Jump to content


Photo

Stepinac


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
11 replies to this topic

#1 millosh

millosh
  • Members
  • 736 posts

Posted 14 September 2004 - 06:36

Zaintrigirao me je tekst na hrvatskoj Vikipediji o Alojziju Stepincu, pa sam na PM pitao Kresimira i Vjekoslava o tome da li je njegova pozicija ipak bila slicna poziciji Milana Nedica za vreme Drugog svetskog rata. Ipak, izgleda da je bolje da otvorim topik tim povodm, kako rece Kresimir. Preko neizostavnih polemika koje ce se gotovo sigurno ovde izroditi, valjda ce biti i nesto korisnih podataka.

Ukupno, jedna je kategorija naci se u vrlo jebanoj ratnoj situaciji i razlicitom domisljatoscu i nuznim, cesto losim, kompromisima pokusavati izvuci situaciju koliko se moze, sto se moze reci za Milana Nedica. Naravno, daleko je to od ma kakve idealizacije ma koga. I Nedic je bio vojnicina, a vojnicina u mentalnom sklopu podrazumeva da se ljudski zivoti razmatraju na taktickom i strateskom nivou, nikako kao ljudski zivoti.

Druga je stvar aktivno ucestvovati u sprovodjenju genocida i/ili aktivno podrzavati fasisticki rezim ili biti fasista, sto je, npr., bio Dimitrije Ljotic.

E, sad. Da li je Alojzije Stepinac aktivno sprovodio ustasku politiku ili je pokusavao da spasi sto se spasti moze (uz, naravno, cinjenicu da je kakogod klerikalac koji je aktivno sprovodio politiku Vatikana, pa se spasavanje Srba pokrstavanjem ujedno i uklapalo u zelje Vatikana za vecom pastvom).

U svakom slucaju, pitanje je: Da li je bliza istini komunisticka ili HDZ-ovska propaganda?

#2 Kresimir

Kresimir
  • Members
  • 1,339 posts

Posted 14 September 2004 - 07:06

Našao sam ti jedan link. Izgleda mi relevantan i ozbiljan. Ima daljnje linkove na izvornu dokumentaciju, izgleda. Nisam gledao u detalje. Nadam se da će ti koristiti.

http://www.pavelicpa...ments/stepinac/

#3 Kosmarac

Kosmarac
  • Members
  • 3,055 posts

Posted 14 September 2004 - 07:10

Zipa link,ebote... pavelicpapers.com? :lol: :lol:

#4 Slaven

Slaven
  • Banned
  • 18,018 posts

Posted 14 September 2004 - 08:03

millosh

nisu mi poznati razlozi koji su te naveli na otvaranje ove teme,
no bih primjetio da se o Stepincu razgovaralo nedavno, na temi - Jasenovac!

ili je pokusavao da spasi sto se spasti moze (uz, naravno, cinjenicu da je kakogod klerikalac koji je aktivno sprovodio politiku Vatikana, pa se spasavanje Srba pokrstavanjem ujedno i uklapalo u zelje Vatikana za vecom pastvom).


Kao dodatak tvom qutiranom usudio bih se
prenijeti [do duse bez dozvole tvorca posta] podnaslov s gore pomenutog Jasenovca.




ALOJZIJE STEPINAC

Tko je bio A. Stepinac?

Stepinac je rođen u Krašiću 1898., u Krašiću je i umro 1960. Počeo je kao jugoslavenski dobrovoljac 1918., kao srpski potporučnik bio je u okupacionim jedinicama u Prištini i drugdje (poslije je u rezervi unaprijeđen u čin poručnika), tridesetih godina postaje pomoćnik nadbiskupa Bauera, zajedno s njime potpisuje 1934. (nakon ubojstva kralja Aleksandra) Zagrebački memorandum o očuvanju Jugoslavije s prijedlogom za veću autonomiju Hrvatske. Već 1937. postaje zagrebački nadbiskup, a 12. 01. 1953. i kardinal (u vrijeme internacije u Krašiću). Osuđen je bio 11. 10. 1946. na 16 godina lišenja slobode s prisilnim radom, nakon pet godina (5. 12. 1951.) interniran je u rodni Krašić, gdje je živio vrlo slobodno, a na brizi mjesnog župnika Josipa Vranekovića. Tu je primao i strane posjetitelje, liječnike, bio u stalnom kontaktu s Kaptolom.

