Za "Crnu knjigu komunizma" sam čula tek prije par godina iako je prevedena i u Hrvatskoj i Bosni. Nisam je na žalost čitala, ali znam da je upravo na osnovi podataka iz knjige donesena i "Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima" (Wiki izvor, ali podaci su točni) - https://hr.wikipedia...urope_1481/2006
Inače, o Crnoj knjizi komunizma, u Hrvatskoj nikad ni jedan lijevi intelektualac, književni kritičar, novinar, kolumnist, znanstvenik, povjesničar nije napisao ni jednog retka, nijednu recenziju, kritiku, ništa. Potpuno su je ignorirali. Toliko o "poštenju" lijeve intelektualne "elite".
knjiga je prevedena / stampana / nasla se u knjiznicama i knjizarama prije 19 godina, a tebi, velikoj istrazivacici komunistickih zlocina, krivi su lijevi intelektualci sto ju jos uvijek nisi procitala. btw. trebalo mi je manje od tri sekunde na Googleu da pronadjem intervju povjesnicara Tvrtka Jakovine sa jednim od autora te knjige. https://hrcak.srce.hr/101951
"Najizravniji rad na filmu trajao je oko godinu dana. No ja sam se istraživanjem poslijeratne komunističke represije bavila ili se barem nastojala baviti, dvije godine prije toga, kad sam 2012 počela raditi u novouspostavljenom Uredu za pronalaženje, obilježavanje i uređenje grobova žrtava komunističkih zločina počinjenih nakon Drugog svjetskog rata. Izgledalo je obećavajuće, jer zakon o uspostavi tog ureda je donesen političkim konsenzusom. No čim je Kukuriku koalicija preuzela vlast u ladici su već imali zakon kojim ukidaju Ured, što su nakon godinu dana i učinili, formalno premjestili istraživanje u Ministarstvo branitelja, a praktički zaustavili svako istraživanje. U te dvije godine bitke, najprije za očuvanje Ureda, a kasnije, nastojanja da se barem dio njegovih postignuća u istraživanju očuva, imala sam prilike i na vlastitoj koži osjetiti u kojoj mjeri stare komunističke oligarhije i njihovi nasljednici upravljaju ne samo državom, već cjelokupnim društvom i s kojom su odlučnošću pa i brutalnošću spremni štititi tek naoko bivši komunistički sustav od spoznaje njegovog represivnog i zločinačkog karaktera. Taj je sustav, naime, ishodište njihove današnje moći. Zato čine sve da masovne grobnice i dalje budu skrivene, da arhivi budu i dalje zatvoreni, da žrtve i dalje šute. Kako su stare oligarhije, služeći se autoritetom države zatvorile grobnice i arhive, ja sam odlučila priču o sustavu represije ispričati filmskim jezikom, preko žrtava represije." - Višnja Starešina
na ovakve zaveroloske postove sam posljednji put odgovarao na forumu Glasa Slavonije prije desetak godina, dok mi nije dojadilo. red laganja, red patetike, red zrtvoslovlja, red zavjere. koje to zrtve sute, Ziza? gdje to / u kojoj paralelnoj stvarnosti? tko to njima prijeti, danas, godine gospodnje 2018? gdje su te silne masovne grobnice, dosad neotkrivene, a koje neke tamne / super tajne sile skrivaju? koliki nacionalisticki imbecil mora neko biti pa povjerovati da je profesionalnim narikacama tipa Staresine stalo da se uistinu istraze / dokumentiraju bilo kakvi zlocini? dvadeset godina ona izvjestava iz Haaga, i nikad joj fokus nije bio na zrtvama, ali bas nikad. uvijek na negiranju zlocina i na velicanju zlocinaca! ali se zato lijepa karijerica napravila / lovica spremila u dzep. apsolutno dno dna. nije, nazalost, jedina.
E pa jos bolje, i meni je muka od tvojih gluposti, ides lepo na ignore listu, gde ti je odavno i bilo mesto, a sve palindromičnom budaletinom, staljinistima i ostatkom tikvi i bukvi.
e pa nije to lepo, sad ti ispadoh ja kriv sto si izmisljao podatke i ucitavao stavove sugovorniku. ajd bolje da vidimo sto o tom fenomenu kazu autori "Crne knjige komunizma". Treci dio / Druga Europa - Zrtva komunizma / Srednja i Jugoistocna Europa / Kompleksno nosenje s prosloscu
[...]
