Jump to content


Photo

Kako pravilno kazniti dete koje te ne slusa?


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
304 replies to this topic

#1 slow

slow
  • Members
  • 3,778 posts

Posted 26 August 2005 - 19:05

Kako vaspitavati neposlusno dete? Da li primenjujete balkanska pravila ili ste za skandinavske metode? Kakvi ste bili kao mali? Jesu li vas tukli? Sta je po vama pravilno vaspitanje dece? Kako napraviti balast izmedju nagrade i kazne?

#2 angelfish

angelfish
  • Members
  • 186 posts

Posted 26 August 2005 - 19:39

Dete ne treba da bude potpuno poslusno.Onda ne bude kasnije sve u redu. U mnogim stvarima, mnogim sitnicama ono treba da istera svoju volju ili bolje receno, treba ispostovati njegovu zelju.
Svaki roditelj, narocito dok su deca malena, treba da postavi sebi pitanje - sta je ono sto je najvaznije, ono sto bi mi najvise smetalo i preko cega ne mogu da predjem.Na tyih nekoliko stvari treba insistirati i nikada, ali nikada bez obzira na trenutno raspolozenje, na to gde ste, da li ste u gostima, ili su gosti kod vas, da li ga baka zadusno brani etc, ne treba menjati stav.
Kod mene to se odnosilo na histeriju u prodavnici ( kupi mi i bacakanje), na histerisanje uopste, odnos prema starijima, veoma vazno reagovanje i totalno ukopavanje na moje - STANI ( ovo je veoma vazno u fazi kad im je zanimljivo da probaju da se istrgnu iz ruke i sami pretrce ulicu, kad silom nastoje da idu ispred vas i kad se bave bilo kojom aktivnoscu koja je pogubna za zdravlje) i naravno laganje.
Za sve ostalo smo uvek mogli da se dogovorimo i da razgovaramo.Naravno da se cine kompromisi sa obe strane.
Kazne su bile za druge blage, ali za nih dve nisu, jer na dva dana oduzeta su ima prava da posecuju prijateljice i primaju posete.To je mojim cerkama najgora kazna.Svako dete ima sigurno nesto drugo.Za veoma, veoma krupne greske ( laganje koje nije bilo bezazleno) moja prijateljica kaznila je svoje dete tako da mora da sedi na stolici petnaest minuta i cuti.Tom je detetu to bila zaista primerena i grozna kazna.Dakle, batine po ruci i guzi ( peckanje, ne batine, pogresno se odrazih) dolaze u obzir samo do druge godine, kad ne mozete detetu objasniti da ako gurne snalu u utikac to moze biti kobno.
Imati strpljenja za njih i uvek ih slusati.Svbe sto kazu govori mnogo o njihovim desavanjima i osecanjima, odatle roditelji uce.

Edited by angelfish, 26 August 2005 - 19:40.


#3 slow

slow
  • Members
  • 3,778 posts

Posted 26 August 2005 - 22:20

Angelfish:Imati strpljenja za njih i uvek ih slusati.Sve sto kazu govori mnogo o njihovim desavanjima i osecanjima, odatle roditelji uce.


Angelfish, ovo mi se dopada. Mislim da je stvarno velika greska u jednosmernoj komunikaciji, onda kad mi drzimo monolog i ocekujemo od deteta samo ono sto bi smo mi hteli bez obzira na njegove zelje i htenja. Postoji tu ipak jedna zackoljica, a to je kad dete hoce odmah ono sto u tom trenutku mi mislimo da nije dobro za njega, i kad je ''histericno'', kako ti rece, u toj svojoj nameri. Kako postupiti tada? Kako mu skrenuti paznju na nesto drugo? Da li je sljepka po guzi jedina solucija u tom momentu? Ili ga treba slagati, cisto da mu odvratimo paznju od trenutnog "objekta" zelja ili odredjenog ponasanja. Ovo govorim samo za slucaj kad nemamo vremena za duze razgovore, kad smo na javnom mestu, u gostima, pred velikim brojem ljudi itd. Ruku na srce, klinci znaju da naprave veliki dzumbus u trenu kad se najmanje nadate. Znaci, jedna mala scena... :lol:

Edited by slowmotion, 26 August 2005 - 22:21.