Stepinac je dosljedno provodio politiku pape Pija XII (papa 1939-1958.), koji je politikom - "između katolika i komunista ne smije biti nikakve suradnje" (bez sličnog otklona prema fašistima!) faktično pomagao fašistima. Antikomunizam je bila fašistička politika. Sreća je za čovječanstvo što su se SAD i Velika Britanija udružile sa Sovjetskim savezom, na kraju i s Kinom - da bi Hitlerov "Novi poredak" s perspektivom potpunom mraka - bio uništen, za opće dobro! Stepinac je bio na drugoj strani, jer treće strane 1941-1945. nije bilo! Benigar svjedoči Stepinčev najtvrđi stav: " s komunistima nikada ne može biti suradnje, dok se ne odreknu svoje nauke i svojih zločinstava i tako prestanu biti ono što jesu... Mi nismo zaboravili iskustva katoličke Španjolske..."(B-420). (Stepinac je izopačio činjenice: Nisu komunisti digli ustanak protiv nelegalno izabrane vlade, nego fašisti uz svesrdnu pomoć RKC-a: nisu tamo vladali komunisti; na čelu legalne vlade bili su socijalisti, komunisti su bili jedna od stranaka NF. Stepinčeva "Hrvatska straža" likovala je nad pobjedama fašista do 1939. davno prije "iskustva" 1941-1946.)

Izmišljene i ideologizirane intervencije

U agitaciji za Stepinca, Ljubica Štefan ("Vjesnik" od 13.2.1998.) tvrdi - slično kao i Juraj Batelja - "U arhivskim dokumentima (ne kaže kojima!?) nalaze se imena brojnih komunista koje je Stepinac u više intervencija izbavio iz zatvora i logora NDH, pa čak i od smrtne presude. Medu njima su ... ing. Zvonko Kavurić, prof. Grgo Gamulin, Anka Berus..."

Što je ovdje istina? Zvonko Kavurić (otac Nives Kavurić-Kurtović) uhapšen je i obješen s još devet antifašista 05. 10. 1944. u Zaprešiću. Grgo Gamulin zatočen je u Lepoglavi, odakle je u travnju 1945. odvođen s ostalim logorašima na likvidaciju u Jasenovac, spasio se s još nekima prokopavši pod na vagonu. Anka pak Berus nije u NDH hapšena, pa ju nije trebalo ni "spašavati"! Kakav je to "Arhiv" i čemu te laži?

Marica Zastavniković, za Banovine Hrvatske tajnica ženskih organizacija HSS-a u Zagrebu, obratila se u prvoj godini jasenovačkog logora Stepincu, odnosno njegovom tajniku s molbom - da se preko Caritasa šalju paketi gladnim logorašima. Nakon nekog vremena, tajnik joj je odgovorio - "Može, ali pod uvjetom da paketi ne dođu u ruke komunistima!"

Bivši logoraš Šimo Klaić tvrdi da je njegova majka osobno molila Stepinca da joj spasi kćerku, njegovu sestru, on ju je odbio, jer da za komuniste neće intervenirati!

Kozaračka djeca


Simptomatično je i ovakvo Benigarovo krivotvorenje činjenica - "Najljepši je čin nadbiskupove ljubavi spašavanje nevine djece, koja su ostala bez kuće i roditelja prigodom ratnih zahvata na Kozari 1942.

... Prethodno su ta djeca bila privremeno smještena u jasenovačkom i sisačkom logoru i okolici. Nakon dugotrajnih pregovora sva su ta djeca nadbiskupovim posredovanjem bila povjerena Caritasu Zagrebačke nadbiskupije, te su postupno prevezena u Zagreb, upućena u dječje domove ... (ili) obiteljima, koje su ih dobrovoljno primile."

Istina je bitno drugačija: U okviru ustaškog genocida ljeti 1942. pohvatani su brojni seljaci na Kozari, kuće su im spaljene, žene i muževi otpremljeni u posebne logore, dok su im djeca bila oduzeta radi brzog uništenja glađu i bolestima u logorima. Akciju spašavanja djece organizirao je prof. Ivo Marinković (kasnije će ga ustaše ubiti) i to preko brojnih aktiva - u Crvenom križu na čelu s književnicom Janom Koch, u Ministarstvu skrbi na čelu s prof. Kamilom Broesslerom, tu je osobito hrabro nastupala Austrijanka Dijana Budisavljević, iz domobranstva je (i danas živ) dr. Eugen Pusić i brojni drugi. Oni su pokrenuli silnu općenarodnu akciju spašavanja djece, Stepinac se sa svojim Caritasom priključio tek naknadno, i nimalo oduševljeno! Književnica Slava Ogrizović (snaha autora "Hasanaginice" Milana Ogrizovića) o tome svjedoči: "Crveni križ (naši aktivisti!) ... zamolio je i nadbiskupa Alojzija Stepinca da odstupi neki od svojih nenastanjenih dvoraca u okolici Zagreba, ili neki od majura ... No, Stepinac je uporno odbijao. Tek u studenome, kad je došao posljednji transport djece, morao je i on popustiti - dao je na raspolaganje staklenik uz nadbiskupiju. Kad je Staša Jelić tamo dovela djecu, užasnula se: staklenik je bio zapušten, stakla porazbijana, sve je bilo prazno, na podu goli beton. A vrijeme je bilo maglovito, kišno, hladno..."(O toj spasilačkoj epopeji vidi svjedočenje Jane Koch i Slave Ogrizović u "Zborniku sjećanja - Zagreb 1941-1945", 3/275. i 304.; jednako i svjedočenje liječnika dr. Nikole Nikolića - "Kozaračka djeca", Zagreb, 1979.)

