ili
sta je radio potrcko cika Dobrice
NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA ZATAŠKAVANJA ZLOČINA (22)
Dokumentacija o otmici kao državna tajna
Vijeće Višeg suda u Bijelom Polju, zapravo, njegov predsjednik dr Vukoman Golubović, koji je tada bio i predsjednik tog suda, odbio je, doslovno, svaki prijedlog da se kao svjedoci saslušaju predstavnici vlasti, bilo kog nivoa, pa i rukovodioci ŽTP "Beograd", iako je zato imalo razloga u zvaničnim dokumentima. Mada se radi o velikom broju prijedloga, u nastavku ću navesti imena predloženih svjedoka i razloge zbog kojih su predloženi da se saslušaju kao svjedoci, naprosto, zato što se iz tih razloga može zaključiti šta je sudsko vijeće htjelo da prikrije i šta je prikrilo odbijajući da ih sasluša.
U cilju provjere podatka koji sam, u svojstvu svjedoka, iznio na sudu u Bijelom Polju, da je na dan otmice u Štrpcima, neposredno ispred polaska voza, Vladimir Matović doveo "konduktera" na železničku stanicu u Beogradu, koji je, kasnije u vozu, uz pomoć policije iz pratnje voza, od Beograda do Požege, locirao mjesta gdje su sjedeli Bošnjaci, a u Štrpcima nadgledao operaciju otmice, idući od prednjeg do zadnjeg kraja voza - punomoćnik rodbine otetih predložio je da se sasluša Vladimir Matović i još drugih pet svjedoka koji su u to vrijeme vidjeli Matovića na železničkoj stanici u Beogradu, kada se rastao sa "kondukterom".
Međutim, predsjednik vijeća je veoma panično odbio taj prijedlog i bez obrazloženja, osim što je nekoliko puta nervozno i u grču ponovio - "dajte, molim vas", "dajte, molim vas"- a pri tom je ispuštao iz sebe neke neartikulisane glasove.
Predložen je da se sasluša kao svjedok Milomir Minić jer je bio generalni direktor ŽTP "Beograd" u vrijeme kada je otmica najavljena i izvršena i, kasnije, kada je postupano sa dokumentacijom o otmici kao sa "državnom tajnom", pa je iz tih razloga sakrivena i od Komisije za utvrđivanje istine o otmici, koju je formirala Skupštine Crne Gore. Navedena su još dva razloga za njegovo saslušanje i to, u vezi sa rešenjem "da odgovorni ljudi ŽTP "Beograd" obiđu trasu pruge od Užica do Gostuna" i u vezi sa Informacijom o zadržavanju vozova i odvođenju putnika u uskrnici Štrpci, koju je on potpisao i poslao na nepoznate adrese saveznih i republičkih organa.
Predloženo je da se kao svjedok sasluša Miloš D. Sikirić, šef stanice u Užicu jer potpisnik dokumenta br. 135 od 01.03.1993.
Iz sasvim konkretnih i razumljivih razloga predloženo je da se kao svjedoci saslušaju Boško Petrić, ondašnji načelnik MUP-a za Užice, i Đorđe Kerić, komandir milicije Užičkog regiona jer su prisustvovali sastanku koji je, prema dokumentu ŽTP "Beograd" naslovljen kao Informacija, održan u 02.02.1993. u u MUPU za Užice. Njihovo saslušanje je bilo nužno jer je na tom sastanku konstatovano da će MUP "kada zatreba obezbeđivati prugu po dubini na celom području koje bude ugroženo", u šta se, prema tom dokumentu, "podrazumevao i deo pruge koja prolazi kroz Bosnu". Iz tih razloga, a s obzirom na činjenicu da pruga nije obezbeđena iako je tada potvrđena informacija "da će pripadnici Srpske vojske opštine Rudo izvršiti zaustavljanje voza i odvođenje putnika". S druge strane njih dvojcu je trebalo saslušati i na okolnost da su milicioneri iz pratnje voza, i pored toga što je informacija o odvođenju putnika potvrđena, dobili nalog od strane komandira ili zamjenika komandira milicije u Užicu, "da omoguće vojnoj policiji Republike Srpske da mogu vršiti legitimisanje putnika i skinuti s voza određena lica..."
Inače, kidnaperi su se i predstavili otpravniku vozova u železničkoj stanici Štrpci kao policija iz Republike Srpske, a uz to bili su obaviješteni o kašnjenju voza još dok su bili u Višegradskoj brigadi, pa su samo deset do petnaest minuta stigli prije dolaska voza koji je kasnio sat i petnaest minuta.
Predloženo je da se kao svjedok sasluša B. Dimitrijević iz službe Državne bezbjednosti za region Užice, iz razloga što je s njim Radna grupa ŽTP "Beograd" održala "poseban sastanak 04.02.1993. godine", na kojem se, uglavnom, raspravljalo "o nacionalnoj strukturi zapošljenih" i "o neprijateljskom posrednom i neposrednom djelovanju pojedinih naših radnika i njihovoj saradnji sa neprijateljima iz Bosne", kao i o "ukupnom ponašanju muslimanske populacije sa ovog područja koje gravitira pruzi i objektima ŽTP-a". Njega je trebalo saslušati i na okolnost da je na tom sastanku zaključeno "da radnicima muslimanske nacionalnosti "treba dati sporedne poslove i što dalje od mjesta boravka čime bi se smanjila opasnost od odmazde, s jedne strane, i onemogućio "bliski kontakt" sa istomišljenicima iz Bosne."
Uzgred, sama činjenica da su se u DB predviđali da može doći do "odmazde" od strane "radnika muslimanske nacionalnosti", naravno, zbog otmice koja je planirana, govori da je DB otmicu tretirao kao akciju koja će se izvesno završiti, pa se sada vrše pripreme u cilju preduzimanja mjera zaštite, upravo, od "radnika muslimanske nacionalnosti".
Predloženo je da se utvrdi identitet i saslušaju kao svjedoci "stručna lica iz MUP Srbije, Vojske Jugoslavije", čija se imena ne navode ali se u dokumentu Procjena političko-bezbjedonosne situacije u železničkom čvoru Užice kaže da su kao članovi Radne grupe koja je "sastavljena od stručnih lica iz MUP Srbije, Vojske Jugoslavije i ŽTP "Beograd", obišli trasu pruge koju pokriva čvor Užice i o tome sačinili navedeni dokument.
Edited by Tihofil, 28 January 2005 - 19:10.
