Kako, kako? Boze ko se ovde sve javlja... pa nije broj casova nedeljno = radno vreme nastavnika

Indy,
ja prva nisam za logiku dosta im je to.
Ali, gledam sveske dece sta rade i pisu u skoli i pri tome 10 puta pitam da li je ovo sve sto ste radili, da li ima nesto sto nisi zapisao. Dete me gleda i kaze ma pisao sam sve, cak i ono sto je profesorka govorila.
I ne mozes da verujes da se za 2x 45 minuta (posto casovi matematike obicno idu u dvocasu) uradi tako malo.
Dalje, jednom detetu predaje profesor koji 30 minuta prica kojesta a onda za 15min uradi jedan zadatak i to je to. Pri tome nema objasnjavanja - nista. A da ne spominjem vredjanje dece.
Ovo odmah cu da se ogradim da ima i drugih pozitivnih primera. Mada, na zalost oni su sve redji.
Dalje kada urade kontrolni cekaju po mesec dana na rezultate (ovo je primer treceg profesore, nijedan od gore pomenutih). Kada pitaju sto toliko dugo cekaju, profesorka im kaze da ona ima i druge stvari u zivotu da radi a ne njima da pregleda zadatke.
A sto se tice same pripreme za cas, mislim da to kod nas vise uopste ne postoji (opet cast izuzecima). Pricam pre neki dan sa covekom koji pedaje na jednom privatnom fakultetu kod nas (presao sa drzavnog) , i kazem kako sigurno vec ima spremljena predavanja (s obzirom da je i prosle godine predavao isto na drzavnom fakultetu), a on se nasmeja i rece - Ma ko se jos na faksu (misleci na drzavni) jos sprema za vezbe, otvoris zbirku i radis (opet u pitanju matematika)
Eto zato sam napisala ono sto jesam. I zato smatram da bi trebalo uvesti licenciranje profesora i da bi mnogo stroze trebalo kontrolisati njihov rad.