#4 Lola

Lola
  • Members
  • 289 posts

Posted 26 August 2005 - 23:07

angelfish:

Dakle, batine po ruci i guzi ( peckanje, ne batine, pogresno se odrazih) dolaze u obzir samo do druge godine, kad ne mozete detetu objasniti da ako gurne snalu u utikac to moze biti kobno.


Sa svim sam se slozila do ovog dela. Merde ! Zar mozemo dopustiti sebi da fizicki kaznjavamo svoje najmilije i najrodjenije i to u uzrastu (mada to nije bitno jer je fizicko kaznjavanje u bilo kom obliku a big NO - NO) koji je po mnogim strucnjacima najvazniji za razvoj COVEKA, zar vam nije poznato da se kaze da se najvaznije osnove i karakteristike, odnosno psiholoski blueprint svakog coveka razvije do 3 godine zivota? A da li mozete i da pojmite sta se desava sa njihovim univerzumom kad ih osoba koju najvise vole i kojoj najvise veruju maltretira za nesto ciji koncept oni ne shvataju (i sto ustvari i nije njihov problem ni odgovornost jer postoje baby-proof utikaci i snale ne moraju da se drze u blizini istih). Dete do 2 godine ne moze da shvati o cemu se radi bez obzira sta vi pokusavali, kao sto ne moze da shvati ni razliku izmedju dobrog i loseg ponasanja jer takva shvatanja se razvijaju postepeno i potpuno individualno kod svakoga od nas i deo su licnog obrazovanja koje traje citav zivot, kao sto i izgradnja svih licnih stavova traje ceo zivot....A roditelji i ucitelji su tu da uticu pozitivno i to sopstvenim primerom najefikasnije. Ni manje, ni vise.

Batine, peckanje (cak i deranje), bilo kakvo fizicko iskazivanje supremacije nad daleko fizicki inferiornijem bicu je definitivno NEPRIHVATLJIV nacin ophodjenja (sa bilo kim, for that matter). Deca su supersenzibilna i bilo kakve pojave ovog tipa ostavljaju trajne negativne posledice na njihovu psihu, a znak su vaseg gubitka kontrole nad sopstvenim emocijama. Ako ih zaista volite a ne sumnjam da je tako i ovo je vise upuceno svim roditeljima sa slicnim problemom, savetujem vam da kad osetite da pocinjete da gubite kontrolu nad sobom (a svima nam se to desava) ili izadjite iz prostorije ili odbrojte u sebi do 10, 50, 250, popijete casu vode..uradite nesto na sebi kako bi se smirili i izasli iz tog negativnog mind seta. Sa starijom decom naravno treba pricati o svemu i na taj nacin ih dovesti do samostalnog zakljucka sta je dobro ili nije za njih i sta je drustveno prihvatljivo ili neprihvatljivo u odredjenim uslovima.

Uostalom, i sami instinktivno znate sta je potrebno, kao sto je obicno i slucaj:

Imati strpljenja za njih i uvek ih slusati. Sve sto kazu govori mnogo o njihovim desavanjima i osecanjima, odatle roditelji uce.


Samo mi onda nije jasno zasto niste dosledni i to ne sprovodite u delo i ne tretirate decu kao sebi ravne sa svim duznim postovanjem koje to nosi sa sobom uvek nego se ponekad okrecete liniji manjeg otpora i birate nepozeljno resenje? To sto kazete u ovom delu najveca je istina jer smo mi (roditelji, odrasli) kao bica na svesnijem nivou razvoja ti koji ustvari treba da ucimo prvo o deci i njihovom svetu i poimanju stvari, da bi uopste znali na koji nacin mozemo da im pomognemo i olaksamo ni malo lak proces odrastanja u svesne i zrele ljude koji znaju sta hoce u zivotu i kako da te svoje zelje ostvare. A za sada i pored toga sto se kaze da zivimo u visoko razvijenim drustvima jos uvek znamo veoma malo o deci i onome sto je za njih najbolje ili iako znamo ponesto o tome uglavnom ne koristimo ta znanja na najbolje nacine.

p.s. izvinjavam se unapred ako je bilo koji deo zvucao kao osuda jer mi to nije namera, svako od nas na kraju krajeva zivi sa svojom decom (i savescu) i ima sa njima odnos kakav zeli ili misli da je najbolji.


edit: p.s.

