148 replies to this topic

[inkal]

Bojim se da je ovoga puta spisak onoga sto se nece dogoditi, a bilo je manje ili vise realnih sansi da se dogodi, znacajno bogatiji od ovoga sta ce se desiti. Do kraja godine sigurno necete gledati sledece muzicare u Beogradu: CocoRosie, Laura Veirs, Antony & the Johnsons, Devendra Banhart i Okkervil River (koji ce svirati u Zagrebu u KSET-u 3.oktobra). Skoro sasvim sigurno necete gledati the Posies i Feist, ali o tome definitivno kada sve akcije propadnu.

Dogovoreni koncerti do sada svi su "pod firmom" Dom omladine & PD.

21. septembar:: the Walkabouts/Transmissionary Six
Promocija nove ploce "Acetylene"

"Transmissionary Six" cine Paul Austin (ex Willard Grant Conspiracy) i bubjarka The Walkabouts Terry Moeller.
Wayfaring Stranger ce da kaze koju lepu rec o njima...


09. novembar:: Steve Wynn & The Miracle 3/Diana Darby
Miracle 3 u najjacoj postavi (sa originalnim basistom), promocija albuma tick...tick...tick...

Diana Darby je vrlo zanimljiva kantautorka koja je prosle godine bila "predgrupa" Lambchop, Nini Nastasiji, Richu Hopkinsu i Arab Strap.


13. novembar:: Sam Prekop & Archer Prewitt ("mini" Sea & Cake)
promocija solo albuma obojice "Who's Your New Professor" i "Wilderness" i upoznavanje sa impozantnim katalogom Sea & Cake


Obecao sam mnogima snimak koncerta The Saints i sada, posle visemesecnog cekanja, moram da se izvinim jer je snimak tehnicki neispravan. Magnolia Electric Co je zato ok i u neko dogledno vreme dobice ga svi zainteresovani. Podelio sam vise butlega Kakavasa i Marka & Viktorije, raspitajte se i nabavite. Ako tako ne ide - snimicu jos par kopija.

Sve ostale informacije potrazite na popdepression.com sledecih nedelja.

Edited by inkal, 01 September 2005 - 17:42.

[wayfaring stranger]

[/quote]
"Transmissionary Six" cine Paul Austin (ex Willard Grant Conspiracy) i bubjarka The Walkabouts Terry Moeller.
Wayfaring Stranger ce da kaze koju lepu rec o njima...

[/quote]


Transmissionary Six ili od milja T6 su nastali kada je Paul Austin jedan od osnivaca Willard Grant Conspiracy (zajedno sa Robert Fisherom) napustio WGC i zajedno sa svojom lepsom polovinom Terry Moeller osnovao novo udruzenje muzicara. T6 uglavnom sviraju u okolini Seattle-a, a albume im u Evropi izdaje Normal records, mala etiketa iz Nemacke koja ima slabu distribuciju
pa su zbog toga nepoznati. Zvuk koji se moze cuti na albumima T6 je eklektican, sporiji i od WGC pesama tako da ne ocekujete adrenalinski shok kada pocnu da sviraju. Terri peva i ima veoma prijatan glas.
Paul Austin je jos 1997 poslao cdove Willarda tako da je nasa publika jedna od prvih koja je imala prilike da se upozna sa njihovim radom. Osim sto je muzicar Paul Austin je i veliki fan i izvrstan poznavalac muzike, a posebno opskurnih americkih imena. Za jedan deo dzinglova koje su mogli da cuju slusaoci Desperada (Laura Veirs, Jim White, T6) mogu da zahvale upravo Paulu, kao i za jedan deo imena ciji snimci su nabavljeni nakon njegove preporuke. Na adresi
www.fearofspeed.net nalazi se web zine na koji Paul s vremena na vreme okaci poneki interesantan intervju. Vredi proveriti.

Za one koji malo znaju o Diane Darby samo mali detalj. Pevac Wilca je gostovao na njenom debi albumu. Svi znamo o kome se radi. Inkale, ako ti treba njen debi javi se. Mislim da je jos uvek negde u arhivi.

[HoboCan]

