Jump to content


Photo

mislite o tome


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
302 replies to this topic

#31 Prolaznik

Prolaznik
  • Members
  • 177 posts

Posted 17 September 2001 - 08:27

elle,
drago mi je da Ti, kao i ja, veruješ naivno da nasilje nije način komuniciranja. Svakako da ima pametnih ljudi, ali oni zbog nekoga i nečega ne dolaze do izražaja. Lanac nasilja se, nažalost, nikada neće prekinuti. Nekome će zanavek ubijanje ljudi biti lakše i lepše nego ubijanje ideja. Nekome će zanavek više odgovarati rat nego mir.

Svaki ubica je bolestan čovek, osim kada ubija u samoodbrani.

Pozdrav,
Prolaznik

#32 intruder

intruder
  • Members
  • 334 posts

Posted 17 September 2001 - 10:21

Samo da podsetim da je u WTC-u bilo puno Britanaca, Nemaca, Japanaca, Mađara (turistička tura je bila baš tada u zgradi...)

Ako su vam američki državljani krivi za bombardovanje naše zemlje (što opet nije razlog da se likuje nad nečijom tragedijom), setite se da je u toj zgradi bilo puno ljudi koji nemaju nikakve veze sa nama.

Dalje, način na koji su umrli je užasan:
1. ispržili su se
2. ugušili su se
3. skočili su sa ogromne visine

Ko god da su ti ljudi, neka je i Bil Clinton lično bio u WTC-u, da li iko na svetu zaslužuje takvu smrt?
I još se braća Srbi raduju in the face.

Često se ovde citira biblija, poziva na hrišćanstvo i pravoslavlje. Radost zbog nečije užasne smrti je strašno ružna stvar i ne verujem da normalan čovek može tome da se veseli.

Sada je to bio Boeing 767 i WTC, a sutra možda bude neka Cesna i Beograđanka... Ne daj Bože.

Poenta je da su ljudi stradali.Nije bitno čiji su državljani. Nisu zaslužili smrt, posebno ne onakvu...

Najstrašnija mi je slika ljudi koji skaču za nebodera.Mogu da zamislim paniku u njihovim glavama. Udar, vatra, dim, guše se, jure za vazduhom prema prozoru, skaču sa 100-og sprata...
Posted Image
Gde će vam duša, vi koji se radujete ovome?

#33 quasar

quasar
  • Members
  • 682 posts

Posted 17 September 2001 - 10:52

poredjenje i "vaganje" ljudske pogibije, kao npr u slucaju WTCa i NATO napada na nasu zemlju su - u najmanju ruku - neukusni. pre bih rekao sasvim bolesni. ljudska tragedija je jednako teska, svejedno da li se dogadja u new yorku ili npr na kosovu, u beogradu ili bilo gde drugde.

moram da priznam da nakon vec skoro nedelju dana i dalje ne znam sta da mislim o celoj stvari. nisam uveren da ce americka akcija resiti bilo sta, naprotiv. isto tako razumem da je neka reakcija neophodna i neizbezna.

opet, znajuci da na ovom svetu dnevno umiru hiljade ljudi i dece, mozda ne zbog ludaka koji avionima ulecu u zgrade ali zbog neravnomerne raspodele bogatstva, hrane, lekova i ostalog i, ujedno, posmatrajuci minute cutanja koji se odrzavaju po evropi (i koji su sasvim opravdani i na mestu), ne mogu da poreknem da u svemu vidim i licemerje. za jednima zalimo, ostale i ne vidimo. da pojasnim, nista ovde ne poredim, samo konstatujem.

takodje, strasno je sto u mnogim delovima sveta sazrevaju generacije kojima je nasilje ne nesto neobicno vec deo svakodnevnog zivota. jasno je da za njih ljudski zivot ima drugaciju i mnogo manju vrednost, zato je i moguce pronaci ljude koji ce ovako nesto uraditi.

nadam se samo da ce doci do pozitivnih politickih promena, da ce stvari krenuti barem jedan korak ka svetu u kojem ce se voditi politika koja smiruje, a ne podstice nasilje.