Edited by Lola, 26 August 2005 - 23:16.


#5 redfusion

redfusion
  • Members
  • 260 posts

Posted 26 August 2005 - 23:26

Besomucno im pricati, pitati ih posle za misljenje i ne tuci ih nikada. Tako ce pre da nauce reci i da prihvate dijalog i da nauce da razmatraju i tudje zahteve.

#6 angelfish

angelfish
  • Members
  • 186 posts

Posted 27 August 2005 - 03:31

Tacno, svako zivi sa svojom decom i svojom savescu. Moja je mirna.
Zaista nisam znala drugacije da objasnim svojoj malenoj deci sta je smrt i strujni udar.Narocito ne u toj fazi oko druge godine kad vas gledaju u oci, smeju se i rade ono od cega vi najvise strahujete, a to su u mom slucaju utikaci i besomucno zatrcavanje prema stepenicama, onako nesigurno i u pelenama. Stvari se u tom periodu odigravaju munjevitom brzinom.Mislim da je jedno peckanje po ruci ( a to je bilo sasvim dovoljno ) mnogo manje bolno od posledica. I ostajem pri svom misljenju.
Dakle, koliko god bili oprezni, koliko god ( a snala i utikac su bili samo moj pokusaj da navedem neki jasan primer) brinuli o svemu ruzne se stvari desavaju.

Vidim da ste profesionalac.(merde !)
Nisam ni pedagog ni psiholog, ali ne bih rekla da bas INSTINKTIVNO znam sta treba....cini se da Vi instinktivno sa visine osudjujete.Podelite sa nama Vasa iskustva, bar oko tog perioda u razvoju deteta a da bude malo sire od objasnjenja o baby proof utikacima i drzanjem snala dalje od istih .
Kako ste Vi to objasnili svojoj deci ?
Kako bi ih trebalo kazniti po Vasem misljenju ?

Edited by angelfish, 27 August 2005 - 03:40.


#7 balu

balu
  • Members
  • 896 posts

Posted 27 August 2005 - 03:49

Jebati mu majku. Em majka zadovoljna, em i dete zadovoljno jer nije dobilo batine, em mir u kuci. Milina jedna.

Lep pozdraU.

P.S. I couldn't help replying.

#8 angelfish

angelfish
  • Members
  • 186 posts

Posted 27 August 2005 - 03:58

Jebati mu majku. Em majka zadovoljna, em i dete zadovoljno jer nije dobilo batine, em mir u kuci. Milina jedna.

Lep pozdraU.

P.S. I couldn't help replying.

<{POST_SNAPBACK}>


Ideja odlicna, ha,ha...uzeta u razmatranje !

#9 vilhelmina

vilhelmina
  • Members
  • 11,937 posts

Posted 27 August 2005 - 10:31

Odlicna tema, a dobra i diskusija, ako se izuzmu Baluovi nicim izazvani musko-sovinisticki ispadi. Ne volim ih ni u sali :lol:

Cista je zabluda da je skandinavski pristup vaspitanju dece i, uopste odnosima medju ljudima, bolji od drugih samo zato sto je lisen agresije. Rezultate istog vidim svuda oko sebe. Mladi skandinavci ne umeju da uspostave ni najobicnije tinejdzersko drugarstvo, a kamoli ozbiljniju medjuljudsku vezu. Poenta je u tome sto to vaspitanje nije liseno samo agresije, nego i svake druge emocije.

