Hrvatska po broju stanovnika - otprilike nešto manja od polovice New Yorka koji je multikulturalan, multinacionalan.
Mi jedva da smo "multi", ali se međusobno "koljemo", istina samo verbalno ali je prešlo u patologiju. Mi smo, gledajući prosjek, izrazito netolerantan narod, osobito generacije odrasle i školovane u bivšoj SFRJ. To su danas ljudi srednjih godina, većina ih je prisutna na vodećim političkim pozicijama, kao i društveno - političkim krugovima koji znatno utječu na javno mnijenje, pa u velikoj mjeri i na mlađe generacije koje poprimaju identične obrasce ponašanja. Mi smo tolerantni samo prema sebi samima i prema svojim istomišljenicima. Sve van tog kruga, trpamo u svoje neprijatelje.
Zašto je to tako? Zato jer smo, većina, po mom mišljenju, nepismeni. Nas su učili "bratstvu i jedinstvu" ali samo prema istima.
Politička nepismenost
Mi se ne snalazimo u političkoj abecedi. Nas su u školi učili što je marksizam, ali ne što je kapitalizam; bar ne po definiciji, osim da "porobljava poštenu radnički klasu". Mi nemamo blage veze što je liberalizam, potpuno nam je strana liberalna misao, ne baratamo elementarnim pojmovima o slobodnom tržištu, ne znamo tko je bio Adam Smith, a da i ne spominjem Poppera ili Lockea ili Hayeka. Mi imamo političke stranke, ali imamo SDP koji zagovara tržišnu ekonomiju i HDZ koji zagovara socijalnu državu. Kod nas nema "lijevo" i "desno", niti političke stranke uopće možemo svrstati na polove. Mi se lijevo dijelimo na one koji su ateisti , tzv. "komunjare, partizane" i desno na "zatucane klerofašiste i ustaše". Mi nemamo pravu ljevicu ni pravu desnicu. Naša ljevica je salonska, sastoji se od foteljaša koji pljuckaju po svijetu, Americi, zlim korporacijama, držeći pritom iPhone u ruci. U realnosti imamo dvije stranke koje su obje izrasle iz bivšeg sistema i koje se i danas ponašaju kao da smo i dalje tamo gdje smo bili prije 40 godina.
Mi više nismo sigurni ni u definiciju antifašizma. Nas su učili da su antifašisti bili komunisti. Točka.
Ekonomska nepismenost
Mi ne znamo kako nastaju novci, što je burza, dionice. Mi znamo da je država ta koja je dužna da nam osigura plaće. Mi mrzimo banke jer se usuđuju prijetiti ovrhama zašto što ne vraćamo kredite. Mi istina živimo tako što uporno trošimo više nego što imamo ali svejedno, san nam je postati Švicarska s primjesom Islanda. Mi nemamo pojma što je javni dug i kako nastaje, ne kužimo koliko smo dužni, ne razumijemo kad se kaže da nema novaca u proračunu. Mi očekujemo da naši politički tate stvore novce i radna mjesta. To je njihov posao. Mi smo ekonomski potpuno infantilna nacija. Užasavamo se privatnog vlasništva, mrzimo pojedince poput Rimca ili Bakića koji su privatnici, pa još i bogati - oni su zločesti neoliberalni kapitalisti kojima je cilj profit, a poznato je da svaki pošten čovjek bježi od profita kao lud. Ako si pošten ljevičar, pošten intelektualac, pošten znanstvenik ili pošten sveučilišni profesor, ima da jedva preživljavaš a ne da još imaš i neki profit.
Medijska nepismenost
Mi ne shvaćamo medije. Nemamo pojma što je SPIN, ne znamo na koji način komunikacijski stručnjaci provode političke i druge kampanje, ne razlikujemo ozbiljan novinarski tekst od naručenog pamfleta, brkamo kolumne s vijestima. Nemamo više ozbiljne političke analize, ugašen je Vjesnik, izgubili smo kompas nakon što je otkriveno da Stojedinicu nisu uništili ustaše ni Tuđman ni HDZ, nego da su ljevičari anarhisti, revolucionari i borci za slobodu, novinarski radijski idoli naše mladosti pokrali sami sebe, strpali golemu količinu novaca koja se slijevala u blagajnu Radija 101 u vlastite džepove i - uništili vlastiti radio. Mi smo spali na nekolicinu medijskih cirkusanata, stručnjaka za sva goruća pitanja, koji valjaju gomilu gluposti i dodatno zagađuju javni medijski prostor, s tim što mi ne znamo ni što je javni, pa još medijski prostor, koja je uloga novih medija i interneta u tome svemu, a još manje znamo što je to sloboda govora. To je ono kad nekom kažeš javno da je svinja, pa te svi lajkuju.
Mi ne znamo što je to kultura dijaloga. Nikad nas nisu učili polemici ni uvažavanju tuđeg mišljenja.
Religijska nepismenost
Mi smo u strašno ozbiljnom problemu jer neprijatelj nikad ne spava. Kad nije vanjski onda je unutarnji, a najgore je kad se dogovore pa napadnu zajedno. Iz Dan Brownovih romana su se Vatikanske tajne sile infiltrirale u Hrvatsku. Opus Dei u suradnji s CIA-om i Amerikom pokušava od nas napraviti kapitalističke katoličke talibane.
Neznanje i ignorancija rađaju strah koji je preduvjet za netoleranciju. Nas u bivšoj državi nisu školovali za suvremena, zapadna društva, a ne školuju nas ni danas.
Ili je problem negdje drugdje?