U vezi s ovom djecom valja dodati i ovo: Na Mirogoju pokopano je 1942., uz šumicu, potajno nekoliko stotina kozaračke djece, koja su umrla na prijevozu do Zagreba, kasnije im je grob označen, ali još se nije javio ni jedan Stepinčev sljedbenik da i kap "svete vode" dodijeli njima! Sada je to grobno polje 142.

Nije ni "mučen" ni "trovan"

Gruba je izmišljotina - da je riječ o "mučeniku" - da ga je "mučio jugoslavenski Titov režim" (Pilsel), te da je "umro nakon prisilnog rada u trajanju od 1.864 dana" (H.obzor od 21. 11. 1997.)

Bio je privilegirani osuđenik u Lepoglavi bez ijednog dana bilo kakvog rada, osim bogosluženja po volji. Znidarčić kaže: "Nije morao fizički raditi, mogao je svaki dan služiti svetu misu, pri čemu mu je pomagao jedan svećenik-robijaš (Z-II/49.).

Odgovor na laž - da je u Lepoglavi u onih pet godina bio "trovan" - dao je sam Stepinac - Benigar svjedoči da je Stepinac izjavio - "da ga za pet godina u Lepoglavi nije uznemirivala nikakva bolest". (B-726).

Za navodna trovanja u Krašiću, gdje je bio u internaciji, a gdje su mu služili njegovi ljudi - župnik Josip Vraneković i opatice - kad bi to bila istina, onda bi samo oni za to bili odgovorni. O njegovu zdravlju u rujnu 1954. godine - dakle skoro četiri godine nakon Lepoglave - svjedoči Benigar - otišao je na Kupu (oko 3 km zračne linije!) i - citiram -"nakon 30 godina preplivao je Kupu, veselo je ronio, plivao na leđima, potrbuške, ležao na vodi i prepustio joj se da ga nosi ..." (B-641).

RKC može ga proglasiti svecem iako nije bio "mučenik", takve joj laži nisu potrebne.

Lažna "ugroženost" u NDH

Priča o golemoj hrabrosti i ugroženosti (riziku) Stepinca za vrijeme NDH također ne stoji. On je bio itekako svjestan koliko je potreban ustaškoj vlasti, da ga ona čuva, naravno, radi svojih užih interesa. Dokaz tome vidjet ćemo u njegova najpotpunijeg branitelja Benigara. On ističe Stepinčev otpor vlastima kad su, nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pokušali uhititi Marconea, s prijetnjom: "Dok sam ja ovdje, dotle Marcone ostaje kod mene. Vi ga možete silom odvesti, ali samo preko mene, ali ja ću onda narediti da sva zvona zvone na uzbunu, jer se ne radi o Talijanu, nego o izaslaniku Svete Stolice!. "Jedva je nadbiskup svršio svoj prosvjed, a već su u nadbiskupski dvor dohrlili predstavnici vlasti da se ispričaju zbog takva postupka." (B-347).

Eto, za jednog čovjeka, ma tko on bio, uzbunio bi čitav narod na otpor, no, par mjeseci prije toga, kad je 1700 Židova otpremano iz Zagreba u plinske komore u Auschwitz - nije se ni oglasio!

Ocjene Stepinčeva branitelja dr. Ive Politea o NDH

U svojoj završnoj riječi na suđenju 08. 10. 1946. Stepinac je izjavio: "Makar sam odbio branitelja, prihvaćam njegovu obranu." (Z-I/25).

Dakle, i njegovu ocjenu NDH - citiram:

"Nezavisna Država Hrvatska nije bila država, ali ne zbog razloga koje je naveo javni tužilac (Jakov Blažević), nego zato, jer su to područje držali i vojnički zaposjeli Nijemci i Talijani, jer su ovi okupatori kroz čitavo vrijeme rata to područje držali stvarno okupiranim i preko tek formalne ustaške vlade kao svog eksponenta vršili faktično svoju okupatorsku volju i vlast. Radi se, dakle, ne o državnosti Nezavisne Države Hrvatske, nego o okupaciji, stvarno vršenoj po okupatoru neposredno ili posredno nad dijelom područja države Jugoslavije." (B-549).

Nijemci su kao okupatori kršili haaške konvencije, a ne članovi našega naroda, koji su bili žrtve okupatora. "Ovamo, dakako ne spadaju slučajevi onih osoba koje su dobrovoljno preko dužnosti haaške konvencije surađivale s okupatorom. Njihova je suradnja kažnjiva i one nemaju prava pozivati se na haašku konvenciju ... naši (su) saveznici baš na temelju haaške konvencije tražili od Nijemaca i Talijana neka partizane, naročito oslobodilačku vojsku, priznaju redovitom vojskom." (B-550-1).

