Izvini Vladane, ali SR je izgubila pretenzije, ako je iko nastradao u procesu, bez ulaska u komplikovane razloge - to je Bosna. Sa sve Hercegovinom.
Jugoslavija je bila lepa ideja, korisna za sva plemena na Balkanu, nazalost daleko ispred svog vremena na tom prostoru. Mozda jednog dana skontaju da su zajedno bili jaci, ali najverovatnije da ce samo ostati kao secanje iz moje mladosti.
Mozda je Kinik u pravu da se radi o izmastanoj "prciji".
Možda se u stvaranje Jugoslavije ušlo brzopleto, više učesnika je imalo svoje razloge, nisu nikada usaglašeni, pa je zato i bila više puta na ivici raspada, da bi se na kraju i raspala.
Raspala se, takođe, brzopleto, nisu sagledani ni uzroci raskola ni moguće posledice. Možemo danas konstatovati da Slovenija uspešno pliva, ne možemo utvrditi da li bi bila uspešnija ili manje uspešna da je opstala Jugoslavija. Hrvatska se kako-tako drži, cena za relativnu stabilnost je bio progon, ili ako se taj termin nekom ne sviđa, odlazak par stotina hiljada stanovnika, tzv remetilačkog faktora. Ostali, misli da će svi žaliti za propuštenom šansom, utvrđene granice će dugo još biti predmet sporova, mnapetost među narodima neće prestati, Bošnjaci su nezadovoljni, BIH nije funkcionalna država, ali su nezadovoljni i u Srbiji i u Crnoj gori, Pretenzije Albanije su evidentne, kolikogod se trudili da ih prikažu drugačije, Srbi su izgubili deo teritorije, Makedonci su u opasnosti da postanu manjina u Makedonije, što na ovim prostorima mnogo znači, biti manjina znači biti manje vredan. Koliko napora jje potrebno da se očuvaju ostaci Jugoslavije kao nove državne tvoreveine, sa manje napora je mogla da se sačuva Jugoslavija, ali sa mnogo više volje, volje nije bilo.
Ako kažemo da nije bio moguć opstanak, jer, eto, raspačla se, znači li na nije moguć ni nastanak nekih novih država, jer, eto, posle 20 godina ne funkcioniše ni blizu onome kako se želelo, jesu li i to samo puste želje, izmaštana realnost.