bio sam s nekim drustvom proslog maja u herceg novom,
pa smo odlucili da skoknemo na brunch do dubrovnika.
malo nam je bilo frka da idemo s BG tablama (niko nam nije savetovao)
pa nas je ortak odbacio kolima samo do granice....odakle je posle trebalo
da uzmemo taksi do dubrovnika.
elem.. predjemo mi granicu pesaka i hrvatski granicari nam kazu
da tu nema taksija...ali da mogu da nam pozovu taksi da dodje iz dubrovnika
po nas. i kao ajd...
posle nekog vremena stize taj taksi... pitamo majstora kolko ce to sve da kosta..
on kaze 45 eura u jednom prvcu... i mi se tu s njim dogovorimo za povratnu za 80.
i sad.. stizemo mi u dubrovnik i kao da se dogovorimo s njim
da se nadjemo tu i tu za jedno 3 i po sata da bi nas vratio...
i kad smo krenuli da mu platimo prvu turu.. on ce:
'me ne.. platicete obe na kraju'
mi ga gledamo ne mozemo da se nacudimo.
covek nam ladno veruje da necemo da ga ispalimo.
i to ne samo da veruje da necemo da ga ispalimo..
nego mu nije bitno ni sto postoji mogucnost
da se nesto desi... neka visa sila...
da se slucajno necemo naci.. itd..
(a mislim.. nas troje totalni ono... srbi, beogradjani...a on klasican onaj dalmos...)
i tako smo od nekog osecaja nelagodnosti sto nismo smeli da dodjemo svojim kolima
momentalno persli u neki totalni osecaj... prijatnosti.. opustenosti...
covek nam je toliko ulepsao taj izlet u dubrovnik
da ne mozes da verujes.
(i naravno... nismo ga ispalili

uzgred... ceo taj izlet u dubrovnik je super prosao
mnogi su bili prijatno iznenadjeni da imaju goste iz beograda...itd...
preporucujem
