Sta to zapravo znaci? Instinkti su odraz straha od smrti, ali i ono sto nas odrzava u zivotu. Na osnovnom nivou, od smrti nas deli oksimoron - strah od smrti je zivot. Valja u to ime otvoriti Elle, Cosmo, Maxim, CKM, Playboy i ostale shitine, te ritualno iscepane stranice spaliti na oltaru zivotnosti. Pacifikovanje ljudskosti znaci izumiranje vrste. Ko se smrti boji, od smrti ce i umreti. Drugacije receno, ne gubite vreme plaseci se, zivite. Vilhelm Rajh bi kroz Makavejeva rekao: "Jebite se drugovi". Svodeci mozda subverzivnu misao na nivo koji je ovde od interesa, ne ostaje drugo do pokloniti se pred plitkoumnoscu i dalekovidoscu majstora. Ave Cezare!

P.S. Don;t do this at home, not unless you're completely drunk.

#95 Shiba

Shiba
  • Members
  • 610 posts

Posted 20 January 2006 - 23:18

hmm, ako ne trazim previse, odaj mi tajnu kako kontrolises kad ces da ides na onaj svet? :huh:
edit: eh da, pozdravi E.T. njih :wub:

<{POST_SNAPBACK}>




a sta nam je problem da odemo do tamo? jedina je frka kako da se vratim.

izasla sam iz top forme kad sam ludovala sa adrenalinom...sad se palim na dopamin i serotonin....ebiga valjda to sa godinama 0:)


ali ako bacim kasicicu, a to rekoh i mojih najblizima umrla sam u snu od straha! srcka garant. malo mi je macevanja, tuce, zeleznicke stanice sto prolazi kroz moju spavacu sobu, pa spavam u dnevnoj, pa kucanja, pa resavanja raznoraznih zadataka...ludo se provodim nocu...jedva cekam jutro.


dobra fora sa stripom :)

#96 BGhost

BGhost
  • Banned
  • 1,978 posts

Posted 20 January 2006 - 23:25

a sta nam je problem da odemo do tamo? jedina je frka kako da se vratim.


Ako je verovati Orfeju, fora je u "Ne okreci se sine!" ;-)

#97 niko

niko
  • Banned
  • 1,846 posts

Posted 21 January 2006 - 14:14

Ne znam kako ,ali uopste se ne bojim smrti. Koliko sam primetila ,sto si stariji,vise se plasis smrti...stari ljudi oko mene se uzasno plase i bolesti i smrti i stalno pricaju o tome.
Pa ,kad je umro jedan Danilo Kis, i td...sto bih se ja bojala. Steta za takve ljude sto su umrli .Za mene nije vazno da li sam ziva ili ne.Bas me zivo zanima sta bi sad pisao na pr. Kis, i strasno mi je zao sto je umro ipak relativno mlad. :wub: Kako bi se on uhvatio u kostac sa ovdasnjim problemima ....Nije mi zao da ja umrem,ali mi je zao za druge,da zakljucim...

#98 toal

toal
  • Members
  • 662 posts

Posted 23 January 2006 - 06:34

Toal: Smrt tiha – pristaju joj dva stiha.


odlično! :)
a ja kasnim ko...
nee, ne kao smrt, možda kao plata ili noćni bus.

upravo odgledao six feet under sve grob do grobara ali sjajno!
lepo su se poigrali sa mišlju koja je bar jednom svakome bila u glavi.
kako će izgledati moja sahrana?
stojiš sa strane i gledaš ljude koji su došli,svemoguć,miran, ma patologija
životna sa sve suzama tužnim pogledima uperenim k
nebu
a tamo...
recimo Pera the Saint susreće kolektivnu forumsku saranu
i rešava da se samoubije tako što mora oživeti
kako drugačije?
pa šta košta!

jerbo je došlo do pometnje u čistilištu
kad je stigla virtuelna ekskurzija
i posvadjala se momentalno na opšte zgražavanje andjela ,demona i ostalog osoblja nenaviklog na takvo ponašanje ,i nikakva objašnjenja nisu bila dovoljna
borcima za svakojaka prava kojih nema, jer nema ničega, ali objasni to ...taman je započeo Pera ali nije došao do reči.
Njemu su objasnili oma šta je smrt i smisao,kao i to da je totalno aut što se tiče muzike u predvorju, i sad možda može to i u stihu 0:)
kad je forum sreo boga :wub:
:huh: videti ćemo.

