Ma pojedinacnih/sporadicnih iseljavanja je bilo i pre 1740 ali organizovanih i masovnijih je bilo tek od 1751 kad su se osnovala ta dva najveca naselja u Rusiji, to se moze videti kod Mite Kostica. I da ponovim, srpska crkva nije uvek i bezrezervno podrzvala ta iseljavanja vec je bilo trenutaka kad je lobirala kod Marije Terezije da zabrani iseljavanje za Rusiju.
Pa to je posledica njegovog zakljucivanja po analogiji. On na taj nacin dolazi do osnova za svoje istorijske teze. Naravno takav nacin zakljucivanja je bar sto se istorije tice u vecini slucajaeva pogresan, pa tako i u ovom slucaju.
Postoji sasvim dovoljno podataka o naseljavanju Srba na teritoriju ruske imperije, pa tako i podaci ko su im bile vodje i odakle su se doseljavali u Rusiju. Naravno, doseljavanja je bilo i pre 1740, ali od tada pokusaji naseljavanja Srba postaju ozbiljniji i masovniji. Kljucni dogadjaj koji je poboljsao intresovanje za iseljavanje u Rusiju bilo je ukidanje potisko-pomoriske vojne granice 1751, radnje oko ukidanja su pocele jos 1741 godine. Vodje seobe su bile upravo iz pomoriske vojne granice koja je u potpunosti ukinuta, i to Jovan Sevic, cija se tacna godina rodjenja ne zna, i Ivan Horvat koji je rodjen 1713 godine u pomoriskoj krajini. Mislim da je i Preradovic iz tog kraja, ali nisam bas 100% siguran. Petar Tekelija je takodje bio iz pomoriske oblasti, dok je Piscevic rodjen u Sidu, bio je rasporedjen u dunavskoj vojnoj krajini koja je takodje bila ukinuta tada. Radi se o poznatim porodicama ciji podaci o poreklu postoje. Horvati su plemicka porodica kojoj je plemicku titulu dao car Leopold 1689 godine. Sevici se spominju jos u prvoj polovini sesnaestog veka na toj teritoriji. Mozda i najbolju vojnicku karijeru medju njima je napravio Nikolaj Corba, koji je sa bratom Fjodorom takodje iz pomoriske oblasti otisao u Rusiju. Literatura koju koristim je ruska, tako da su im imena rusizirana, svi su imali i srpska imena, kojima znam navodim srpska imena, kojima ne znam pisem ruska.
Niko od njih nema veze sa drugom seobom Srba, svi su se doselili na teritoriju Ugarske mnogo ranije, vecina i pre velike seobe Srba. Svi sem Simeona Piscevica, koji je ozenio cerku kneza Atanasija Raskovica, koji je bio jedan od vodja te seobe, nazalost umrla je ubrzo po dolasku u Rusiju sa sinom. To je jedina njihova veza sa drugom seobom srba.
Deo Srba koji je otisao u Rusiju bio je iz Dalmacije, oni su otisli u grupi Ivana Horvata, a vodja im je bioSimeon Koncarovic, koji je bio pravoslavni episkop, ali u venecijanskom delu dalmacije. Tako da oni uopste nisu ni dosli iz Austrije, vec iz Mletacke republike.
Ivan Albanez koji je prvi radio na organizovanom dovodjenju Srba i drugih balkanskih hriscana u Rusiju je bio iz Podgorice.Iz Crne Gore su bili i Matija Zmajevic, Ivan Lukacevic, Mihajlo Miloradovic, ali to su vec pojedinacni slucajevi.
Pored Srba, veliki broj doseljenika je bio iz Makedonije i Bugurske, ali bilo ih je i iz Albanije i Grcke, bilo je cak i malo Hrvata. Ipak najvise doseljenika su bili Rumuni, iz Moldavije, ali i iz Transilvanije i Vlaske. Broj Crnogoraca je diskutabilan, po nekim podacima samo u jednom dolasku bilo ih je oko hiljadu, ali postoji ozbiljna sumnja da je taj broj falsifikovan, da je bio mnogo manji i da vecina uopste nije ni bila iz Crne Gore.
Srbi su uglavnom komandovali i drugim narodima koji su se doseljavali. Sluzili su se prevarama, krivotvorenjem, korupcijom, proneverama... Stalno su falsifikovali stvarni broj doseljenika, jer se na osnovu njega dodeljivao novac iz budzeta. Pored toga cesto su se bavili i razbojnistvom, a oblasti date im na upravu su bile potpuno zapustene. Takodje ni njihovi pukovi nisu bili u dobrom stanju i imali su hronican nedostatak ljudstva, zbog falsifikovanja broja doseljenika. Zbog toga su i ukinute srpske oblasti, a rukovodioci smenjeni.