Stepinac je ovdje neiskren, on je na fašističku NDH gledao bitno drugačije! On je na sudu, između ostalog, izjavio: "1941. hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji." (Z-II/43).

U Kaptolskom spisu, koga navodi Benigar, naglašeno je da je "dobro" što je NDH zabranila taj tisak (Jutarnji list, Obzor, Večer, Novosti) i "što su umjesto njih pokrenuti novi listovi." (B-420, 337). "Dobro" je, dakle, što je pokrenuta ustaška i njemačka štampa! Također, Stepinac: "U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je državna uprava učinila mnoga dobra. Ona je usmjerila težište svoga djelovanja na unutrašnje uređenje države u duhu Načela ustaškog pokreta, koja nisu u sebi sadržavala ništa što bi se protivilo vjerskoj i ćudorednoj nauci ..." (B-338, 337.). Takve ocjene ovih "načela" najteža je uvreda Isusa iz Nazareta.

Stepinac je znao što donose ustaše!


Kuharić je - prema Hini - u Rimu izjavio - da mu je Stepinac najavio "krvave dane" dolaskom komunizma (NL od 10. 03. 1999.). Stepincu možemo postaviti pitanje:

Ako je na "krvave dane" upozoravao 1945. - zašto to nije učinio 1941. godine? Ta znao je na ustaške prijetnje "TREBA KLATI", znao je parole "Smrt Srbima i Židovima", znao je za njihove terorističke akcije u kojima je - prema svjedočenju Mačeka - jedna djevojka početkom 1941. ostala bez nogu itd. Znao je za terorističke proglase čim su došli u Zagreb.

Stepinac je dobro znao da je dva dana prije prvog susreta s Pavelićem njegov povjerenik Eugen Kvaternik objavio proglas - da će svi nepoćudni "[I]bilo s oružjem, bilo bez oružja, biti odmah na licu mjesta, u smislu posebnih ustaških odredbi, strijeljani". (NN NDH br. 2/1941.).

Stepinac je još prije okupacije znao da će ustaški režim biti teroristički i genocidan, posebno prema Srbima, Židovima i Romima. I sam je primijetio da ustaška prisega nije u skladu s kršćanskim shvaćanjima, jer uz raspelo i svijeće ne idu samokres i nož. O rasnim zakonima, prisilnom pokatoličavanju pravoslavnih Srba, nije bilo nikakve javne i adekvatne osude na početku zločina. Blaga promjena kod Pape i Stepinca dolazi tek 1943. kad se vidjelo da će fašistički blok biti poražen.

Stepinac je sigurno znao za Ustaška načela (Načela Hrvatskog ustaškog pokreta od 01.06. 1933. i ona, koja je s aktualiziranom obradom Danijela Crljena u NDH objavila u posebnoj brošuri 1942. Znao je i za Pavelićevu "Strahote zabluda". Tu mu lijepo stoji - "da je fašizam morao najprije odstraniti demokraciju ... (da) demokracija narod rastočuje, da je fašizam odraz volje naroda .. jedinstvenom po krvi ... Zaludu je govoriti da fašizam nije roba za izvoz ... ovo je vijek fašizma, kako to predviđa Mussolini ..."

Zato nije moguće razumjeti njegovu "naivnu" izjavu u vezi s Pavelićem, nakon susreta s njime 16. 04. 1941. - "Ako taj čovjek bude upravljao Hrvatskom deset godina, kako mi je pripovijedao, Hrvatska će biti raj". (B-357).

Stepinac je čak opravdavao zločine. Tako kaže - "Uzmu li se u obzir zločini, zapostavljanja i nezakoniti postupci, što ih je diktatura u Jugoslaviji vršila od g. 1929. prema Hrvatskom Narodu, lako će se razumjeti ovako žestoka reakcija ..." Stepinac prešućuje da je zadnjih 20 mjeseci (1939-1941.) ovdje bila Banovina Hrvatska. Ovdje Stepinac implicite prihvaća i kolektivnu odgovornost hrvatskih Srba, iako su oni većinom glasali za Mačekov hrvatski blok!

Susreti s Pavelićem

Benigar posvjedočuje da se Stepinac susreo s Pavelićem 16. 04. 1941. i da je nakon razgovora s njime izjavio:"Ako taj čovjek bude upravljao Hrvatskom deset godina, kako mi je pripovijedao, Hrvatska će biti raj!" (B-357).

