Jedan pametan topic...
#16
Posted 10 April 2005 - 20:59
Molba uslisena....bez losih namera.....
#17
Posted 10 April 2005 - 21:01
hm i tu se zamislim? Ako zanemarim ono "pristati" ... odmah mi palo napamet, kuc, kuc, kuc padnem sa motora, riknjavam a ono neka nepoznata njuska, nadvijena pita kako ti je?
>>ova perspektiva zvuči jadno, zar ne. dočekati kraj u istoj postelji sa njom i njenim kredastim stopalima;
Sta radi dosada sta nevoljena osoba radi u mom krevetu ili ja u njenom, dok manjkavam ni teoretski u mom slucaju nije moguce.
Edited by Hefestus, 11 April 2005 - 02:55.
#18
Posted 10 April 2005 - 21:01
ooo
definitivno odrastas.
nije u tome stvar, nego stiglo proleće. posmatranje prirode dok se budi, uživanje u lepoti trenutka, dobacivanje frizbijem u nekom parkiću sa osobom koju volim, to je ono što me ponekad uznosi do neslućenih visina... a što se tiče odrastanja, voleo bih da si u pravi, međutim čini se da ima neki dečak u meni koji nikada neće pristati da položi svoju praćku. odrastanje nije za mene: ipak je to jedan previše zajeban psihosomatski proces koji ponekad ume da traje vekovima. a ja nemam toliko vremena...
#19
Posted 11 April 2005 - 02:03
nesto ne kapiram - jel se ti ovde ispovedas ili delis savete? posto, ok, ti bi radije da budes sam nego bla bla bla i to. al ti kao i da nesto zameras onima koji bi radije bla bla bla i to nego da budu sami i "crpu resurse zivota" na tvoj nacin.
>čovek mora u svakom trenutku što više da crpi resurse života, a kada okolnosti to ne dopuštaju, bolje je zatvoriti se u sobu, spusti roletne i iskoristiti vreme za Vivaldija i džin-tonik i intelektualni progres
ali zasto bi neko uopste mario za intelektualni progres? mislim ne osudjujem one koji to cine, al ne vidim ni zasto bih prigovarala onima koji to ne cine. za nekog je mozda crpljenje resursa bas u tome da su sa nekim, mozda i bilo kim, mozda i po svaku cenu, nego da su sami. i tudje drustvo mu dodje nekakav zivotni resurs, ili ne?
#20
Posted 11 April 2005 - 03:18
kako je ovo dobro.i tudje drustvo mu dodje nekakav zivotni resurs, ili ne?
#21
Posted 11 April 2005 - 08:47
#22
Posted 11 April 2005 - 09:22
nesto ne kapiram - jel se ti ovde ispovedas ili delis savete? posto, ok, ti bi radije da budes sam nego bla bla bla i to. al ti kao i da nesto zameras onima koji bi radije bla bla bla i to nego da budu sami i "crpu resurse zivota" na tvoj nacin.
ne delim nikakve savete, niti se nešto ispovedam: jednostavno iznosim neke sopstvene filozofske poglede i vizije kako da ovaj svet postane što prijatnije mesto za život... Brižit Bardo se zalaže za kitove i foke, Pamela Anderson je vegetarijanac, a ovo je moj vid borbe...
posto, ok, ti bi radije da budes sam nego bla bla bla i to. al ti kao i da nesto zameras onima koji bi radije bla bla bla i to nego da budu sami i "crpu resurse zivota" na tvoj nacin.
pa da, zameram im, svim onim parovima što život provode zajedno na bazi nekakvog "straha od samoće" a ne na bazi adekvatnih ljubavnih osećanja. često se kod ljudi u glasovima oseća kao neko gađenje il šta već dok izgovaraju to sam: "jao, ne mogu da budem sam"; ili: "samoća je odvratna stvar" itd. - sad, zašto se toliko plašiti samoće, jebiga? šta fali malo solirati među zidovima okružen filadendronima i Mejdnima i cirkom i samoćom? da li bismo danas imali 5. simfoniju ili krcka oraščića da su Betoven i Čajk svake noći izlazili u grad ili visili po diskotekama?
