Dakle, jedino što znaš o A.Augustinu jest njegovo obraćenje na koje je indirektno, svojim propovijedima utjecao Ambrozije?Тражио си да покажем прстом на Римокатолика, и ја то урадих. А то што је А. Августин своје теолошко знање добио од Амброза и Св. Августина које сматрају за оце Римокатолицизма, то нема везе.
Ех.. како ли је лако друге прогласити за "незналице". B)
Dobro, onda budući da težiš znanju neće ti biti teško pročitati i slijedeće o njemu.
Rodio se 354.g. u Numidiji u gradiću Tagaste. Roditeljima, za koje se čini da nisu bili izvorno rimskoga podrijetla, najviše je bilo stalo da sinu osiguraju blistavu karijeru. Preduvjet za to je u ondašnjim prilikama bila sprema za rektora. Zbog toga je Augustin nakon početnog školovanja nastavio studije u Madauri, a potom i u Kartagi, gdje se predao slobodnom životu, za posljedicu kojeg je bilo rođenje njegova sina Adeodata 372.g., koji je nažalost umro već 390.g.
Za vrijeme boravka u Kartagi, čitajući Ciceronova "Hortenzija" osjetio je potrebu da racionalno obrazloži svoj nazor na svijet. Stoga se obratio manihejskom naučavanju, koje mu se kao spasenje pomoću znanja činilo prihvatljivim, pogotovo iz razloga što nije poznavalo autoritativnih veza.
Iako je po završetku studija 374/75.otvorio školu u rodnoj Tagesti, uskoro se opet vratio u Kartagu i tamo naučavao. U to vrijeme su mu se počele rađati sumnje u stanovite tvrdnje manihejaca, budući ih nije mogao uskladiti s grčkom mudrošću. Manihejski sumišljenici tješili su ga da će mu sve sumnje riješiti susret s njihovim biskupom Faustom iz Mileve, no to se nije dogodilo, budući se Aurelije posve razočarao njime.
Unutarnji nemir i potraga za boljim mogućnostima rada odvode ga u Rim, gdje posredstvom rimskog prefekta Simaha (da ne bi bilo zabune, poganina ) dobiva mjesto profesora retorike u Milanu. Iako ondje zauzima ugledno mjesto, nezadovoljan je zbog religiozne neizvjesnosti. I nadalje održava veze sa svojim manihejskim prijateljima, premda se iznutra predaje filozofskoj skepsi.
Iako je u to vrijeme vidljivo koliko je Aurelije još uvijek bio podložan manihejskim pretpostavkama, slušajući Ambrozija, koji je u tome slijedio Origena, kako tumači SZ na alegorijski način, navele su ga na niz mjera koje su dovele do njegovog obraćenja, napuštanja profesure i povratka u Afriku. Bog SZ po manihejcima nije istovjetan s Ocem Isusa Krista, jer je razlika između njegove slike u SZ i Evanđeljima pregruba, te se čini nepremostivom. Manihejski dualizam je nalazio upravo u naglašavanju tih razlika svoju potvrdu. Međutim, Ambrozijeva metoda je premostila jaz ne samo u tom smislu, nego se u to vrijeme Augustin susreo i s neoplatonskom mišlju kojoj će ostati blizak i nakon obraćenja. U tome su mu pomogli neoplatoničar Manlius Theodorus i neoplatonski usmjereni svećenik Simplicijan koji ga je uputio u čitanje Pavlovih poslanica , te mu prikazao kako se Ivanov Logos može povezati s neoplatonizmom. Taj filozofski prodor bio mu je neophodan da bi na ljudskoj razini slomio intelektualni otpor koji mu je zakrčio put prema prihvaćanju koncepcije Boga. Kako sam navodi, najviše ga je smetala i zavodila predodžba dobra i zla kao materijalnih, tvarnih elemenata; način blizak predsokratici i primitivnijem načinu mišljenja koje traži u svemu neko tvarno počelo. Nadalje, neoplatonizam ga po prvi put dovodi do spoznaje da je Bog duhovan princip, te se ne sastoji iz čestica dobra i zla. Zlo kao biće ne postoji; postoji samo kao manjak bića, nesavršenost, nepotpunost, nejedinstvo.
A.Augustin je ne samo najznačajniji mislioc svoga vremena, već i jedan od najvećih filozofa kršćanstva, ili hrišćanstva-kako ti drago. B)
Razrješenje sumnje i izlaz iz skepse on nalazi u činjenici samoizvjesnosti: "sumnjam, dakle jesam". Po tome je Augustin preteča novovjekog mišljenja koje počinje s Descartesom "mislim, dakle jesam".
Kada tome pridodamo vrijeme u kojem je Augustin živio, te da je bio jedan od vodećih ličnosti patristike (s time da se to razdoblje na Zapadu smatra završenim otprilike s Izidorom Seviljskim-636.g.n.e., a na Istoku s Ivanom Damašćanskim-749.g.n.e.), vremena u kojem se još nije dogodio crkveni raskol na zapadnu Rimokatoličku i istočnu Pravoslavnu crkvu, ostaje nejasan razlog tvog animoziteta spram Augustina.
Nadalje, da bi mogao bolje razumjeti Augustina uz masu ostaloga, neophodno ti je poznavanje Filona, a nadasve Plotina.
I za kraj, budući primjećujem da su tvoji "problemi" primarno ekleziološke naravi, malo više se informiraj po tom pitanju.
Da ne zaboravim, nisi se iskazao pronicljivošću; eto, dosad još nisi uspio shvatiti niti kog sam spola, a pokušao bi odgonetnuti koje sam vjeroispovjesti...
I koliko uspjeh pročitati miješaš Aurelia Augustina i Sv.Augustina smatrajući ih dvjema osobama. Bravo! Bravisimo!
Edited by Dee, 18 July 2004 - 06:44.