#99 Šumejker-Levi 9

Šumejker-Levi 9
  • Members
  • 568 posts

Posted 25 January 2006 - 14:59

Nemam frku prema tome, iskreno govoreći, i život je valjda trenutno agregatno stanje duše. Kuda idemo dalje (i da li idemo dalje?) videću tek kasnije.

Možda se rodim na Tibetu, 2174. godine, ili izrastem poput džinovske Sekvoje negde u Americi? Postanem običan kotrljajući kamičak na plažama Galapagosa. Ili okopavam vinograd negde u južnoj Francuskoj :)

Važno je samo da u ovom životu (kao valjda i u prethodnim) ne budem zlikovac, neko za koga će se izgovarati kletve i proklinjati narednih 14. pokolenja.

Svako bi voleo da umre mirno, u snu, nakon što je prethodno veče sve sabrao, oduzeo, video šta je za života uradio. Ako si okružen pažnjom, imaš dobru porodicu + decu + unuke (+ praunuke?) koji te vole, ako nisi nikome ostao dužan, a tuđe si dugove oprostio, ako si shvatio greške koje si napravio i za iste ti je oprošteno, ako si postigao da se za života uz tvoje ime sitnim imenom, poput onih malenih titula na pločicama ulaznih vrata dopiše epitet iskren, pošten, vredan... , taj trenutak postaće kao minut pre ponoći jednog lepog dana, koji si uspešno završio, obavio sve poslove, zahvalio se svim ljudima, završivši tako poslednju stranu knjige i utonuo u san...

Kada umrem, dosanjaću sve one nestvarne i predivne predele iz svojih snova...
:wub:

#100 Nicol

Nicol
  • Members
  • 751 posts

Posted 06 February 2006 - 23:27

Ja, osim što se ponešto pribojavam, zapravo više nerviram oko smrti. Odnosno oko pokušaja da shvatim kako se taj proces točno odvija. Ne mislim pri tome na patofiziologiju, zatajivanje organa i sl., već na taj misterij nestanka života (kao duše, osobnosti, kako-li-se-zove, toga već što čini razliku između osobe i budućeg patološkog preparata). Nažalost, činjenica da si blizu procesa nimalo ne razjašnjava stvar. Ok, vidim asistoliju, jasan mi je prestanak moždane aktivnosti, gasi se strujica na neuronima, odoše refleksi, pa blijedi, hladi se i tako (da ne idem do komposta)....ali, to je opet samo reorganizacija organske tvari. Di ode čovjek? Ja i dalje ne mogu pojmit kako otopina neurostarnsmitera čini osobu? Pomalo feeling nalik onome kad kao klinac sjediš pred televizorom, maštajući o tome kako ga rastaviti i u unutrašnjosti naći objašnjenje za male ljude koji žive u kutiji. Kad unutra-ćorak! Sve u svemu, ne bih bila osobit patolog.

#101 Sky8

Sky8
  • Members
  • 7 posts

Posted 07 February 2006 - 19:10

nakon duzeg razmisljanja...

Ne plasim se smrti. Strah me je od ovoga sto cu sledece reci (napisati):
PLASIM SE ZIVOTA! :wub:

Edited by Sky8, 07 February 2006 - 19:12.


#102 autsajder

autsajder
  • Members
  • 3,607 posts

Posted 04 April 2007 - 17:41

Prepisujem skice iz dnevnika života u posljednjih devet sati;

- Imala je 29 godina i sadila je cvijeće u bašti pored kuće. Doživjela je srčani udar i srušila se na mjestu. Hitna je stigla za desetak minuta, ali joj nije mogla pomoći. Mama joj je preminula na isti način u svojoj 24. godini.