ali zasto bi neko uopste mario za intelektualni progres? mislim ne osudjujem one koji to cine, al ne vidim ni zasto bih prigovarala onima koji to ne cine. za nekog je mozda crpljenje resursa bas u tome da su sa nekim, mozda i bilo kim, mozda i po svaku cenu, nego da su sami. i tudje drustvo mu dodje nekakav zivotni resurs, ili ne?
dobro, recimo da je intelektualni progres najmanje važan u celoj priči. i sam sam odavno prestao da radim na tom polju, pa zašto onda to isto zahtevati od drugih. sad, naravno da i tuđe društvo predstavlja neki životni resurs, ali ne uvek: tuđe društvo može biti i ovakvo i onakvo: možeš imati supruga koji te daruje buketima lila lala i zasipa nežnostima; ili supruga sa kojim se savršeno slažeš na nekoj intelektualnoj razini; ili supruga sa kojim si uspela da pronađeš toliko svima neophodan mir; sve ovo je okej, ipak, statistike nam nažalost govore da postoje i drugačije, ne toliko prijatne, vrste supruga. tako da, u suštini, ne možemo unapred tvrditi da je tuđe društvo uvek resurs života: ponekad to društvo na kraju ispadne više kao neki resurs smrti. i tako, ne bi trebalo generalizovati stvari po ovom pitanju nego ići konkretno od slučaja do slučaja pa tek onda donositi sudove itd.
Edited by Willow, 11 April 2005 - 14:40.
#23
Posted 11 April 2005 - 11:45
Ja sam milsila da ce pisati ispod slicice "Sloba smeker".osvanuće nekrolog u politici sa naslovom: "danas preminuo najveći srpski pisac i dobitnik nobelove za književnost", i onda nekoliko prijaznih rečenica, plus crno-bela fotkica iz lične karte. ali dobro, mislim da smo malo previše odlutali u digresiju: moja smrt malo toga bliskog ima sa zvezdom vodiljom ovog pametnog topica.
Elem, i ja osudjujem osobe koje su u paru da ne bi ostali sami. Za mene to sada predstavlja truli kompromis. Ipak, hajde da budem iskrena, mislim da gnusanje koje osecam kada vidim takve parove povezano sa strahom od samoce prisutnim i kod sebe. U neku ruku, prepoznajem da je intezitet neodobravanja prema tim osobama povezan sa necim sto mene kopka tako da nekom mrznjim zelim da potvrdim svoje zadrte stavove po tom pitanju. A pogotovo ako za jedan takav primerak koji je u smor vezi osecam .
Opet, ja sam takva osoba: biti ili ne biti. Ne mogu da budem sa osobom u vezi ako su mi najlepsi trenuci vezani za one momente kada bezim da se visim sa drugim ljudima. Takve kompromise ne mogu da pravim.
Edited by pametnica, 11 April 2005 - 11:55.
#24
Posted 11 April 2005 - 12:16
ja nikako ni po koju cenu ne bih chekala uopshtePa ja ovaj hmmm, nikako i ni pod koju cijenu ne bi cekala smrt u drustvu nevoljene osobe,nego bi zivjela zivot u drustvu onog kojeg volem.
#25
Posted 11 April 2005 - 13:15
#26
Posted 11 April 2005 - 14:17
otkud ja mogu da znam sta neko dvoje ljudi drzi zajedno?
pa da ih onda kao osudim jer ja to ne bih tako da sam na njihovom mestu?
nikada nemamo dovoljno podataka o tudjim intimnim zivotima da bismo mogli tako superiorno da zauzmemo stav.
zajebano je to, zajebano je davati savete
ljudi prave izbore, nekad pogresne - ali se ti izbori pokazu kao pogresni tek u retrovizoru. sumnjam da bilo ko HOCE sebi da sjebe zivot.
dakle, pogresni intimni izbori (narocito imajuci u vidu da je zivot jedan i da nema rewind) nisu nesto zbog cega ja mogu bilo koga da prezirem ili osudim.
iritantno mi je to Imanje Stava o tudjem zivotu.
ma i popovanje mi je grozan turn off
a narocito mi je naivno kad neko kaze da NIKADA ne bi ...
otkud bre znas sta nikada ne bi???