Deca u roditeljima treba da vide pre svega ziva bica, a ona su ponekad tuzna, ljuta, zabrinuta, umorna... Znam mnogo idealnih roditelja koji su od svoje dece napravili sebi slicne rigidne kretene. Ima i obrnutih primera, ustvari sve su kombinacije moguce. Mozete decu vaspitavati kako god hocete, ali bez emocija i topline to nikad nece postati ljudi. Ljubav se valjda podrazumeva, ali ne garantuje uspeh.

#10 redfusion

redfusion
  • Members
  • 260 posts

Posted 27 August 2005 - 10:51

Tacno, svako zivi sa svojom decom i svojom savescu. Moja je mirna.
Zaista nisam znala drugacije da objasnim svojoj malenoj deci sta je smrt i strujni udar.Narocito ne u toj fazi oko druge godine kad vas gledaju u oci, smeju se i rade ono od cega vi najvise strahujete, a to su u mom slucaju utikaci i besomucno zatrcavanje prema stepenicama, onako nesigurno i u pelenama. Stvari se u tom periodu odigravaju munjevitom brzinom.Mislim da je jedno peckanje po ruci ( a to je bilo sasvim dovoljno ) mnogo manje bolno od posledica. I ostajem pri svom misljenju.
Dakle, koliko god bili oprezni, koliko god ( a snala i utikac su bili samo moj pokusaj da navedem neki jasan primer) brinuli o svemu ruzne se stvari desavaju.

Vidim da ste profesionalac.(merde !)
Nisam ni pedagog ni psiholog, ali ne bih rekla da bas INSTINKTIVNO znam sta treba....cini se da Vi instinktivno sa visine osudjujete.Podelite sa nama Vasa iskustva, bar oko tog perioda u razvoju deteta a da bude malo sire od objasnjenja o baby proof utikacima i drzanjem snala dalje od istih .
Kako ste Vi to objasnili svojoj deci ?
Kako bi ih trebalo kazniti po Vasem misljenju ?

<{POST_SNAPBACK}>


Ko? Ja? Ma neeeeee.
Kazes nemoj, ako krene na xy, lepo uhvatis svoje/tudje dete, ispod rucica da nemoze da pobegne i 3 minuta mu sa njegove visine u chuch pricas ozbiljno i malo ubacis babarogu. Ako opet pokusa po starom, opet 3 minuta "ispiranja mozga" i pre ili kasnije, strpljenje je potrebno, znace da posle nemoj bolje da ne pokusava... Ako zna da prica moze i malo dijaloga.

#11 zazie

zazie
  • Members
  • 1,669 posts

Posted 27 August 2005 - 11:25

deca se ne kaznjavaju. za greshke te zivot sam kazni posledicom. nema potrebe da te roditelj kaznjava.
kaznjavana deca postaju odvratni odrasli. oni matorci za izbegavanje.


chim sam pokapirala shta je moja uloga (trebalo mi je par godina, bosanchici) u zivotu mog deteta, ja sam pushtala moje dete da odluchi samo u svemu shto sam mislila da moze, uz predhodno zvak zvak zvak krunjenje sopstvenih zuba, objashnjavajuci mu zashto i kako bi trebalo, avec argumentima. naravno, uvek imajuci u vidu samo neophodno - njegovu dobrobit, u fizichkom, socijalnom, emotivnom i svakom drugom smislu. nikad ne shljiveci ostale fazone tipa shta ce neko rci ili shta bi recimo bio moj trip, da sam tripozna osoba.
pa kad me ne poslusha, i dobije po nosu of course, onda mu suFtilno napomenem da je moglo i drugachije. tako dete postaje "poslushno", tojest uzima u obzir shta mu mama kaze. chak se svikne da dodje i da pita sha mama misli o nechemu, pre nego shto preduzme sledeci korak. dok je malo, i posledice su male. a na tim greshkama treba da uchi. shto je starije, lakshe ga je podsetiti da get real.

