Klasicni arapski, Alfusha, je zvanicni jezik svih arapskih zemalja, ali, eto, na zalost, u svakoj od tih zemalja vlada situacija diglosije, sto znaci da ljudi ne govore jezikom kojim pisu i na kome se skoluju. Govorni jezik je toliko razlicit od klasicnog da se (u sustini) radi o razlicitim jezicima (po sistemu latinski ---> italijanski).
Diglosija postoji i u (npr.) "nemackoj" Svajcarskoj, gde ljudi govore jednim jezikom (Swyzertuetsch), a pisu drugim, (Hochdeutsch). Ova dva jezika nisu uzajamno razumljiva.
Tako, na primer, moja dobra prijateljica N, Libanka, sa svojom majkom ili svojim deckom govori libanski, govorni varijetet svoje zemlje, a pise na Alfushi, klasicnom arapskom, koji, pak, gotovo nikada ne govori (osim u jako, hiper, mega formalnim situacijama).
Ilustracija: Zamisli sledecu situaciju u Srbiji:
Pises: "Az hladnokremnije proizvoditelstva pekabejskogo vo letije kusati ljubim."
A kazes: "Ybt., obozavam da jedem PKB sladoled kad upece."