- Prekjuče je uz piće pričao drugarima kako jedva čeka da ovi proljećni dani još malo otople, pa da skuterom provoza djevojčicu i zavijori joj kosu po gradskim stazama. Jutros je na poslu pao pod točkove kamionske prikolice i sad leži mrtav, zdrobljenih kostiju i zgnječenog tijela. Imao je 19 godina.

- "Kao što vidite, ja sam Smrt. Ali ne treba da se plašite, jer sam i slika. A ipak, iz očiju vam čitam da me se bojite. Prija meni to što vas, kao djecu koja se potpuno predaju igri koje se igraju, obuzima isti užas kao da ste se sreli sa samom smrti iako ste i te kako svjesni da ja nisam stvarna. Pri pogledu na mene, naslućujete kako ćete se utronjati od straha kada bude krenuo taj neumitni, posljednji čas."
Zovem se Crveno, Orhan Pamuk

Život je neka misteriozna ne volja, dar nepredvidljivog kvaliteta. Dragocjen, ali i strašan, jer ta njegova crna pratilja može u svakom trenutku da opeče dodirom beskonačne hladnoće. Kao poklon onog šaljivdžije među štrumpfovima, kome se prvo obraduješ, ali ti onda pukne u rukama i ogaravi lice.

Edited by autsajder, 04 April 2007 - 17:42.


#103 Pontijak

Pontijak
  • Members
  • 3,395 posts

Posted 04 April 2007 - 17:53

"cemu moj strah od smrti? kad mene ima - nje nema, kad nje ima - mene nema."

simpaticno je da je ova tema ozivela bas neki dan pre praznika uskrsnuca laugh.gif

#104 Mancunian

Mancunian
  • Members
  • 1,537 posts

Posted 04 April 2007 - 18:33

QUOTE(Pontijak @ 4 Apr 2007, 18:53)
"cemu moj strah od smrti? kad mene ima - nje nema, kad nje ima - mene nema."



Epikur?

#105 Carolostadien

Carolostadien
  • Members
  • 4,472 posts

Posted 04 April 2007 - 18:39

QUOTE(Nicol @ 7 Feb 2006, 00:27)
Ja, osim što se ponešto pribojavam, zapravo više nerviram oko smrti. Odnosno oko pokušaja da shvatim kako se taj proces točno odvija. Ne mislim pri tome na patofiziologiju, zatajivanje organa i sl., već na taj misterij nestanka života (kao duše, osobnosti, kako-li-se-zove, toga već što čini razliku između osobe i budućeg patološkog preparata). Nažalost, činjenica da si blizu procesa nimalo ne razjašnjava stvar. Ok, vidim asistoliju, jasan mi je prestanak moždane aktivnosti, gasi se strujica na neuronima, odoše refleksi, pa blijedi, hladi se i tako (da ne idem do komposta)....ali, to je opet samo reorganizacija organske tvari. Di ode čovjek? Ja i dalje ne mogu pojmit kako otopina neurostarnsmitera čini osobu? Pomalo feeling nalik onome kad kao klinac sjediš pred televizorom, maštajući o tome kako ga rastaviti i u unutrašnjosti naći objašnjenje za male ljude koji žive u kutiji. Kad unutra-ćorak! Sve u svemu, ne bih bila osobit patolog.


e to!

osim sto se bas i ne pribojavam cak ni ponesto smrti, pa bi bilo mozda dobro malo pomaknuti pricu i vidjeti boje li se ljudi doista smrti ili umiranja, sto je slicno ali ipak razlicito.
mene kao i Nicol znaju uhvatiti faze razbijanja glave oko "misterija nestanka zivota", ali smrti kao necega se doista ne bojim. no, zna me ponekad uhvatiti nelagoda pri pomisli na umiranje kao dugotrajan proces - znaci, neizljeciva bolest i onda taj period od nekoliko tjedana, mjeseci...infarkta me recimo nikad nije bilo strah.