juche bebisitiram devojchicu od dveipo godine, cerku drugarice, koja me ne zna dobro, i uopshte ne zeli da ostane samnom, oce mamu i gleda me mrko. dok sam se okrenula razmazala je sladoled po sofi. i gleda me, onako kucheci, mrtva ozbiljna, mnogo je inteligentna za godishte joj, a take obozavam posebno, i cheka moju reakciju. al ja znam za jadac, poshto sam zena od iskustva B) . kazem, aaa, tako si zamislila? i uzmem kashichicu i krenem da struzem sladoled sa sofe. gle iznenadjenja - moze i odatle da se jede sladoled. kad smo ga zavrshile, zajedno, jedna tebi, jedna meni, sa sve dlakama od machke, vec smo bile skroz cool jedna sa drugom. :lol:

edit: dodushe, sviram. najgora kazna za moje dete je da ne prichash sa njim, a ja sam to primenjivala stvarno kad prevrshi svaku meru. cutim uvredjeno ko mulac i dam mu vremena da razmisli shto sam se toliko nadrndala.

Edited by zazie, 27 August 2005 - 11:32.


#12 angelfish

angelfish
  • Members
  • 186 posts

Posted 27 August 2005 - 11:51

[quote name='redfusion' date='27 Aug 2005, 10:51']

Mislila na lolu, sorry...tvoj se post ubacio izmedju.
Izvinjavam se.

#13 Lola

Lola
  • Members
  • 289 posts

Posted 27 August 2005 - 12:58

Tacno, svako zivi sa svojom decom i svojom savescu. Moja je mirna.
......

. I ostajem pri svom misljenju.

Dakle, koliko god bili oprezni, koliko god ( a snala i utikac su bili samo moj pokusaj da navedem neki jasan primer) brinuli o svemu ruzne se stvari desavaju.
......
......
Vidim da ste profesionalac.(merde !)

Nisam ni pedagog ni psiholog, ali ne bih rekla da bas INSTINKTIVNO znam sta treba....cini se da Vi instinktivno sa visine osudjujete.

Podelite sa nama Vasa iskustva, bar oko tog perioda u razvoju deteta a da bude malo sire od objasnjenja o baby proof utikacima i drzanjem snala dalje od istih .
Kako ste Vi to objasnili svojoj deci ?
Kako bi ih trebalo kazniti po Vasem misljenju ?

<{POST_SNAPBACK}>


Dobro je sto vam je savest mirna. Meni je daleko mirnija kao sto je sigurno i drugim roditeljima koji svoju decu ne maltretiraju jer je opstepoznato ono sto sam navela u prethodnom postu da fizicko kaznjavanje ostavlja trajne negativne posledice na psihu deteta.


Cak stavise, ja ne verujem da kaznjavanje kao pedagoska mera ima bilo kakve pozitivne posledice nego upravno suprotno. Lepo sam napisala u prethodnom postu da se deca najefikasnije vaspitavaju ociglednim primerima kad su mala i razgovorom, samo suvislim razgovorom i tako i razvijanjem analitickog misljenja i logickih zakljucaka kod njih samih kad su vec malo veca. Nema objasnjenja i razloga da vi treba detetu od 2 godine da udaranjem po rukama 'objasnjavate' opasnost, vi je ste tu kao roditelj da vodite racuna da se detetu u tom godistu nesto ne desi, dete u tom uzrastu sasvim sigurno ne moze ni priblizno da shvati pojam opasnosti, zato je danas bar lako opremiti kucu tako da su deca izlozena minimalnom rizuku od ozbiljnijih povreda (da, postoje i rampe za stepenice ili nacin da prilaz istima bude onemogucen detetu i sa malom decom se i radi o razmeni iskustava zato sam vam i spomenula utikace a ne da vas dodatno iritiram..). O sitnijim povredama tipa padova ne vredi ni trositi reci, to je sastavni deo odrastanja i ucenja.

