hm..
da prekinem trolovanje i da napišem jedan start..
vraćao sam se autobusom iz bgd za ns
ali ne direktnom linijom nego preko varošica..
ulazim u autobus i vidim preslatku devojku kako sedi
na sedištu sa desne strane do prozora
sednem na par sedišta pored njenog (sa druge strane autobusa - do prolaza)
i počnem da čitam knjigu (vudi alen - smejao sam se non stop

)
zemun, batajnica, nova i stara pazova.. stalno su joj se
menjali saputnici i delovala je prilično smoreno..
negde kod inđije sam razmišljao da joj kažem nešto lepo
i da je oraspoložim, kad se ona nagne ka meni i kaže:
'vidim čitaš knjigu i umireš od smeha, a ja svoju nisam ponela..
hajde sedi pored mene..........'
ide kod sestre u ns, pričali smo o knjigama i muzici
i uzela mi broj telefona.. preduzimljiva
zaslužila je da je odvedem na omiljeno mesto
i da joj pokažem lepote novog sada..
na rastanku smo se poljubili i posle je nikada nisam video..
nadam se da je pronašla svoj Pariz