[ Izmena poruke: quasar na dan 2001-09-17 11:53 ]

#34 Sandy

Sandy
  • Members
  • 65 posts

Posted 17 September 2001 - 15:41

PENTAGON POD SRPSKOM KLETVOM

Petar Luković

Da je, kojim nesrećnim slučajem, Milošević još uvijek na vlasti, a ne u Haagu, u toploj ćeliji, zaštićenoj od napada srpskih avio-kamikaza; da je, recimo, živ Milić od Mačve, rahmetli slikar i rahmetli patriota koji je još 1992. uputio kletvu Madelaine Albright i Americi ("Usta ti se za vrat okrenula, obrnula noge naopačke, a na glavi mravinjak nosila...":wink:, tvrdeći da je samo pitanje kad će USA biti uništena; da je, na primer, među nama Milja Vujanović, proročnica koja je pri Vojsci Jugoslavije početkom devedesetih smišljala astrološke i parapsihološke načine da se prizivanjem katastrofa naudi najvećoj zemlji svijeta, a na državnoj Televiziji godinama imala svoj luđački talk-show... sve dok joj se nije dogodilo da njen bivši suprug prošle godine iz pištolja puca u nju i da Milja jedva preživi; konačno, da Dragoš Kalajić još uvek ima svoju emisiju na Televiziji Palma, a nema, hvala Svevišnjem - verovatno bismo ovog časa dobili racionalno Serbian-objašnjenje da je ono što se desilo Americi, u stvari, početak kraja Imperije Zla i da, konačno, ima nekakve Kosmičke Pravde, sve gledajući iz našeg malog pravoslavnog kantuna.

Svako od gore pomenutih - Milošević, Milić, Vujanović ili Kalajić - samo je ekstremni lakmus uzorak one vrste radosti i raspoloženja koja se videla po ulicama arapskih gradova gde je stanovništvo, u ekstazi, plesalo u ritmu američke krvi. U Beogradu, bar za sad, javni techno-party podrške teroristima, uz masovnu žurku na istočnjačke teme, nije održan; ali, nemojte da sumnjate da veći dio Srbije (šta god značila ta geografska odrednica s karakternim osobinama) bar za trenutak, osvetnički, nije uživao u užasnim prizorima masovnog razaranja. Lični primer, nego šta: u utorak uveče, svega nekoliko sati nakon napada na New York, kad su se šok i zaprepašćenje zaustavili na granici neverice bilo kojeg hollywood-movie-projekta bliskog scenama razaranja iz filma Independence Day, ulazim u taksi u kojem trešti nešto što je bastard iz veze narodne muzike i hrvatskog dance-pokreta za Oslobođenje grupe Colonia. Nasmejani taksista samo što me nije potapšao po obrazu od sreće. "Jeste videli, a?" trijumfalno me pita i objašnjava: "Sad neka vide kako je nama bilo kad su nas bombardovali." Već popizdeo zbog saznanja da je Krvna Osveta nešto što se krije u taksi-genima, stišavam muziku, ništa ne pitajući vozača koji, zbunjen, uspeva da izusti: "A šta, vama nije milo?" Kažem mu da zaustavi taksi odmah, hoću da izađem, neću da me vozi prerušeni Kalajić koji se te večeri, sigurno, napio od sreće prizivajući duh mrtvog Milića from Mačve.

U televizijskim vestima B92, anketa s Beograđanima; uzorak od pet anketiranih možda je - reći će eksperti - mizerno mali, ali je mizerno zanimljiv, dozvolite da primetim; prvi anketirani, samo što se nije upišao od smeha, tako im treba, neka, neka, baš mi je super večeras; druga anketirana je žena koja je samokritično objasnila da "to (osećanje) možda nije u redu", ali da ona ne može da "odoli da se ne raduje", kako god to (nama, gledaocima) izgledalo; opet žena, zgrožena užasnim prizorima iz Njujorka, očigledno potresena, poen za Lukovića; četvrti je toliko narajcan od oduševljenja da se grohotom smeje, kao da je upravo čuo vic da su teroristi avionom nasrnuli na World Trade Center; peti anketirani je, bar po modelu kačketa, aktivni član Šešeljeve stranke, radostan kao da je dobio na Lotu, srećan i presrećan, a šta su nama radili pre dve godine, ko ih jebe, sve su zaslužili, dabogda se ovako nastavilo!