Ispostavlja se da je povijest komunistickih rezima krajnje politizirana - konstatacija vrlo banalna u trenutku kad se radjaju nove stranke i pokreti sto zude naci si korijene u proslosti, pretke, tradiciju. Poljak Andrzej Paczkowski, jedan od autora ove knjige, u povodu potrage za tradicijom u danasnjoj Poljskoj, ne oklijeva govoriti o "gradjanskom ratu", nasrecu samo verbalnom, sjetimo li se Jugoslavije. Pojedinci i skupine tragaju za identitetom cije je jedna od sastavnica pamcenje. Afirmira se instrumentalisticki, manipulacijski pristup proslosti, ozivljuju stari mitovi i legende, radjaju se novi. Mit o broju zrtava u tom pogledu zasluzuje posebnu pozornost. Prema rijecima francuskog povjesnicara Roberta Franka, taj broj zapravo je "kljucni simbol" zaodjeven u "znanstveno (matematicko) ruho"; on odobrava govorenje o "smrti u brojkama", omogucuje instrumentaliziranje i sakraliziranje masovne smrti. A to se u bavljenju zrtvama komunizma dogodilo povjesnicarima svih tih zemalja. Odatle je za istrazivaca nuzan apsolutni imperativ opreznosti, opreznosti potrebne i u borbi protiv nacionalnih mitova ili mitova drustvenih skupina. Krajnje politizirano tumacenje povijesti pomaze u dubinskim analizama politickog razvitka zemlje, sugerira Madjar Gyorgy Litvan, ravnatelj Instituta za povijest madjarske revolucije 1956. godine: odnos prema nedavnoj proslosti cesto nam daje vise spoznaja o demokraticnosti ove ili one struje nego nacin na koji ona govori o gospodarskim ili ostalim problemima tekuce tranzicije.
[...]
Eh, ovde se ne slazemo. Smatram da je taj podanicki mentalitet stariji od komunizma ili SFRJ. Pa imas o tome literature koliko hoces.
ja sam svojevremeno na ovaj forum kacio audio snimke radio emisije "Ljudi XX stoljeca", autora Arisa Angelisa. u jednoj od tih emisija gost je bio Alfred Pal, karikaturist Vjesnika, inace Zidov iz Vukovara, koji je dvaput robijao na Golom otoku, a prije toga jos jednom na Rabu, kad su ga talijanski fasisti zarobili. i on se, kao i autori ovdje spomenute knjige "Crna knjiga komunizma", bavio uzrocima Zla i pokusavao odgovoriti na pitanje "Zasto?"
"Čujte, o tim stvarima možemo porazgovarati... jel vi shvaćate što se to kod nas odigravalo? Od 1918., od propasti Austro-Ugarske, do 1945. je samo razmak 27 godina. U tih 27 godina, što je manje od radnog vijeka bilo kojeg radnika, činovnika, ili bilo koga, on je mijenjao obraz i kabanicu. Iz feudalno austro-ugarskog u balkansku monarhiju, iz balkanske monarhije u jednu ustašku fašističku najgore vrste, a iz toga - hop! - u boljševizam. Četiri puta u 27 godina. isti čovjek! Oprostite, netko tko se rodio 1905. sve je to doživio. Čekajte malo, jel vi shvaćate gdje mi živimo? To u novinama kad god ja nekom dam intervju to se ne pojavljuje, jebeš takve intervjue. Ali istinu govorit - ona je porazna! Jer šta preostaje običnom građaninu kad se promjeni takav režim, ukoliko se on nije na jednoj strani do te mjere angažirao da sad mora bježat da spasi glavu. On mora sad promjeniti svoj stav, svoje uvjerenje, svoje članstvo, i tako dalje. Nakon deset godina opet - hop! - moraš promjenit. A to djeca gledaju, svoje roditelje. Niti poštuju svoje roditelje, ali i sami prihvaćaju taj sistem. Zato kod nas bio član partije, bio u Udbi, sad je tu, bio policajac ovdje, sad je tu. Čekajte malo, oni se mijenjaju, tu nema časti, tu nema dostojanstva. Ali ću vam nešto reći - ne osuđujem ih ja. Jer to je mimikrija".
Ako sam protiv komunista, mora da sam "nacionalista" , "ako nije crno, mora da je belo", "ili si naš, ili te nema" - ospkurni svijet čoporskih podjela koji me ne zanima, niti ga razumijem, a niti želim razumjeti. Sasvim je dovoljno postova i linkova na više različitih izvora koji se u suštini svode na isto - to je bio zločinački režim, poubijana je masa ljudi, a cijela Hrvatska je mentalno zaostala u tom istom režimu. 
