jucer predvecer moja malenkost u setnji / autopilot modu. i nakon nekih sat vremena, dok sam razmisljao o poslovnom sastanku, uhvatim sebe kako izvodim cudan manevar / zaobilazim nesto sto ne bi trebalo (upozorava autopilot) biti na tom mjestu. kao da mi neko podmece nogu? stanem / okrenem se, kad ono...
poceli mi stizati oprostajni mailovi (ti bokca nisam znao da sam toliko popularan), pa najbolje onda ovako. ovo je moj bic (nema takva dva ista u Esseku), a ispod prednjeg tocka, sto bi rekao legendarni Vladimir fon Seks, nalazi se moj emajl. pa kad uocite ovaj bike (i bika na njemu), a vi masite, vicite, ili trubite. a mozete i zakociti ispred, onako spektakularno kao u akcijskim filmovima (imam kacigu, a i znam padati preko haube). sifra raspoznavanja: B92
na Radojevu (genijalnu) ideju, poceo sam snimati pojedine stranice ovog topica (otvorenog prije tocno 15 godina u mjesecu maju) na WayBackMachine Internet Arhiv. nesto je tamo vec ranije automatski snimljeno, a nesto (ogromna vecina) nije, pa koliko stignem do 1. maja, stignem, a ono sto ne bude snimljeno, bit ce, kao uostalom i mi svi jednoga dana, gone with the wind.
da vam javimo novo mesto okupljanja, bez obzira na to da li ste u mogucnosti da pomognete novcano kreiranje novog foruma ili ne. Forum ostaje besplatan i ostaje nas.
Javite se svi.
Nadam se da ce svako bar jednom videti ovu poruku, a cilj je postignut ako se ona smuci svima posle 3 dana.
Nije alegorija, nego iskljucivo vest koja preko jedne godine lezi neobjavljena, jer sam se neckao buduci da javna glasila, ptica sto se tice, uglavnom zapazaju sojke i senice, dok za orlove mare jedino ako su lesinari. Ovo poslednje i nije i jeste stilska figura, jer pricam i o beloglavoj supici Dobrili, koju su deportovali iz Turske.
(Eto zasto nije tacno da svi beze ka zapadu i zasto svi treba da govorimo -- juhica.)
Na ovoj je stranici bilo reci o tome kako su na Velikom ratnom ostrvu, na jednom visokom i, razumljivo, suvom drvetu jedna belorepanka i jedan belorepan svili poveliko gnezdo, te kako je onda izvesna (valjda neVladina) organizacija pored doticnog drveta posadila i ankerisala celicni stub s kamerom na njegovom vrhu, a koja se napajala iz dve solarne ploce postavljene nekih 30 m dalje, pa kako se ova lokacija skrivala sracunatom nebrigom Gradskog zelenila o stazi koja vodi do orlova i kako se povremeno na ekranu moglo gledati sta se u gnezdu zbiva, i to u vreme dolaska prinova na svet. Nije da se nije o njima pisalo, ali onda najednom -- tajac.
Nema gnezda, stablo se prelomilo, stub se iskrivio. Medjutim, pogled nagore otkri mi nju ili njega u jedrenju na velikoj visini u blizini bivseg stanista, a ne mnogo dana posle ugledao sam jedno od njih dvoje nekoliko stotina metara unutar novobeogradskog vazdusnog prostora. To me je malo umirilo i moje stanje bese stabilno.
A juce me camdzija prebaci tamo prvi put ove godine. Divota. U laganoj, jednoipocasovnoj setnji po 'pustom' delu ostrva sreo sam samo jednog coveka. On ni toliko. Put do orlova prirodno kamufliran, ali travuljina jos uvek uglavnom ispod kolena. Situacija prakticno ista:
Cuh i videh razne ptice, ali ne i velike grabljivice. Nijednog pticara ne poznajem, pa ako ko ima kakva saznanja neka pozuri da ih ovde podeli ili umnozi. Imam, naime, cudnovate vizije.
Sutra je London Marathon 2019. Nekoliko dana nakon trke otvorice se prijave za London Marathon 2020 pa cu se prijaviti. Postoji vrlo mala sansa da cu uspjeti dobiti mjesto jer se prijavi ogroman broj potencijalnih trkaca, a broj je ogranicen. Otprilike 1 u 25 prijava dobije mjesto. Ipak, sansa je sansa. Ako ne prodje London, pokusacu Edinbourgh, Berlin, mozda i New York, Kuala Lumpur, ma bilo gdje.
Svjetski rekord od 2h 01m 39s drzi Kenijac Eliud Kipchoge, postignut u Berlinu prosle godine, a trcao je i bolje, skoro pa ispod 2h ali mu taj rezultat nije priznat. Sutra ce trkacima vrijeme biti naklonjeno, ugodnih 14-15°C.
Lik je istrcao 42km za malo jace od 2 sata? Sunce li mu zarko, ja cu biti presretan ako istrcim pola za to vrijeme.