A šta su nama radili pre dve godine, opet sebe pitam? Je li ono bombardovanje koje je Milošević poželeo i učinio sve da ga dobije, ono bombardiranje koje je samo posledica luđačke nazi-politike, nikako lična Wesley Clarke-osveta ili prirodna reakcija Clintonovog penisa, kako nam Ideolozi objašnjavaju, je li ono bombardovanje koje se iz perspektive septembra 2001. čini idiličnom romantikom glede današnje srpske svakodnevice... vaistinu/istinu razlogom da Srbi (nekoliko njih; nekoliko desetina njih; nekoliko stotina ili nekoliko tisuća; verovatno milioni Srba) u osvetničkom raspoloženju, ovog časa, pred užasavajućim ciframa od desetak tisuća mrtvih u Njujorku, likuju, uživajući u rudimentarnom orgazmu rečenice "Oko za oko, zub za zub"?

Nažalost, čini se da samo Srpska Patnja i Srpski Leš i Srpski Grob predstavljaju Ultimativnu Patnju, Ultimativni Leš i Ultimativni Grob; izjave koje čujem, od poznanika, s radija, jutros u trolejbusu - da je dokazano da Amerika nije nepobediva, da nije najveća, da nije sigurna, da je ranjiva kao svako od nas, ko ih jebe i tko ih jebe - svaka izjava bez ikakvog pijeteta, kao da se bombardovanje Srbije odigrava ovog časa, kao da je cijeli Beograd pretvoren u ruševinu, kao da je Milošević potpuno nevin, a jadni (tupavi) narod, ispranog SPS-mozga, potpuno pravedan da s razlogom ponese epitet Nebeski, sem kad se ne spusti ispod zemlje, u masovne grobnice, o kojima, razume se, nema pojma, mora da su ih Amerikanci lično iskopali samo da nas zajebu.

Srpsko-američki odnos - ne samo politički, već, pre svega emocionalni, počiva na propagandnoj floskuli da se Najveće Zlo (USA) ustremilo k Najvećem Pravedniku (Serbia); ovakav feeling nije promenjen ni posle prošlogodišnjeg pada Miloševića, naprotiv; Amerika je čudovište, monster koji je zarad svojih interesa (kao da drugi sve čine iz ljubavi, a ne iz interesa) rešio da jebe poor Srbe, toliko nevine da je samo u Srebrenici netragom nestalo bar onoliko ljudi/Bošnjaka koliko u World Trade Centru; ovog časa, razume se/ne razume se, na dnevnom redu nisu procesi efemerne globalizacije, McDonaldsa u Sarajevu ili ideološki zadaci Sfora u Bosni; osnovno osećanje je stravična spoznaja da Srbija/Srbi više ne umeju da saučestvuju u bilo čijim tragedijama i da najsebičnija uskogrudost - oni su nas bombardovali a njih je za nas boleo k***c - poništava svaku vrstu argumenta koji bi, recimo, mogao da se predstavi ne kao podrška Americi, već emocionalno saučešće zbog onolikog broja žrtava ili užasa ili haosa koji niko od nas Srba, zašto o tome ne govorimo, nije nikad doživeo, čak ni za vreme bombardovanja.

Kao netko ko je pomenuto NATO-bombardiranje preživeo, a da se nijednog časa nije plašio udara američkog aviona u njegov soliter na Zvezdari: ja, recimo - s imanentnom pizmom prisluškujem pritajenu srpsku radost glede happeninga u Americi; nova yu/srpska vlast, razume se, neće da se u ovom času zamera Americi i podseća je na Proljeće 1999.; ali, ta ista vlast, u različitim nivoima priopćenja, govori o globalnom terorizmu, bio taj "terorizam u Njujorku ili Bujanovcu", kao da je u Bujanovcu albanski avion uleteo u najveći kosovski mega-soliter od tri sprata i pritom selektivno ubio samo Srbe, dok su Albanci called ...i preživeli, thanx to USA obaveštajnim informacijama.