Dakle ne verujem ni u kakvo kaznjavanje dece a kamoli ne u fizicko obracunavanje sa njima, primat dajem uvek razumnom razgovoru sa njima, a u najmladjem dobu, licnim konzistentnim primerima roditelja kao i insistiranjem na pohvalama kod pozitivnih primera ponasanja deteta. Pohvalite ih svaki put kad urade nesto dobro, nemojte misliti da u tome preterujete! Uostalom, poznato je da je pohvala kao pedagoski metod neuporedivo efikasnija od bilo kakvog kaznjavanja. Cak stavise, kazna kao vaspitni metod ne pruza do sad nikakve dokaze da je efikasna u smislu pravilnog razvoja deteta, cak suprotno.

Imam pedagosko iskustvo i iz mnostva roditeljskih primera sam uocila da umesto da detetu stalno govore "nemoj to, ne smes ovo da radis" roditelji koji se sa malo vecim postovanjem obracaju deci i preformulisu recenice u oblik : ' a mozda bi bilo bolje da probas recimo na ovaj nacin to da uradis.." ili da nekad cak skrenu paznju deteta na nesto sto bi bilo pozeljnije i bolje od onoga sto ona sama rade postizu daleko bolji odnos sa decom i da se takva deca po pravilu bolje ponasaju od one koja su konstantno pod stresom od negativnih opaski roditelja ili cak strahom od fizicke kazne za nesto sto su uradili. Deca moraju sama doci do zakljucaka da je nesto dobro, lose ili opasno po njih, vasa uloga je tu samo da im pomognete da oni do tog zakljucka sami dodju a ne da im uterujete strah. Strah nije nikakva osnova za razumevanje bilo cega ni samom detetu a ni za izgradnju vaseg medjusobnog odnosa.


Ne mora covek biti ni pedagog ni psiholog da bi video koliko je reakcija deteta na bilo koji oblik maltretiranja negativna. I reakcija odraslog coveka (pretpostavljajuci da je koliko toliko uravnotezena osoba u pitanju) je negativna. Prema tome, za dete mozemo samo da pretpostavimo da ce reakcija na maltretiranje biti jos negativnija nego kod odrasle osobe jer su deca kudikamo osetljivija.

I na kraju, kao sto vec rekoh i da ponovim, nije mi bila namera da osudjujem nego da dam drugacije misljenje na temu koja je po prirodi stvari vrlo osetljiva i licna. Opasku o mom izrazavanju cu preskociti jer se nadam da je samo odraz vase trenutne ljutnje zbog toga sto sam vam predocila sa profesionalne tacke gledista da kao roditelj cinite nesto sto je u savremenoj pedagogiji poznato kao neprihvatljivo. Ovo je forum neformalnog tipa tako da je sporadicna upotreba psovki bez nuzne i ocigledne vulgarnosti po meni sasvim ok. Mene recimo vise vredjaju prostacki komentari tipa ucesnika balu na ovakvoj temi dok je za vas to npr duhovito.

vilhelmina:

Cista je zabluda da je skandinavski pristup vaspitanju dece i, uopste odnosima medju ljudima, bolji od drugih samo zato sto je lisen agresije. Rezultate istog vidim svuda oko sebe. Mladi skandinavci ne umeju da uspostave ni najobicnije tinejdzersko drugarstvo, a kamoli ozbiljniju medjuljudsku vezu. Poenta je u tome sto to vaspitanje nije liseno samo agresije, nego i svake druge emocije.

Deca u roditeljima treba da vide pre svega ziva bica, a ona su ponekad tuzna, ljuta, zabrinuta, umorna... Znam mnogo idealnih roditelja koji su od svoje dece napravili sebi slicne rigidne kretene. Ima i obrnutih primera, ustvari sve su kombinacije moguce. Mozete decu vaspitavati kako god hocete, ali bez emocija i topline to nikad nece postati ljudi. Ljubav se valjda podrazumeva, ali ne garantuje uspeh.


Vilhelmina, to sto vi mislite da "vidite" nesto oko sebe ne daje vam nikakvo pravo da uopstavate i predstavljate svoje zakljucke kao validne ili primenljive.