Benigar dodaje, da je Stepinac nakon toga, okružnicom od 28. 04. 1941. pozvao svećenstvo - "Odazovite se stoga spremno ovom mome pozivu na uzvišeni rad oko čuvanja i unapređivanja Nezavisne Države Hrvatske". Tu određuje da se 04. 05. 1941."održi svečani Te Deum po svim župnim crkvama" (B-357-9).

Stepinac je znao da je 14. 04. 1941. u Osijeku uništena sinagoga, da je 15. 04. 1941. osnovan kod Koprivnice prvi koncentracioni logor, da je već 17. 04. 1941. počeo genocid Zakonskom odredbom za obranu naroda i države. 25. 04. 1941. Pavelić donosi Zakonsku odredbu o zabrani ćirilice (NN NDH br. 11/1941.), dana 30. 04. 1941. donosi Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti (NN NDH br. 16/1941), a jedan dan prije Stepinčeva "Te Deuma", tj. 03. 05. 1941. i Zakonsku odredbu o prijelazu s jedne vjere na drugu (NN NDH br. 19/1941.) kojom je "legaliziran" ovaj dio genocida nad Srbima, u okviru plana - Tri trećine!

Prije drugog susreta s Pavelićem 26. 06. 1941, kada ga je "od srca pozdravio" - Pavelić je već prodao Italiji najhrvatskije priobalne krajeve (18. 05. 1941. ).

I Stepinac ništa od toga ne prigovara! Protiv nasilja o prelaženju iz Pravoslavlja trebao se odmah pobuniti i odbiti suradnju, a ne naknadno svojatati i neke "zasluge" da su time "spašavali" Srbe od ustaša, dakle onih, koji će "za deset godina od Hrvatske napraviti raj!".

Stepinac je s biskupima bio drugi put kod Pavelića 26. 06. 1941. (B-360-1) - četiri dana nakon napada na Sovjetski savez, očito s podrškom takvom činu! Poslije su posvećivali i legionare prije odlaska na Istok!

Kad je 14. 12. 1941. Pavelić navijestio rat SAD i Vel. Britaniji, Stepinac se opet nije oglasio, iako je znao za oštre reakcije američkih Hrvata!

Vojni vikar

Stepinac je bio i prvi dušobrižnik u vojsci NDH. Neshvatljivo je što se nije usprotivio otvoreno koljačkim pjesmama u jedinicama. Maček svjedoči, npr. da su ustaše pjevali - kako "Pavelić peče janjce - kolje Srbijance!"
Ili: "Bog ubio svaku mater našu, haj koja Anti ne rodi ustašu, opsa-sa, jedan-dva. "Svaku mater našu raznijela granata, haj, koja Anti ne rodi Hrvata, jedan-dva, opsa-sa".

Stepinac i taoci od 09. 07. 1941.

Stepinac je kasno i prekasno odgovorio na strijeljanje talaca! Nije se ni oglasio na prvi javni oglas o tome od 09. 07. 1941. kad su strijeljani za odmazdu Božidar Adžija i još devet kerestinečkih zatočenika.

Zabrinutost za NDH

Stepinac je preko raznih veza pokušavao spasiti NDH, tako u pismu Papi od 18. 05. 1943. upozorava - da bi "njezinom propašću ili fatalnim smanjenjem - tisuće najboljih hrvatskih vjernika i svećenika žrtvovale dragovoljno i rado svoje živote da zapriječe tu strahovitu mogućnost.Time ne bi bilo uništeno samo onih cca 240.000 prelaznika sa srpskog Pravoslavlja, nego i čitavo katoličko pučanstvo tolikih teritorija sa svojim crkvama i svojim samostanima"! (Bogdan Krizman, Pavelić između Hitlera i Musolinija, 527).

Interesantno je kako tu kopiju nađenu u arhivu NDH koju je 1945. sklonio kod Stepinca Mehmed Alajbegović, ministar vanjskih poslova NDH, negiraju Stepinčevi branitelji. Kažu da je to tek bio nacrt koji su u tom ministarstvu izradili, ali da ga Stepinac nije ni vidio niti potpisao! Usput, u arhivu Vatikana nije moguća takva provjera! Trebali bismo im na riječ vjerovati!

Stepinac nikada nije ni pomislio na otpor sličan Vokiću i Lorkoviću, te Musolinijevim i Hitlerovim generalima, nije ni pomislio na nešto slično demokršćanskim partizanima u Italiji; radije se s brojnim svećenicima i fratrima orijentirao na spašavanje fašističkog režima pod firmom "države"; na Kaptolu je stvorena klima da su mirno mogli tamo skrivati arhiv, zlato i dr. bili su toliko sigurni da je tamo mogao ilegalno dolaziti čak i Erih Lisak, zadnji šef ustaške policije odgovoran za brojna vješanja Zagrepčana do pred kraj rata!