#27
Posted 11 April 2005 - 14:38
kakva je sad pa ovo rečenica? kao da je stigla na naše monitore pravo iz doba paleolita. ne vidim da iole doprinosiš plodnom nastavku diskusije. koncentriši se, jebiga. podsetiću te ako si zaboravila: mi smo jedina misleća vrsta. dakle, aktiviraj malo usnule potencijale. biće teško ali jebiga. za početak, stani pred ogledalo i reci sebi: "okej, cogito ergo sum".ja nikako ni po koju cenu ne bih chekala uopshte
#28
Posted 11 April 2005 - 14:44
plodan nastavak diskusije: on
koncentracija: on
mislenje: on
ogledalo: on
oh pa razmisli - treba da mrem, sad odma ili posle (s mukom) prozivljenih godina u prisustvu/odsustvu bilo koga...
ne ide nekako, majku mu. sve off
i naravno: (i ptichice i cvece)
#29
Posted 11 April 2005 - 14:53
ali ko je tu da sudi koji su adekvatni ljubavni osecaji? te da strah od samoce nema nikakvog upliva u one prave ljubavne osecaje?
>često se kod ljudi u glasovima oseća kao neko gađenje il šta već izgovaraju to sam: "jao, ne mogu da budem sam"; ili: "samoća je odvratna stvar" itd. - sad, zašto se toliko plašiti samoće, jebiga?
kako zasto? nema tu zasto (mozda negde i ima ali nam odgovor na to pitanje ne znaci nista) - prosto, eto tako. neki ljudi se plase samoce, neki ne.
>šta fali malo solirati među zidovima okružen filadendronima i Mejdnima i cirkom i samoćom?
pa sad ne znam za ovu cirku, al ja konkretno volim da sam sama. al sam ipak prilicno daleko od toga da drugima skrecem paznju na divotu samoce koju oni sami ne umeju da cene. duboko sumnjam u bilo ciju sposobnost da oceni bolje od nekog drugog sta je bolje za tog drugog.
>da li bismo danas imali 5. simfoniju ili krcka oraščića da su Betoven i Čajk svake noći izlazili u grad ili visili po diskotekama?
pa za svako vrhunsko delo potrebno je neverovatno mnogo rada, i da, trivijalno, simfonije i baleti ne bi postojali da njihovi tvorci nisu spremni da se odreknu zajebancije zarad tog rada. to je ipak malo drugacije od ove teze o zivotu pored nevoljene osobe. mislim bach se na primer zenio dvaput, imao punu kucu dece i tako - samoca nije nuzan uslov da bi se stvaralo.
>dobro, recimo da je intelektualni progres najmanje važan u celoj priči
pa sta je onda vazno? dzin-tonik i filadendron?
>tako da, u suštini, ne možemo unapred tvrditi da je tuđe društvo uvek resurs života: ponekad to društvo na kraju ispadne više kao neki resurs smrti. i tako, ne bi trebalo generalizovati stvari po ovom pitanju nego ići konkretno od slučaja do slučaja pa tek onda donositi sudove itd.
pa naravno da nije uvek, al ti si taj koji je krenuo sa nekim resenjem zivota u opstem slucaju, ne ja. ja ne zagovaram da neko treba da bude sa bilo kim samo eto da ne bi bio sam. ali ti kao da zagovaras da neko, u stvari niko, ne treba da bude sa nekim samo zato da ne bi bio sam.
>ciji život sadrži u sebi veći naboj i neku jasniju svrhu:
hm, ta vas polemika, bar kako je ti prenosis nije uopste bila o tome, nego da li svaka osoba ima potencijal za sve moguce zivote, ne da li svaka realizacija zivota jednako vredi
#30
Posted 11 April 2005 - 16:59
ali ko je tu da sudi koji su adekvatni ljubavni osecaji?
pa pesnici, naravno...
