Ljubav na prvi pogled
#1
Posted 16 September 2005 - 13:25
ZAŠTO OVAJ FORUM NEMA RUBRIKU ,,LJUBAV''?
Zar su važniji navijači i kulinarstvo?
Da mi je neko rekao pre 5.okto da će i duh B92, koji podržava političke opcije kao i ja, da održava taj stari, patrijarhalni, mačoistički imidž. po kome ,, pravi muškarci'' i ostali, pičaju o navijanju, kulinarstvu, politici u afričkoj zemlji ,,Safari'', što bi rekli Pišonja i Žuga, ali ni slučajno o svojim emocijama.
Ali šta ću, to je realnost.
Da se vratim na temu: ZALJUBLJENOST
Imam 28, ona 20. U mene je zaljubljena, ja u nju nisam, ali je jako cenim.
Zašto sam odlučio da budem u vezi s nekim u kog nisam zaljubljen na startu?
Zato što sam se u ta ,,zatreskavanja'' na prvi pogled užasno razočarao.
Prvu devojka, koju sam godinama obožavao kao boginju nikad nisam imao, a kada se vratila iz Australija, u kojoj živi već 5 godina, posvetila mi je svega 5 minuta razgovora i otperjala u drugo društvo.
Drugu devojku, koja mi je mnogo značila izdaleka, uspeo sam da odvučem u krevet, doduše 4-5 godina, od mog zatreskivanja, i shvatio da ona izbliza nije takva, kakvom sam je idealizovao. Naročito me užasavala njena tvrdoglavost i želja za kontriranjem. Postala je poptuno nepodnošljiva.
Najveći biser mi je fasciniranost devojkom, koja je zaista jedna od najlepših koju sam video u životu. Moja opijenost skladnom plavookom plavušom, bila je tolika da sam mesecima živeo za dan kad ću joj prići bliže i kad će mi dati šansu. Kada se najzad dogodilo da se sretnemo na istom mestu, uvideo sam da je u pitanju veoma ćutljiva, nesređena devojka, sklona porocima, druženju sa bogatunima, možda čak i drogama sklona. U pitanju je bila izrazito nehumana, neinteligentna devojka, koja je odbila jednu običnu šetnju sa mnom dve male pišljive stanice, rekavši da mora da pređe na drugu stranu ulice, iako sam bio maksimalno fin i šarmantan.
Sve u svemu u kombinacijama ,,ljubav na prvi pogled'' prolazio sam mnogo gore, nego što bih prošao sa ,,prvom, na koju naletim''.
Zašto nam je onda priroda uopšte davala taj fenomenalan osećaj ,,opijenosti na prvi pogled''. Zašto nas je zeznula, tim osećanjem, zbog koga smo otkačinjali mnogo bolje osobe, koje su nas više volele, nemoćni da se branimo od pojave fenomena, da na nekog mislimo 24 časa dnevno i da živimo za dan kad ćemo ga opet videti, ako se uvek ispostavlja da su to samo varke, naše idealizacije?
Kako da odstranim to glupo osećanje i naredim sebi da volim onu, koja to zaiasta zaslužuje?
Ima li nekog da se zaista usrećio ljubavlju na prvi pogled?
#2
Posted 16 September 2005 - 19:11
#3 Guest_vinska musica_*
Posted 17 September 2005 - 01:10
>>>Kako da odstranim to glupo osećanje i naredim sebi da volim onu, koja to zaiasta zaslužuje?<<<<
Nemoj ni da pokusavas. Samo sebe dzabe silujes. Premlad si da bi se odricao one
magije koju u sebi nosi spontana, mada cesto neobjasnjiva, zelja za necijom blizinom.
Bolje sebi posteno odgovori zasto te ta devojka ne pali i pored toga sto, kako kazes, zasluzuje da je volis. Ako takav osecaj imas vec u prvoj fazi veze, nema sanse da se on, nekim cudom, kasnije razvije.
>>>Ima li nekog da se zaista usrećio ljubavlju na prvi pogled? <<<
Pretpostavljam da je teoretski moguce, ali samo u onim izuzetno retkim slucajevima kada se sretnu dve osobe s naglaseno razvijenom intuicijom, natprosecnom zreloscu i iskustvom… pa se “prepoznaju u sekundi».
#4
Posted 17 September 2005 - 03:24
Jok ja...
Ali je divan i zanosan onaj tugaljivi osećaj kad nekog obožavaš...
#5
Posted 17 September 2005 - 05:23
Ima li nekog da se zaista usrećio ljubavlju na prvi pogled?
Vise puta! samo to priznajem! Na drugi pogled sve izgleda drugacije. a na treci tek. Bolje zmuri.
edit:
a tek kade izadje sunce!
ps. centralno svetlo ne palim!