Stepinac je ignorirao svećenike antifašiste; istodobno je štitio zločince

Prema knjizi Čirila Petešića "Katoličko svećenstvo u NOB-u" - ukupno je 118 katoličkih svećenika i klerika djelovalo na razne načine u korist NOP-a. Od tih 118 - 43 su ubijena od okupatora i njihovih pomagača, dok ih je 75 dočekalo svršetak rata. Od tih živih - 52 su Hrvati, 21 je Slovenac a 2 su Poljaci.

Od ubijenih Dragutin Jesih, župnik iz Ščitarjeva, nosilac je izraelskog priznanja "Pravednik medu narodima"! Aktualna crkvena vlast nikada se nije ni osvrnula na navedene žrtve, a kamo li da bi im dala vidnu počast.

U Jasenovcu je ubijeno osam katoličkih svećenika, sedam Slovenaca i jedan Poljak, i to 17. 10. 1942. Benigar tvrdi da je Stepinac nakon toga napisao ogorčeno pismo Paveliću - da je taj slučaj "sramotna ljaga i zločin, koji vapi u nebo za osvetom."(B-578; Glas koncila od 10. 05. 1998.)
Stepinac je na sudu govorio o komunističkim progonima svećenika navodeći -da ih je 260-270 likvidirano. Nije dozvolio ni mogućnost da je netko od njih počinio zločin.
Uzmimo aktualno svjedočenje u knjizi Ilije Jakovljevića "Konclogor na Savi" gdje za fratra Majstorovića (Miroslava Filipovića) kaže da je organizirao u bosanskim selima Motikama i Drakuliću pokolj 2.500 srpskih seljaka koji su već prešli na katoličanstvo, poklani su sjekirama nakon što su bili prisiljeni da kleče i mole "Vjerovanje apostolsko", sve prije nego što je došao u Jasenovac.

Stepinac i fašisticka emigracija

Postavlja se pitanje - Zašto je ustaška fašisticka emigracija uzela Stepinca za svoj zaštitni znak, zašto je štampala čak naljepnice (u formi maraka) s njegovim likom i Pavelićevim izborom hrvatskog grba (bijeli uglovi)? Zašto se nitko od njegovih sljedbenika nije ogradio od toga?

Notorno je da Stepinca na Zapadu smatraju "najkompromitiranijim višim članom rimokatoličkog svećenstva u Europi pod okupacijom. Oni ga drže krivim što nije dovoljno rano i često u javnosti govorio protiv nasilja nad Srbima, Židovima i Romima."(Globus od 22. 05. 1998.)

Osim navedenih izvora korišteni su i:
- Knjiga "Alojzije Stepinac - hrvatski kardinal koju je još 1974. u Rimu objavio fratar Aleksa Benigar (1893-1988.), drugo mu je izdanje objavljeno 1993. u Zagrebu - ukupno 883 stranice. (B-883).
-Knjiga zagrebačkog pravnika dr. Lava Znidarčića - "Alojzije Stepinac" objavljena u Zagrebu 1998. - 158 stranica. (II). Također i njegovo predavanje iz 1994. "Sudski proces protiv Nadbiskupa Stepinca" (I). Znidarčić je u vrijeme procesa Stepincu bio predsjednik Velikog križarskog bratstva i promatrač na suđenju. (Z-158).

A sada ćemo malo o tome tko je bio Miroslav Filipović-Majstorović?

Franciscan priest and enthusiastic commandant at Jasenovac. Known to inmates as Fra Sotona (Brother Devil) for his monstrous cruelty against inmates. Ordained in 1939 and served mass at Petricevac (near Banja Luka) until the proclamation of the Independent State of Croatia in 1941. From January 1942 he was a military chaplain, and was accused of taking part in terrible atrocities against the Serbian population. A German court singled him out for prosecution as part of a general attempt to halt the bloodletting in the NDH. Filipovic did not deny that the atrocities had happened, but claimed he took no part, and failed to act against the perpetrators owing to military solidarity. Removed from his post, he was appointed commandant of Jasenovac through the offices of Vjekoslav "Maks" Luburic. Captured by Communists after the war, summarily tried and executed.

Documents:
Book Excerpt: Jasenovac Survivor on Fra Miroslav Filipovic-Majstorovic
An Interview with Nikola Nikolic on the Ustasha priest, Fra Miroslav Filipovic-Majstorovic
Encyclopedia of the Holocaust
"...former priest Miroslav Filipovic-Majstorovic, who killed scores of prisoners with his own hands"

Article: A Vow of Silence
March 30, 1998: "Did Gold Stolen by Croatian Fascists Reach the Vatican?"

Iako to već postah, vidim, neke stvari je potrebno ponavljati (Repetitio est mater studiorum!), pa stoga, ne bismo li za kraj, iz usta preživjelog logoraša trebali čuti; što je bio Jasenovac?