>često se kod ljudi u glasovima oseća kao neko gađenje il šta već kad izgovaraju to sam: "jao, ne mogu da budem sam"; ili: "samoća je odvratna stvar" itd. - sad, zašto se toliko plašiti samoće, jebiga?
kako zasto? nema tu zasto (mozda negde i ima ali nam odgovor na to pitanje ne znaci nista) - prosto, eto tako. neki ljudi se plase samoce, neki ne.
naravno, ovde još uvek pričamo samo o pukoj samoći, a ne i o dubljim tačkama sjebanosti jedne individue, kao što je recimo usamljenost. ako je tako, prihvatam tvoje argumente...
>šta fali malo solirati među zidovima okružen filadendronima i Mejdnima i cirkom i samoćom?
pa sad ne znam za ovu cirku, al ja konkretno volim da sam sama. al sam ipak prilicno daleko od toga da drugima skrecem paznju na divotu samoce koju oni sami ne umeju da cene. duboko sumnjam u bilo ciju sposobnost da oceni bolje od nekog drugog sta je bolje za tog drugog.
dobro, pretpostavimo da neki mališan ugleda na ormanu tegle džema i onda nekako smisli sistem da do njih dopre. i tako, klopa on džem, pojeo je već nekoliko tegli i samo nezadrživo gura napred. u tom trenutku uleti mama i kaže mu stoj! te ga svuče sa ormana. a mališan plače pošto, naravno, oće da hasa još od tog džema.
i sad, ko je ocenio šta je bolje za tog mališana? njegova mama ili on?
pa za svako vrhunsko delo potrebno je neverovatno mnogo rada, i da, trivijalno, simfonije i baleti ne bi postojali da njihovi tvorci nisu spremni da se odreknu zajebancije zarad tog rada. to je ipak malo drugacije od ove teze o zivotu pored nevoljene osobe.
dobro, šta malo da ne proširimo diskusiju... mislim, ovo je jedan pametan topic i bilo bi lepo da u njemu bude zastupljeno što više pametnih tema... a teza o životu pored nevoljene osobe samo neka bude odskočna daska za nove smerove rasprave...
pa naravno da nije uvek, al ti si taj koji je krenuo sa nekim resenjem zivota u opstem slucaju, ne ja. ja ne zagovaram da neko treba da bude sa bilo kim samo eto da ne bi bio sam. ali ti kao da zagovaras da neko, u stvari niko, ne treba da bude sa nekim samo zato da ne bi bio sam.
okej, siguran sam da nisam jedina osoba koja poseduje određeno mišljenje oko toga treba li ili ne biti sa bilo kim isključivo zbog straha od samoće. sprovedi neki research i videćeš: gotovo svaki ispitanik ima stav na ovu temu. a odnos snaga "treba li ili ne treba" verujem da je otprilike 70-30 u korist onih koji zastupaju tezu da treba. nisam baš siguran oko ovog 70-30, ali uzmimo da je tako. i tako, ja se nalazim u onoj manjoj gomili, od 30. jednostavno, mislim da neko ne treba da bude sa bilo kim samo da ne bi bio sam pošto se samoće može eliminisati i na neke druge načine: recimo, kupi čovek lepo sebi kupi neku kucu ili macu ili kanarinca itd. mislim, bolje nek nabaci nekog kućnog ljubimca nego da se smara sa osobom koju ne voli. pas je, ionako, čovekov najbolji prijatelj.
>ciji život sadrži u sebi veći naboj i neku jasniju svrhu:
hm, ta vas polemika, bar kako je ti prenosis nije uopste bila o tome, nego da li svaka osoba ima potencijal za sve moguce zivote, ne da li svaka realizacija zivota jednako vredi
da, tako ispada. ustvari, ne znam šta mu je trebalo da se izleće sa tvrdnjom da smo svi mi potencijalni Hemingveji, samo što kao fol nemamo afiniteta da se u tom vidu ispoljimo. mislim, koliko vidimo, čini se da je ovo tvrđenje dosta iluzorno i nedovoljno potvrđeno u praksi... B)