Autor:Ivan Miklenić
I najmanji povod dovoljan za veliki napad na Crkvu
Javni stavovi glede spomenika Mile Budaka i samoga Mile Budaka tako su kristalno jasni, nedvosmisleni, reklo bi se apsolutno neupitni za njihove autore da oni nemaju potrebu iznositi ikakve argumente za njih. Ne želeći ovdje ulaziti u povijesnu ocjenu a još manje u ikakvu obranu Mile Budaka, smije li se autore takvoga isključivog stava upitati jesu li oni zaista prostudirali čitav objektivni povijesni fenomen Mile Budaka, ili su svjesno propagatori partizansko-komunističkog mita koji opravdava Budakovu egzekuciju u lipnju 1945. ili su pak tek nasjeli tom mitu? Zašto bismo nakon iskustva tolikih montiranih komunističkih sudskih procesa morali vjerovati da je baš proces Budaku bio objektivan i pravedan? Zašto bismo nakon tolikoga partizansko-komunističkog tzv. pobjedničkoga svjesnog falsificiranja povijesti morali prihvaćati da je taj povijesni sud o Budaku istinit ili vjerodostojan? Može li se od autora sigurnih krajnje negativnih stavova o Budaku očekivati da će biti jednako principijelni i kod prosuđivanja drugih ličnosti koje su ogrezle u zločin, premda se o tom zločinu u javnosti ne govori? Hoće li oni po istim kriterijima podvrgnuti prosuđivanju Vladimira Nazora koji je kao predsjednik Hrvatskoga sabora neposredno nakon rata potpisao više zakona koji su imali katastrofalne posljedice za mnoge posve nevine ljude? Hoće li oni po istim kriterijima podvrgnuti prosuđivanju Ive Andrića koji je - kao što je poznato - za vladu Kraljevine Jugoslavije sastavljao genocidne upute kako istrijebiti Albance s Kosova?
Katolička Crkva u Hrvatskoj nikada ni na kojoj razini nije zauzimala službeni stav o Mili Budaku, a najopširnije i najcjelovitije gledanje na Budaka, kao svoje vlastito mišljenje, iznio je u povodu aktualne afere gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Posve je netočna tvrdnja predsjednika Saveza antifašističkih boraca da se Crkva na ikojoj razni uključila u ikakvu »proustašku aktivnost«. Fra Ivan Savić ni jednom riječju nije veličao Budaka kao ustašu ili visokoga funkcionara HDH, nego je govorio o Budaku kao književniku - što je očito za naše prilike s tako jakim partizansko-komunističkim mitomanima u najmanju ruku naivno. Suprotno tvrdnji zastupnika Kajina, Crkva nikada nije imala ni na kojoj razini ni na kraj pameti »beatifikaciju ministara NDH«, jer u Crkvi ima još iznimno velik broj mučenika i zaslužnih ljudi sveta života koji, nažalost, nikada neće doći na red za beatifikaciju. Apsurdna je i potpuno izmišljena i proizvoljna tvrdnja da »crni ustašluk posljednji oslonac nalazi u dijelovima Katolička Crkve«, jer Katolička Crkva u Hrvatskoj ni na kojoj razini ne štiti i ne podupire ikoji ekstremizam svjesna da on nikada nikome ništa dobra nije donio. Za razliku od spomenutih javnih djelatnika, Crkva je pri tome principijelna pa osuđuje svaki zločin i svaki ekstremizam, bez obzira na njihov predznak.
Dobro je što neće biti spomenika Mili Budaku, a dobro je također što se još jednom pokazalo kako neki javni djelatnici jedva čekaju da mogu napasti Crkvu, jer to pomaže članovima Crkve da ne žive u iluzijama nego da budu svjesniji sadašnje hrvatske situacije.
_______________________________________________________________
Postavlja se pitanje kakav je to "duhovnik" koji strijeljanje dokazanog fašističkog doglavnika Mile Budaka naziva - egzekucijom - poslije "montiranog" političkog procesa? Iako, nije se za čuditi, budući pisac gore citiranog teksta samo oslikava opću klimu koja prevladava u RKC, a kruh svoj svagdašnji zarađuje upravo loše probavljivom apologijom iste. Iskazati sumnju u autentičnost zločina Mile Budaka - autora rasnih zakona - temeljem kojih su zvjerski diljem NDH-zije pobijene stotine tisuća ljudi je u najmanju ruku degutantno, pa ipak, dotični se odjeven u svećeničko ruho ne libi i na taj način iskazati svoj pravi svjetonazor, a koji nipošto nije onome, kome se oficijelno tokom mise klanja!
Isti taj "naš" klerikalac se ne ustručava niti od notornih laži, tvrdeći za jednog od najvećih pisaca ex Yu, nobelovca Ivu Andrića, kako je Budakov fašističko-ideološki istomišljenik. Izjaviti kako je Mile Budak maltene Andrićev "kolega", po peru i kod ljudi nesklonih književnosti izaziva podsmijeh, budući je najveći domet Mile Budaka, ukoliko ne računamo slabašan "književni" pokušaj zvan "Ognjište" i "Opanci dide Vidurine", bilo isključivo pisanje rasnih zakona, dok je Andrić svjetska književna veličina.
Sada, nakon podignute spomen ploče, svećenik Crkve u Hrvata je svojom relativizacijom, negdje usput "izgubio" fašističkog doglavnika Milu Budaka, a uzdigao "književnog barda"...sve u duhu učenja institucije kojoj pripada i služi!
Edited by Dee, 23 August 2004 - 23:03.