Testimony of Adolf Friedrich


An excerpt from the book Jasenovac: The Recollections of the Jews, published in 1972. Adolf Friedrich, like most Jasenovac survivors, mentions below the "granik." The granik was quite possibly the most diabolical contribution by the Ustase to the forensics of mass murder. It consisted of a sledgehammer, attached to a length of rope and a pole. The condemned would mount a dais and the executioner would pull the rope, with the sledgehammer coming down like the blade of a guillotine, only to smash the prisoner's skull. According to survivor testimony, the granik was located just a few meters from the banks of the Sava so the bodies, after disembowelment, could be dumped into the river afterward. Hundreds of prisoners were executed by the granik on a nightly basis.


Just killing people and leaving it at that would not satisfy the Ustashe. Every few days they would organise mass hangings to be carried out in front of everybody, the whole camp. And so, one day they singled out thirty prisoners and took them to Zvonara [the Bell Tower]. After fourteen days of terrible torture they were hanged in front of the entire camp which was lined up for that purpose. [Dinko] Sakic, the commander, read out the sentence of the irregular court martial, which they were sentenced by because they were accused of being linked with the Partizans. Eight days after this, ten Orthodox Serbs were killed, and five days after that, six electricians. Over this whole period of time they would take old and weak and would lead them out to the Granik.


:: filing information ::
Title: Testimony of Adolf Friedrich
Source: Jasenovac: The Recollection of the Jews
Date: 1972 Added: October 2002


u koliko nakon svega ostaneš dosljedna u svojoj apologiji A.Stepinca, a što me čak i ne bi iznenadilo, budući se naučenih vjerovanja teško osoboditi, možda te slike djece iz ustaških logora,a za koje je potonji itekako znao..."dotaknu" i potaknu, na razmišljanje, dakako.



 



#5 Slaven

Slaven
  • Banned
  • 18,018 posts

Posted 14 September 2004 - 08:06

O Alojziju Stepincu

Dee

Edited by Slaven, 14 September 2004 - 08:07.


#6 Kresimir

Kresimir
  • Members
  • 1,339 posts

Posted 14 September 2004 - 08:38

Zipa link,ebote... pavelicpapers.com? :lol:  :lol:

Da link je zanimljivog naslova ali mislim da nema baš mnogo milosti ni za pavelića ni za ustaše. A ni za Stepinca čini mi se.

Kažu ovako:

The Pavelic Papers is an independent research project exploring the history of the Ustase movement, one of the most resilient and brutal terrorist organizations in history. Our aim is to compose a narrative focusing on the entire history of the Ustase movement, from its beginnings among Croat exiles in Vienna, Austria in 1929 to the killing fields of the Independent State of Croatia and the fugitive shores of Argentina and America. more...


Hm, no izgleda da sam se po tko zna koji put zaletio glede relevantnosti linka. Iako sve to skupa izgleda na prvi pogled korektno nisam našao nikakvu ni indiciju ni dokaz o nekoj znanstvenoj "težini" autora.

Našao sam samo ovo:

The editors of The Pavelic Papers are Cali Ruchala and Sinisa Djuric. General feedback can be sent to editors@pavelicpapers.com.


Edited by Kresimir, 14 September 2004 - 08:54.


#7 djvaske

djvaske
  • Members
  • 1,333 posts

Posted 14 September 2004 - 08:54

Dopada mi se ovaj deo :

"Počeo je kao jugoslavenski dobrovoljac 1918., kao srpski potporučnik bio je u okupacionim jedinicama u Prištini....."


Vrlo konzistentno razmišljanje, puno logike.



Što se Alojzija tiče, ovi tekstovi su, manje-više, sve opisali.

Meni je samo zanimljivo, kako za sve svoje nedaće naša bivša braća optužuju postojanje Jugoslavije, kao velikosrpske kreature. Nigde ni pomena Austrougarske ili Nemačke.
Dobro, naravno da se spominje, majku mu i učili smo to po školama, ali nešto negde to nestade poslednje decenije.

#8 millosh

millosh
  • Members
  • 736 posts

Posted 14 September 2004 - 09:20

Hvala, Slavene, na rešavanju moje mrzovolje da pregledavam prošle postove.

#9 Slaven

Slaven
  • Banned
  • 18,018 posts

Posted 14 September 2004 - 19:19

molim, millosh/e

ps

pozdravi od Dee - veli, ako imas nesto 'jace' a ti - ispisi! :lol:

#10 mile curcic

mile curcic
  • Members
  • 10,837 posts

Posted 14 September 2004 - 20:05

Ево малог новог прилога за биографију (скоро) светог Алојзија:

Након мартовских демонстрациа у Београду, и пред сам учазак Хитлерових трупа у Југославију, и брзог проглашења НДХ, блажени у свом дневнику ламентира над "Хитлеровом несрећом" да сад, пред важан напад на Совјетки Савез, остаје небрањена бока са југозапада. Ево његових речи:

“Ali iz cijelog ovog čina, tj. državnog udara, opet izbija na javu činjenica, da su Srbi i Hrvati dva svijeta, koja se nikad neće ujediniti, dok je jednoga od njih na životu. Duh bizantizma je nešto grozno, da je samo Svemogući i Sveznajući Bog u stanju parirati intrigama i podvalama tih ljudi. Za sve je nešto nepojmljivo da se ugovori i obaveze ukidaju bez ikakvih skrupula.”

