No replies to this topic

[fidelio]

Prilika za Amerikance
Dejan JOVIĆ

dejan.jovic@btinternet.com
Slobodna Dalmacija, 12. 06. 2005.

Prošlog sam tjedna na ovome mjestu zaključio da je slabljenje Francuske ne samo loša vijest za europski projekt i samu Francusku nego i za Hrvatsku, odnosno njezine šanse da uđe u Europsku uniju i da time napokon napusti situaciju stalnog iščekivanja, u kojoj se nalazi otkako postoji. Nije trebalo dugo čekati na prve primjere. Ovoga je tjedna najavljeno novo odgađanje odluke o datumu početka pregovora Unije s Hrvatskom, a mišljenje tužiteljstva Haaškog suda postalo je opet glavna mjerodavna ocjena sposobnosti Hrvatske da zadovolji zapadnoeuropske standarde. Istina je, premijer Sanader je pokazao da Hrvatska i dalje ima vrlo srdačne odnose s Austrijom, čijeg je kancelara Wolfganga Schuessela razveselio rođendanskim darom. Ali prava vijest nije da su odnosi između hrvatskog premijera i austrijskog kancelara srdačni — nego da se Hrvatska danas mora osloniti na trećeg po snazi među svojim europskim pokroviteljima — jer su prva dva (Njemačka i Francuska) u dubokoj krizi kredibiliteta. Austrija jest važna europska zemlja — ali ne toliko koliko ove dvije. Postavlja se pitanje — jesmo li već sada propustili najbolju šansu koju smo imali — barem za dogledno vrijeme?

Istodobno — kao što su također pokazali događaji ovoga tjedna — Amerika europsku krizu (a naročito njemačko-francusku slabost) neće gledati prekriženih ruku, nego će je pokušati iskoristiti kako bi povećala svoj utjecaj u Europi. Ona to može prije svega infiltracijom "kroz stražnji ulaz", tj. preko onih zemalja koje još nisu članice Europske unije, pa su zbog toga u slabijem političkom, vojnom i ekonomskom položaju. To se prije svega odnosi na jugoistočnu Europu, a donekle i na Hrvatsku i Tursku. Prve znakove te nove američke političke ofenzive vidjeli smo ovoga tjedna, kad je podsekretar u State Departmentu Nicholas Burns posjetio Sarajevo, Prištinu i Beograd. U Prištini je najavio žurno otvaranje pitanja statusa Kosova — upravo sada, kad ni Rusija ni Europa ne izgledaju dovoljno snažne da spriječe daljnji i dugotrajni američki politički i drugi prodor na Balkan. Amerikanci nisu došli praznih ruku. Prištini su donijeli obećanje ubrzanja razgovora o statusu Kosova, čak i prije nego što se ispune svi dosad traženi uvjeti. Beogradu su donijeli vrlo pohvalnu izjavu američke državne tajnice Condolezze Rice o značajnom napretku u suradnji s Haaškim sudom, te odmrzavanje gospodarske pomoći od 10 milijuna dolara (zamrznute u siječnju ove godine) — kao znak dobre volje. Istodobno se — možda i slučajno (ali zato ne manje važno) — "pacificiralo" albanske i srpske nacionaliste, koji bi mogli biti problem u predstojećim pregovorima: albanske tako što se Ramushu Haradinaju dopustilo da se pred Haaškim sudom brani sa slobode, a srpske onim ordenom Draži Mihailoviću, koji je nakon 60 godina doputovao u Srbiju.

U kontekstu američkog pokušaja da iskoristi europsku slabost može se očekivati i skoro otvaranje pitanja Bosne i Hercegovine, koja ove godine obilježava desetu godišnjicu daytonskog sporazuma. Videozapis o ubojstvu šestorice mladih Bošnjaka u Trnovu, koji je na suđenju Slobodanu Miloševiću pokazalo tužiteljstvo, podsjetio nas je na užase rata koji je u Bosni završen prije deset godina. Ali, taj film ima i šire implikacije jer postavlja na dnevni red pitanje moralne (ako već ne političke i pravne) legitimnosti Republike Srpske. Eventualno ukidanje Republike Srpske vodilo bi preuređenju cijele Bosne i Hercegovine — što bi moglo stvoriti nove tenzije između Srba, Hrvata i Bošnjaka u Bosni, a možda i u regiji općenito. A gdje su tenzije, tu je i potreba za vanjskim nadzorom, a možda i silom.

A tko će biti nadzornik i policajac? Sve do francuskog referenduma moglo se očekivati da će američki i europski globalni interesi "poništiti jedni druge", te da će se na Balkanu održati neka vrsta statusa quo: sa sigurnom europskom dominacijom u Hrvatskoj, vjerojatnom u Bosni i Hercegovini, a možda i Srbiji i Crnoj Gori (via Solana), te s američkom dominacijom na Kosovu, u Makedoniji i Albaniji. Ali, europska politika mrkve i batine sada dolazi u pitanje: niti je mrkva (članstvo u Europskoj Uniji) više tako primamljiva, niti je batina (zaustavljanje procesa pridruživanja) više tako tvrda. Sad je prilika za Amerikance da prodru i dublje i dalje nego što su mogli i zamisliti do prije mjesec dana.

To "dublje i dalje" odnosi se vjerojatno i na Hrvatsku, prema kojoj će se američki pritisak povećavati upravo onoliko koliko hrvatski saveznici u Europi (Francuska i Njemačka) budu slabjeli.