Laž da se Srbija ikad suočila s terorizmom - nikad u Srbiji nije bilo bombi koje su eksplodirale na javnim mestima; nije bilo masovnih masakra - svoju ideju bazira na činjenici da je teorijski, Milošević na Kosovu bio u pravu, ali da je praktično malo preterao; iz takvog kuta u kojem se pod terorizmom podrazumeva svako ubistvo, svaki politički obračun ili svaka kriminalna pizdarija... sasvim je logično da se ono što se dogodilo Americi prihvata kao neumitnost ili bar kao Finale kolektivne milićevsko-kalajićevske molitve s Koštuničinim blagoslovom; dobili su ono što su odavno zaslužili, neka ih, neka vide kako izgleda Beograd usred Njujorka!

Tu negde, između ovih latiničnih rečenica, mogao bih da se zaustavim, da se pre nekoliko dana - before New York - nije dogodilo da ova zemlja (SRJ) osvoji titulu šampiona Europe u košarci; sve ono što se sad, srpskom kletvom vraća Americi, ostvareno je naknadnom pobjedom nad Turcima u Drugoj Kosovskoj Basketball Battle, u nedjelju, u finalu. Lični strah da će se eventualni trijumf izroditi u nacionalno guslanje, ostvario se onog trenutka kad su na ulice pohrlile mase ljudi koji su, između ostalog, pred kamerama pjevali o Ravnoj Gori, komandantu Draži, Velikoj Srbiji, kao da smo, really, utakmicu prihvatili kao revanš za sportski meč iz 1389. kad smo izgubili i stvorili Carstvo duhovne košarkaške lige u kojoj se, izgleda, van vremena i van prostora, još uvijek nalazimo.

A kako dobro nikad ne ide samo - dogodio nam se New York... a Srbija, u grču od nepoćudne sreće, pokušava da sakrije očigledno zadovoljstvo. Zlatna medalja u Turskoj i zlatna medalja u World Trade Centru - to čak nemaju ni Irak, Iran, Avganistan, a kamoli Bin Laden.

Zar vam to ne govori ono što odavno znate: Najveći Smo! Nitko Kao Mi!

#35 cica

cica
  • Members
  • 772 posts

Posted 17 September 2001 - 15:45

Vladanu: Jako mi je zao sto se nisi rodio tridesetak godina ranije. Ovako, takav talentovani staljinista propade u savremenom drustvu. Doktore, sramota je to sto pises.

#36 Ben Akiba

Ben Akiba
  • Members
  • 4,506 posts

Posted 17 September 2001 - 15:52

Koja gnjida ovaj Lukovic.

#37 cica

cica
  • Members
  • 772 posts

Posted 17 September 2001 - 15:54

Ben Akiba:
Koja gnjida ovaj Lukovic.

2 Ben : E, takav ti je lik uzor postenog i nezavisnog novinara za ordedjene krugove u Srbiji.

#38 vladan

vladan
  • Members
  • 25,392 posts

Posted 17 September 2001 - 16:01

Cici:
Ono cega se treba stideti su stavovi kao tvoji, mracnjacki i sovinisticki.

Sto se tice Lukovicevog teksta, mislim da je odlicno prepoznao jedno prilicno rasprostranjeno raspolozenje u Srbiji, sudeci bar prema onome sto prenose mediji.

_________________
Gradjanska Srbija mora prisiliti atavisticku i arhaicnu Srbiju da se konacno suoci sa poraznim posledicama svoje politike.

[ Izmena poruke: vladan na dan 2001-09-17 17:03 ]

#39 branka n.

branka n.
  • Members
  • 1,117 posts

Posted 17 September 2001 - 16:11

Ben Akiba: "Koja gnjida ovaj Lukovic."