Album Sea and Cake-a "Oui" iz 2000-e je meni bio najbolji album te godine..ako je to uopste bitno.Oni sviraju pop i za ljude koji generalno nisu fanovi pop muzike,a i za nas koji jesmo-ponajvise zbog toga sto im je bubnjar ,niko drugo do John McEntire iz Tortoise,vlasnik cuvenog Soma studija u Chicago-u,i covek cije ime se pojavi godisnje na 50ak albuma prosecno-i to uglavnom onih koji nisu bas pop oriented.
A Archer Prewitt,veliki fan Plush-a,Francoise Hardy,Burt Bacharach-a ili cak Burning Spear-a,je pre ovogodisnje ploce Wilderness (koja je suvi prosek u poredjenju sa njegovim ranijim plocama,bar po meni),izdao album Three,koji je pravi mini remek delo-raskosna produkcija,a opet daleko od ljigavog,i pesme koje bi komotno bile hitovi na bilo kojoj radio stanici,samo kad bi se vrtele vise (a zasto se ne vrte vise,to je vec druga prica).
I Sam i Archer se bave slikarstvom,tj Archer prevashodno stripom,i obojica dizajniraju omote za svoje albume..mada je to skroz nebitno u poredjenju sa faktom da cemo oba ta lika gledati u Bg-u u novembru.Jos ne znam kakva ce to varijanta biti (da li samo njih dvojica i niko drugi,da li obojica sviraju sve vreme ili jedan po jedan,na kojim instrumentima,valjda ne samo akustarama,da li ce vise svirati Sea and Cake ili svoje stvari..),ali kako god bilo,mislim da nam sledi cert kakav se u nasem selu desava jednom do dva puta godisnje najvise.

[inkal]

Jos ne znam kakva ce to varijanta biti (da li samo njih dvojica i niko drugi,da li obojica sviraju sve vreme ili jedan po jedan,na kojim instrumentima,valjda ne samo akustarama,da li ce vise svirati Sea and Cake ili svoje stvari..)

Ono sto sam ti rekao pre mesec dana i dalje stoji: prvo svira Archer svoj set (pola sata), posle sviraju zajedno. Kada budem znao sta nose od instrumenata, postovacu. Iskreno, ne verujem da u automobil moze previse da stane...

Za one koji malo znaju o Diane Darby samo mali detalj. Pevac Wilca je gostovao na njenom debi albumu. Svi znamo o kome se radi. Inkale, ako ti treba njen debi javi se. Mislim da je jos uvek negde u arhivi

"Pevac" Wilco? Kralju
Ja sam se zaintrigirao za "slucaj" Diana Darby, preko njenih obrada na tribjutima Krisu Kristoffersonu i Willu Oldhamu ("Jesus Was a Capricorn" i “Valentines Day”). Posle toga sam i prikupio sva izdanja. Mislim da ce se dopasti svima koji su bili (i kojima je bilo lepo) na koncertu Nine Nastasije.

[wayfaring stranger]

"Pevac" Wilco?


Pa u koju city skolu isao. Jeste da pravim greske prilikom kucanja ali mislim da je pevac Wilca mnogo pravilnije od Pevac Wilco. Pa nisam pisao o Wilco Johnsonu.

Pa kada sam ti pre 2x + y > 0 nudio Dian Darby okarakterisao si je kao jos jedan moj ispad u nebulozu. Sta da ti kazem. Za kazu da sam na listi za The Walkabouts. Da malo razglabam sa Paulom (muski rod jednina), sa Chrisom (isti rod i jopet jednina) i sa Carlom (female rod, anti plural).

[inkal]

Sta ti bi? Reakcija je bila na to da Jeffa Tweeddyja zoves "pevacem Wilco(a)".

Kako si dosao do ove konstrukcije o skoli, gramatici i ostalom nemam pojma.
U pocetku je bio Desperado. Onda su dosli Robert Johnson i Dragan Kremer. A tek onda Zikica Simic. Jel' to ok? Grow up.


edit: typo

Edited by inkal, 07 September 2005 - 08:08.

[wayfaring stranger]

Kako si dosao do ove konstrukcije o skoli, gramatici i ostalom nemam pojma.
U pocetku je bio Desperado. Onda su dosli Robert Johnson i Dragan Kremer. A tek onda Zikica Simic. Jel' to ok? Grow up.


Obzirom da nikada nisam bio fan grupe Wilco za mene je Tweedy samo pevac te grupe, a kao i uvek na ovom forumu kada izneses svoje misljenje po bilo kom osnovu odmah se jave lokalni cuvari tradicije da ti objasne da tako ne pise u MOJO-u i Uncut-u.

BTW. Desperado je bio na kraju, ali je prvi zavrsio, ako znas na sta mislim. Sada kada malo bolje razmislim bolje da nikada nije ni bio.

[Popboks]

Dok cekamo Wynna: from NYCity... live... http://www.popboks.c...stevewynn.shtml

Edited by Popboks, 06 September 2005 - 23:31.

[inkal]

Pretprodaja karata za koncert the Walkabouts/Transmissionary Six pocela je u ponedeljak 5. septembra. Cena karte je 800 dinara.

[Cobra Dragec]

steve wynn opet dolazi u evropu? hvala na tipu! znaci kad je rekao da nece vise dolaziti "in a long while", to nije bilo bas tako dugo... btw, zar ne lici naslovna strana novog albuma na pandan "banani" velvet undergrounda

[dranki dak]

jel ima neko da zna kako su izgledale setliste walkaboutsa na održanim koncerima aktuelne turneje?

