Ne računajući kulturu čitanja knjiga, koja kod nas jeste zapuštena, osvrnuo bih se i na to kako se radi srpski u školi i kakav je program. Srpski se uglavnom otaljava, pa u veoma maloj meri rade gramatika i pravopis. Osim smanjenja gradiva, jedina promena sastoji se u tome što su neki pisci i pesnici iz zemalja bivše Jugoslavije zamenjeni srpskim. Program je koncipiran kao da je pisan u doba posle I svetskog rata. Udžbenik koji se koristi za lingvistički deo predmeta ostao je bez poglavlja o kulturi izražavanja, mada je i ono nesrećno napisano. Mnogi danas ne znaju da pristojno napišu ni običnu molbu ili žalbu, a o drugim vidovima upotrebe jezika ne želim ni da trošim reči. Dovoljno je pogledati bilo koji forum, blog ili bilo kakav sajt slične sadržine da bismo se uverili kolika je (ne)pismenost prosečnog građanina, a naročito onih koji danas idu u školu. Naravno, svaka čast izuzecima kao što su Marqueau ili Toni Yu.
gotovo sa svime rečenim se slažem, ali moram da napomenem da profesori i nastavnici srpskog jezika nisu obavezni da rade apsolutno sve što se nalazi u čitanci.
jeste kultura čitanja zanemarena, ali smo i lošim izborom lektira sprečeni da zaineresujemo đake za čitanje. ja jako volim "anu karenjinu" i pričitala sam je milion puta, ali mi je njeno čitanje u gimnaziji bilo kao najgora kazna. jeste to klasik, ali nije primeren interesovanjima srednjoškolaca.
dalje, kada se radi gramatika, gotovo uvek se radi tako da đaci iz primera sami dođu do zaključaka, da sami definišu pojave i da nauče da ih aktivno primenjuju. ne moraju znati baš svako gramatičko pravilo, pa ni pravopisno (zato pravpisni priručnici i postoje), ali moraju znati da prepoznaju šta je to što ne znaju i gde će naći odgovor.
ja sam moje đake uvek upućivala na praktičnu primenu znanja stečenog prilikom obrade neke nastavne jedinice, po principu "zašto je ovo nama bitno" i "gde možemo da primenimo ovo".
naravno da je najlakše iz godine u godinu štancovati isti plan i raditi sve isto, bez saznanja o uspehu svog rada, ali bih takav rad ja shvatila isključivo kao sopstveni neuspeh.
ja bih svim nastavnicima srpskog i matematike uvela kaznene poene u slučaju da im đaci ne polože prijemni za srednju školu, i nagrađivala one koji su "iznedrili" najviše uspešnih srednjoškolaca.