U civilizovanom svetu ocigledno vaze neka pravila koja su za nasu realnost, u kojoj je sve relativizovano, a ocigledno i neke ucesnike ovog foruma neshvatljiva i neprihvatljiva. Tako dok se vode diskusije o tome ko je veci Djindjicevac Boris ili Ceda vecina izgleda nema vremena da se pozabavi ovom temom koja je od sustinskog znacaja za nas odnos prema proslosti i prema snagama u nasem drustvu koje mi zovemo "snagama proslosti" (valjda ne bi li u strahu od njih umanjili njihovu vrednost) a koje su nazalost snage sadasnjosti a moguce i buducnosti u Srbiji. I tako dok u Francuskoj ekstremisti imaju 15% sto veci deo Francuskog drustva shvata kao problem i gleda kako da to promeni i dotle ih marginalizuje udruzujuci se protiv njih na svakim izborima, u Srbiji prijatelji Francuskih otpadnika od drustva imaju preko 30% podrske, a velike stranke koje veze sa demokratijom imaju samo u imenu stranke se iz petnih zila trude da te snage predstave kao drustveno prihvatljive i normalne (cak i kada one u novogodisnjoj cestitci gradjanima zele jos jedan rat), a kao etiketu "ekstremista" pokusavaju da prilepe onima koji su ekstremni u onome u cemu je svaki normalan covek ekstreman.
Tako smo imali prilike da cujemo razne argumente u korist toga da je normalno da se radikali u Srbiji tretiraju kao i svaka druga politicka stranka cije se misljenje uvazava.
Steamroller:
QUOTE
Ali Srbija nije civilizovana, tako da nekad moras zavuci ruke u govna ako hoces da odradis posao... zato je recimo Djindjic isao kod Karadzica na Pale i pregovarao sa Milosevicem.
Djindjic se sa Milosevicem video kao opozicionar, dok je bio na vlasti ovaj nije mogao da primirise zgradi Vlade Srbije, sto nije slucaj sa nekim drugim zgradama. U svakom slucaju tu se vidi odnos kakav demokaratski politicari treba da imaju prema onima koji su Srbijom sirili zlo, mrznju i tiraniju.
cipiripi:
QUOTE
U slucaju slicnog polozaja u kome se nalazi danasnja Srbija u mnogim zemljama bi doslo do zajednickog napora da se izade iz sranja. Sto brze i bezbolnije.
Po ovome ispada da Francuski politicari se bore protiv ekstremista u vreme stabilnosti, ali kada bi doslo do ekonomskog kraha onda bi uvideli da oni mogu pomoci u resavanju krize pa bi onda LePen postao potpredsednik koncentracione vlade Zaka Siraka. Jednostavno smesno, a bazirano na nekim nasim predstavama o sabornosti i nacionalnom jedinstvu kao vrhunskoj vrednostyi koja resava sve probleme, sto je opet u suprotnosti sa idejom razlicitosti misljenja kao osnovnim preduslovom za razvoj istog u sukobu vise alternativa.
Kao treci argument se javlja "velicina birackog tela".
Audril:
QUOTE
SRS je kod nas najveca partija, oni osvajaju do 47% glasova na predsednickim izborima, a Le Pen je osvojio u drugom krugu protiv Siraka svega 18%! Mislim da je poredjenje smesno. Kako ignorisati polovinu birackog tela?
Izgleda da bi kokain ipak bio lekovit da ga koristi Milion ljudi.
Ovaj argument je baziran na pretpostavci da se stanje da promeniti tako sto ce se ekstremistickla patrija, u nasem slucaju SRS promeniti metodom "sminkanja". Medjutim to jednostavno nije tako i u samom tekstu se kaze da je jedini metod za suzbijanje takvih pojava izolacija kombinaovana sa edukacijom gradjana. Kod nas imamo suprotnu stvar. Premijer pokusava da Radikale predstavi kao reformisane iako oni sami za sebe tvrde da to nisu (osim mozda retoricki), predsednik se sastaje sa njihovim liderom i tako narodu salje signal da on, a samim tim i njegovi politicki satavovi nisu nista neprihvatljivo i nedemokratsko.
QUOTE
verovatniji je hrvatski model sa HDZ-om, ionako se HDZ i ne moze bas porediti sa SRS.
Da sutra LePenovci njega skinu sa cela stranke i operu se od fasizma, Francuska ne bi imala nista protiv toga da oni postanu deo politickog sistema kao svi drugi. U istocnoevropskim zemljama su nakon pada komunizma mladi komunisti preuzeli stranke, promenili ih u Socijaldemokratske i uz izvinjenje svojim nacijama zapoceli novu politiku. Nesto slicno se dogodilo i u Hrvatskoj sa zaokretom HDZa koji eto postaje nosilac evropskih integracije i reformi. Kod nas se medjutim radi o nasilnom "sminkanju" ekstremista koji su nakon sto su Srbiji unazadili 50 godina, opljackali, proveli kroz mrznju i ratove od jednom postali prihvatljiv partner za one koji su izveli revoluciju pre nepunih 5 godina iako su na celu tih stranaka i dalje ISTI predsednici, iako se vrh tih stranaka nije ogradio od njihove politike u 90im...
QUOTE
Imate i primer Austrije sa njihovim populistom Hajderom. I njegova partija je cak bila u vladi, ali samo posto je osvojila 28% glasova.
U slucaju Austrije je cak reagovala EU preteci sankcijama. Evropa nije samo skup zakona koje treba usvojiti kako to mnogi pokusavaju da predstave i time opravdaju svoje odsustvo bilo kakve politicke filozofije ili nespremnosti za reformisanje drustva(pomirenja sa nasledjkem proslosti) ona predstavlja i odredjene vrednosti cije usvajanje je daleko tezi posao za nas nego samo usvajanje zakona i zahteva ekstremnu odgovornost demokaratskih politicara kao lidera drustva.
Na kraju kao krunu imamo argument ad se ne smeju "ignorisati gradjani".
zokiasov:
QUOTE
Predsednik treba da bude predsednik svih gradjana znaci i onih 15 % koji su svoj glas dali Lepenu.Ignorisanjem njega ignorisu se i ti gradjani.
Ovo je vrhunac relativizacije koja vlada u nasem drustvu i u kojoj su rat i mir dve strane medalje istog zla. naravno nije svako misljenje prihvatljivo bez obzira na broj ljudi koji ga deli. Kvantitet i kvalitet nisu povezane vrednosti. Sta cemo sa svima onima cija su prava ugrozena zbog stavova ovih ljudi? Da li se njihova prava suspenduju zbog nametnutih relativizuirajucih teza koje se kod nas kosrite radi dnevnopolitickog profita?
Veliki diktatori su imali a imaju i danas podrske mnogih naroda. Tako i u ovom slucaju mora da se podvuce crta izmedju prihvatljivog i neprihvatljivog i da se jasno odvoji ono sto je deo civilizacije od onoga sto nije. To, opet bas kao sto politicari isticu nije razvrstavanje gradjana vec politicara kao predstavnika odredjene ideje.
Odgovorni politicari ne trguju vrednostima i nisu spremni da drustvo dovedu u pitanje zbog svojih interesea u tome je izgleda razlika izmedju francuskih demokrata i nasih "demokrata".