.
Agresivnost u ljudskom ponasanju je negativna osobina koja stvara druge psihicke, fizike i ostale sociopatoloske probleme. Uostalom, to je nesto sto se u normalnim zemljama leci. Agresija kao deo vaspitanja deteta je nesto sto nije prihvatljivo ni u jednom drustvenom poretku, a sa tim je sasvim nepovezana cinjenica to da su roditelji ljudska bica koja imaju sirok dijapazon osecanja i reakcija. Vasa teza je zato do te mere izopacena da pomisljam da niste mozda i sami zrtva agresije u detinjstvu kad niste u stanju da realno sagledate koliko je ovo sto ste napisali besmisleno odnosno koliko je agresivno ponasanje drustveno, moralno i lopste ljudski neprihvatljivo.

I da, ljubav prema detetu intrinsicno podrzumeva i brigu o svakom aspektu decjeg razvoja podjednako: fizickom, psihickom i duhovnom. Valjda je jasno da agresivnost kao nacin ponasanja tu nigde nema mesta.

I za kraj...

zazie:

deca se ne kaznjavaju. za greshke te zivot sam kazni posledicom. nema potrebe da te roditelj kaznjava.
kaznjavana deca postaju odvratni odrasli. oni matorci za izbegavanje.


Najveca istina!

#14 angelfish

angelfish
  • Members
  • 186 posts

Posted 27 August 2005 - 13:26

[
Pa sad necemo valjda meriti cija je savest mirnija.Miti treba niti je to moguce.
Ovo sto ste napisali ( zajedno sa primerima) procitala sam u mnogim knjigama koje sam bistrila i u trudnoci i kasnije uz njihovo odrastanje.
Sa svim tim se slazem, a to se po mom prvom postu moglo i videti.Dakle i strpljenje i razgovor i uvazavanje licnosti kao takve ( moje cu devojcice npr. potpuno razlicite, ne samo po karakteru vec i po nacinju ucenja /vizuelni i audio tip/ i svakako imam razlicite pristupe prema svakoj od njih, molim vas da sada to ne shvatite kako jednu favorizujem itd...znate sta sam htela da kazem, ako Vam je to vec profesija)
Sta je meni duhovito, meni je duhovito, ne znam ostale postove doticnog i o njemu nemam formirano misljenje, tako da dopustam da se salio, a i sala je veoma dobra stvar u vaspitanju, naravno tek onda kad deca postanu dovoljno zrela da je shvate, a ne onda kad misle da im se rugamo / i o tome postoje posebna poglavlja u knjigama koja govore o vaspitanju/.
Vasi mi postovi vise lice da ono sto je trenutni mainstream postujete bez nekog promisljanja, jednostavno je tako i samo tako a ne dopustate drugima da imaju misljenje.Tudja su iskustva korisna bas u Vasem poslu.

P.S. sada cu malo ja profesionalno da delam...nikada se ne upotrebljava "cak stavise" u isto vreme.Ili cak ili stavise, mada mi vise volimo kada se sta vise pise odvojeno.No, moze i zajedno, cisto tolerancije radi.

Edited by angelfish, 27 August 2005 - 13:27.


#15 vilhelmina

vilhelmina
  • Members
  • 11,937 posts

Posted 27 August 2005 - 14:37

Lola, u prvom delu vaseg posta mi se dopalo ono o postovanju licnosti, a vec u nastavku, u obracanju meni - nesto sasvim obrnuto. Prilepili ste mi svasta, ukljucujuci i izopacenost i to samo zato sto sam se usudila izneti sopstveno misljenje i iskustvo. I iz svega nekoliko mojih recenica zakljucili da su me roditelji zlostavljali dok sam bila mala, a verovatno i da ja ubijam boga u svojoj. Taman posla, nikada ih nisam udarila i jezim se od svakog oblika nasilja. Samo smatram da odsutvo nasilja nije dovoljno. Barem onoliko koliko je stetno prisustvo agresije, stetno je i odsustvo topline. A toga ima, ne samo u Skandinaviji i na trulom zapadu, nego i sve vise na Balkanu. Mozes li barem s tim da se slozis?