A zasto to, Ben Akiba, da nije mozda netacno da je Srbija jedina evropska zemlja koja nije pokazala da je sposobna da suoseca sa hiljadama neduzno nastradalih makar i sa 3 minute cutnje? Lukovic, koliko ja vidim samo prenosi opste raspolozenje koje nazalost vlada medju nasim sunarodnicima u otadzbini, a to raspolozenje je zlurado i neprikriveno uzivanje nad vestima o najvecoj tragediji razvijenog sveta od drugog svetskog rata na ovamo. Ta zluradost nije bas otvorena kao kod Palestinaca, ali je tu negde jer po svim pricama ljudi koje sam cula od utorka, najcesci komentari u Srbiji su tipa: tako im je i trebalo! Da li je zbog toga Lukovic kriv ili je pak narod izgubio svaki osecaj ljudskosti i postao imun na sve tudje nesrece, bez obzira koliko zastrasujuce i neshvatljivo veliko zlo to bilo?

#40 Ben Akiba

Ben Akiba
  • Members
  • 4,506 posts

Posted 17 September 2001 - 16:18

Ne gospodjo, Lukovic ne prenosi vesti (kamo srece da to radi jer takvih novinara u Srbiji vise nema) i raspolozenje, on pothranjuje potrebe srpskih mazohista.

#41 Sandy

Sandy
  • Members
  • 65 posts

Posted 17 September 2001 - 16:28

Ben Akiba, izvini, ali ne razumijem sta si htio da kazes...koje potrebe i tko su ti srpski mazohisti?

#42 Vlada92

Vlada92
  • Members
  • 891 posts

Posted 17 September 2001 - 16:30

Lukovic nije novinar koji prenosi vesti. Lukovic je komentator, a njegovi komentri su, namerno radikalizovana, ali bas zbog toga bolno realna slika danasnje Srbije.

I mogu Ben Akiba i Cica da se skandalizuju do mile volje, na zalost, Lukovic ovog puta cak i nije mnogo preterao. Nazalost.

#43 branka n.

branka n.
  • Members
  • 1,117 posts

Posted 17 September 2001 - 16:36

Bojim se, Vlado, da si u pravu. Lukovicev opis je ustvari zaista bolno realna slika danasnje Srbije, a to sto Ben Akiba nema sposobnost realnog sagledavanja stvari (ne po prvi put do sad pokazano, nazalost) je zaista samo njegov problem i niciji vise.

p.s. a sto se tice mazohista, ta paralela nije ni meni jasna, osim ako se ne radi opet o Jani i njenim mazohistickim sklonostima.:???:

#44 cica

cica
  • Members
  • 772 posts

Posted 17 September 2001 - 16:43

vlada92 citat:'Lukovic nije novinar koji prenosi vesti. Lukovic je komentator, a njegovi komentri su, namerno radikalizovana, ali bas zbog toga bolno realna slika danasnje Srbije'

Da smo stranci koji su za Srbiju saznali samo putem CNN-a i knjiga Noela Malkom-a, moglo bi ovo da vam o realnoj slici prodje, no ovako mrka kapa.
vladanu: Pustas li brkove , da licis vise na J.V.Staljina? Arsenal optuzbi ti je pravi skojevski. da ti Djura i Ilija nisu rodjaci mozda?

#45 Ben Akiba

Ben Akiba
  • Members
  • 4,506 posts

Posted 17 September 2001 - 16:52

Vlado92,

Ben Akiba se vise ne skandalizuje. Samo konstatuje.

Poznato mi je da Lukovic ne izvestava; on je uvodnicar. Za izvestavanje je potrebna objektivnost, umesnost, kuraz i integritet - sve u cemu Lukovic manjka. (Uostalom, gro novinara u Srbiji se ponasa kao uvodnicari. Uglavnom nam daju svoje misljenje i vidjenje politickih, sportskih i kulturnih dogadjaja, pa cak i vremenske prognoze. Sta se zapravo stvarno zbiva, to srpski mediji ne izvestavaju.)