#11 Dee

Dee
  • Members
  • 660 posts

Posted 10 October 2004 - 19:02

molim, millosh/e

ps

pozdravi od Dee - veli, ako imas nesto 'jace' a ti - ispisi!  :lol:

Slavene,
zahvaljujem što pronosiš... :lol:

Srdačan pozdrav! :lol:

P.S. Sumnjam da će Milosh oponirati, ta nije on...ona...zna se... :lol: B)

#12 Slaven

Slaven
  • Banned
  • 18,018 posts

Posted 12 October 2004 - 07:58

Posted Image



Američki sud ponovno o ustaškom zlatu

Američki sud trebao bi razmotriti tužbu u kojoj se Banku Vatikana optužuje da je prala zlato i drugu imovinu koju je opljačkao hrvatski ustaški režim tijekom Drugoga svjetskog rata, rekla je odvjetnica skupine tužitelja u San Franciscu.

Odvjetnica, koja zastupa preživjele žrtve Drugog svjetskog rata, svoje je primjedbe iznijela prošloga tjedna pred Prizivnim sudom u San Franciscu.

Taj bi sud trebao odlučiti treba li ovaj slučaj biti riješen pred pravosuđem ili predan diplomaciji.

´Slučaj je kompleksan, kompliciran i težak´, kazao je jedan od trojice sudaca Prizivnog suda u San Franciscu.

Skupina preživjelih žrtava Drugog svjetskog rata predala je još 1999. godine tužbu američkom saveznom sudu u kojem Banku Vatikana i Franjevački red optužuju za pranje milijuna američkih dolara u zlatu i drugoj imovini koje je od 1941. do 1945. navodno opljačkao hrvatski ustaški režim, ali tada je ta tužba odbijena.

Odvjetnik Banke Vatikana Jeffrey Lena smatra da ovakva povijesna potraživanja treba rješavati političkim putem, a ne na sudu.

´Da bismo došli do same srži ovog slučaja morali bismo skupljati dokaze iz velikog broja zemalja, dokaze koji su stariji od 50 godina´, smatra Lena.

U tužbi se ne traži određena svota novaca, već, makar zasada, popis opljačkane imovine.

Presuda suda u San Franciscu očekuje se za nekoliko mjeseci.

Vatikan je još 1997. opovrgnuo tvrdnje prema kojima je zlato, koje je NDH tijekom Drugog svjetskog rata oduzela Židovima, nakon rata prebačeno u Vatikan.

SAD su 1998. objavile izvješće o nacističkom zlatu, u kojem se vrijednost ustaškog blaga procjenjivala na 80 milijuna dolara, što odgovara današnjoj vrijednosti od oko 700 milijuna dolara.

´Vrlo mali´ dio od dijela blaga vjerojatno prenesenog potkraj rata u Švicarsku, vraćen je u Jugoslaviju, zaključuje se u tom američkom izvješću, a poslijeratno sklonište ustaša u Rimu - Zavod Sv. Jerolima ´najvjerojatnije je financiran, barem dijelom, ostacima ustaškog zlata i čini se da je djelovao uz barem prešutni pristanak nekih dužnosnika Vatikana´.

Zavod Sv. Jerolima u Rimu, smješten izvan zidina Vatikana je, zaključili su američki i britanski obavještajci koji su sudjelovali u izradi tog izvješća , pomogao ustašama u bijegu na Zapad i surađivao je sa ´štakorskim putem´ kojim je američka kontraobavještajna služba prebacivala antikomuniste. Kao glavnog aktera u ustaškim aktivnostima u Rimu izvješće izdvaja svećenika Krunoslava Draganovića, tajnika Zavoda Sv. Jerolima, koji je zahvaljujući svojim kontaktima u Međunarodnom Crvenom križu omogućio nabavu krivotvorenih isprava i bijeg ustašama uglavnom u Argentinu.

Na Međunarodnoj konferenciji o nacističkom zlatu, koja je u prosincu 1997. održana u Londonu, govorilo se o brojci od 300 tona zlata koje je Ante Pavelić pri svom bijegu u svibnju 1945. navodno prebacio iz Hrvatske u inozemstvo, od čega je otprilike trećina završila u vatikanskim trezorima.

Hrvatsko izaslanstvo na toj konferenciji tvrdilo je da su brojke o iznesenom zlatu puno manje, te da bi prema današnjim vrijednostima, ukupna vrijednost zlata NDH iznosila oko 24 milijuna dolara.

Online (HINA)