[wayfaring stranger]

jel ima neko da zna kako su izgledale setliste walkaboutsa na održanim koncerima aktuelne turneje?

<{POST_SNAPBACK}>

Evo jedne playliste. Malo mi se tresle ruke pa slika nije ispala najbolja ali bice dovoljno za odgovor. Inace, koncert zvuci odlicno. Ako bud i upola dobar u BG-u bice za pamcenje.

Attached Files

•  Walkabouts.jpg   77.57KB   48 downloads

[loveless]

21. septembar:: the Walkabouts/Transmissionary Six
Promocija nove ploce "Acetylene"

"Transmissionary Six" cine Paul Austin (ex Willard Grant Conspiracy) i bubjarka The Walkabouts Terry Moeller.

ovo je sutra, ako je neko zaboravio

[manitu]

sa www.plastelin.com ....


Specijalno za Plastelin:

The Walkabouts: Acetylene (Glitterhouse)

Rock'n'roll has become fucking boring. A smelly garbage dump of safe thinking. A stream of prefab entertainment. Amusement to keep our throats in a firm stranglehold until we choke. So what's the big news? Nothing. It's been like this for ages and I'm not even sure it's gotten worse, only more visible. The lack of meaning gets more in your face as the world gets more threatening and we need something real to cling to. We turn the TV on and there's another reality show faking life, and the new half-naked bimbo bling-bling hiphop video, and the late night talk show where the host buttons and unbuttons his tailor-made jacket and asks meaningless questions to meaningless guests with nothing to say, and the smirky faces of the Hannibal Lecters running this Prozac Nation we used to call our world. Any little bit of realness to shake us out of our mass media Valium haze would be fine. Real emotions to provoke our real needs. Real people speaking their real minds.

"Acetylene" won't save the world. But it's real enough to admit there's something terribly wrong here. It's a pissed-off, desperate and sometimes even panic-stricken spit in the red hot frying pan of nothingness. The cranked-up guitars that can curl flesh off bones are deafening only because the riot "going on" is in fact just a segment of silence concealed by the lasting hum of manufactured consent.

No, "Acetylene" won't save the world. It's only a record. But it puts rock'n'roll where it should be, where it yells "Fuck you! Let's take over! Let's turn the tables over! Kick out the jams MOTHERFUCKERS!" After twenty years in existence, The Walkabouts have made one of their youngest albums to date. It's an album of youthful frustrations over the overgrown, overblown semi-world, but phrased with the intelligence and vocabulary that hopefully come with age. The Walkabouts have learnt how to handle the grace of details to make the statements more powerful. It shows not only in the words but in the arrangements as well. They use stop/start moments to increase the effect of anger. They suggest the elegance of classic Motown ballads in the melody of "Whisper". They throw a danceable "Taxman"-like bass line into "Before This City Wakes". For "Northsea Train", they use an evocative rhythm of warning. The garage rock psychedelia - complete with eerie organ - of the title track is very seductive. There are even touches of glam rock here and there.

With all such musical hints and quotes, what makes this album any different from the thirteen-a-dozen retro bands out there? I'd say: Intent. The good thing about the sad fact that The Walkabouts are no huge sellers is that they, roughly speaking, have nothing to protect but their own integrity. They have no chart positions to defend and they've been into this long enough to have rid themselves of the rock'n'roll clichés of fame and fortune. If they ever had any such conceptions, they surely must have gone down along with their sunken major label contract almost a decade ago. So The Walkabouts are free from these concerns, and free to make music that counts. Music that makes a difference, if only to the few. But change starts with individuals - even if Bono would argue otherwise - and if The Walkabouts reach out on an individual level, then that's a valid kind of success no matter if it can be measured in dollars and euros or not.

One could argue that album closer "The Last Ones" suggests that we're doomed, that we're all ghosts in waiting. That's not how I perceive it. It's more like a word of warning and we haven't reached the situation it warns us of. Not yet, and we don't have to get to that point either. Like so many times before, The Walkabouts share a faith. Only this time the scenery is the world at large, not so much personal matters and turmoils. It would be an overstatement to call "Acetylene" a manifesto, but it definitely deals with political concerns. It's politics for survival against a backdrop of politics for destruction. It's meaningful, and it's the first contemporary rock music I've heard in quite some time that's worthy of that particular adjective.

On another, less abstract level, it simply rocks the shit out of you.

Peter Sjöblom

[Ajvoks]

Bilo je super, hail inkal

Mnogo čvršće nego prošli put uz puno improvizacija, uglavnom novi album, uz par starijih pesama. Za kraj cover Buzzcocksa Something's Gone Wrong Again.

Bilo je plakanje od smeha kad je tokom bisa lik iz predgrupe istrčao na stejdž i krenuo da udara u cowbell, oživevši čuveni skeč iz Saturday Night Live. Šteta što je malo ko u publici znao za fazon.

Edited by Ajvoks, 22 September 2005 - 00:56.