Edited by Hefestus, 17 September 2005 - 05:24.
#6
Posted 17 September 2005 - 05:42
evo, ja sam nekog zavolela na prvi pogled, i to, jebote, konstantno prerasta u nesto.. novo....
zapravo, nikad mi se nije desilo da mi se neko toliko svidi a da me kasnije toliko razocara....... ali nikad ranije nisam imala bas ovakav osecaj....... ponekad se zapitam u kakvom snu smo se to upoznali.. i kad, i kako ce se zavrsiti.. jer, sve sto je lepo kratko traje....... a ja, kad god se toga setim, desi se nesto novo
nothing lasts, nothing lasts, everything is changing into something else..,.
#7
Posted 17 September 2005 - 06:57
el to pitate?
#8
Posted 17 September 2005 - 07:35
sto ne mogu da kontrolisem svoje emocije i stavim ih na stranu kad mi se neko svidja...Ono, da zaboravim na sve i da funkcionisem nezavisno od toga...
Edited by Plava ptica, 17 September 2005 - 07:36.
#9
Posted 17 September 2005 - 12:17
#10
Posted 19 September 2005 - 13:51
#11
Posted 19 September 2005 - 18:20
#12
Posted 19 September 2005 - 19:01
umesto da kreces u pravcu koji predlazes, usrecices se neuporedivo vise ako 'nateras' sebe da budes uzajamno voljen od strane onih u koje si do usiju zaljubljen. koliko iz tvojih primera vidim, devojke u koje si se ti zaljubljivao nisu ti uzvracale ni priblizno istom merom, pa ti zato cela shema getting serious sa ljudima koji ti se svide na prvi pogled izgleda malo ne vredna tvog vremena. mozda si ti sam sebi simpatican i sarmantan, ali devojkama kojima si (s manje ili vise takta) prilazio se ocigledno nije tako cinilo. zato, pokusaj da vidis sta mozes sa sobom (ako ista, but DO DIE TRYING) da ucinis da budes dopadljiv osobama koje te privlace, umesto da se teras da se zaljubis u/volis osobe prema kojima si at best mlak, a one te hoce. molim te... you and yous alike cete uciniti ovom covecanstvu a huge favor.
believe u me... ja sam isto tako pre tacno 6 godina pokusala i uspela da ubedim mog ex-ex-coveka (bivsi i sama posle burnih teen godina totalno ubedjena u to) da nije bitno sto ja nikad nisam bila zaljubljena u njega, bitno je da smo mi intimni i da ja njemu verujem i da imamo so much in common, and besides he's definitely a handsome guy i bla, bla, da je zaljubljenost za klince i neiskusne, da bih dve godine posle toga osetila da mi takav odnos uopste nije dovoljan, i da mi je osecanje zaljubljenosti itekako potrebno, i da stavise bez njega uopste nemam nameru da se upustam u odnos s nekim, makar sve bilo super stabilno i njegova porodica me prihvatala kao deo njih i s babom bila tight.
i tako, jednog dana, pracenog mnostvom peripetija i suza, ja odoh... u (tri godine zatim) ruke jednog coveka koji je onda meni rekao ono isto sto sam ja jednom davno rekla mom ex-ex-u, uz dodatnu recenicu: 'nisam bio zaljubljen u tebe, ali volim te, and i will die trying.' njegov rezon bivsi da se on nikad nece svidjati tipu devojaka koje se njemu svidjaju (citati japanskih porno zvezda sa phd-om iz matematike, pardon the still unabated bitterness), i da sam ja jedina (time i najbolja) prilika za njega. ja sam mu rekla da nosi svoj pitiful ass van mog zivota, i od tad (na moj inicijativu + set boundaries) komuniciramo u {{<x,y>},{<x,y>,z}}=<{{x},{x,y}},z> shemama i iskljucivo tako.
gets bizzare at times, but oh well, such is life...
a ti razmisli jos jednom. i hope u'll choose wisely...
#13
Posted 19 September 2005 - 19:57
pa u tripu. kakvom drugom snu.ponekad se zapitam u kakvom snu smo se to upoznali..
ljubav na prvi pogled. jebote, tom ko je smislio ovu sintagmu treba iskopati ochi. mada, kad bolje razmislim, takvu budalashtinu je mogao da smisli jedino Luis Braj.
>ZAŠTO OVAJ FORUM NEMA RUBRIKU ,,LJUBAV''?
jeste, bash je chemer.
#14
Posted 19 September 2005 - 21:13
u mene ljubav samo na prvi krevet
(edit: samoedit)
Edited by makaronee, 19 September 2005 - 21:14.
#15
Posted 19 September 2005 - 22:50