Jump to content


Photo
- - - - -

Netolerancija - nasljeđe bivše SFRJ?


  • Please log in to reply
145 replies to this topic

#1 Sleepers

Sleepers
  • Members
  • 8,129 posts

Posted 24 October 2017 - 09:24

​Hrvatska po broju stanovnika - otprilike nešto manja od polovice New Yorka koji je multikulturalan, multinacionalan.

​Mi jedva da smo "multi", ali se međusobno "koljemo", istina samo verbalno ali je prešlo u patologiju. Mi smo, gledajući prosjek,  izrazito netolerantan narod, osobito generacije odrasle i školovane u bivšoj SFRJ. To su danas ljudi srednjih godina, većina ih je prisutna na vodećim političkim pozicijama, kao i društveno - političkim krugovima koji znatno utječu na javno mnijenje, pa u velikoj mjeri i na mlađe generacije koje poprimaju identične obrasce ponašanja. Mi smo tolerantni samo prema sebi samima i prema svojim istomišljenicima. Sve van tog kruga, trpamo u svoje neprijatelje.

Zašto je to tako? Zato jer smo, većina, po mom mišljenju, nepismeni. Nas su učili "bratstvu i jedinstvu" ali samo prema istima.

 

Politička nepismenost

​Mi se ne snalazimo u političkoj abecedi. Nas su u školi učili što je marksizam, ali ne što je kapitalizam; bar ne po definiciji, osim da "porobljava poštenu radnički klasu". Mi nemamo blage veze što je liberalizam, potpuno nam je strana liberalna misao, ne baratamo elementarnim pojmovima o slobodnom tržištu, ne znamo tko je bio Adam Smith, a da i ne spominjem Poppera ili Lockea ili Hayeka. Mi imamo političke stranke, ali imamo SDP koji zagovara tržišnu ekonomiju i HDZ koji zagovara socijalnu državu. Kod nas nema "lijevo" i "desno", niti političke stranke uopće možemo svrstati na polove. Mi se lijevo dijelimo na one koji su ateisti , tzv. "komunjare, partizane" i desno na "zatucane klerofašiste i ustaše".  Mi nemamo pravu ljevicu ni pravu desnicu. Naša ljevica je salonska, sastoji se od foteljaša koji pljuckaju po svijetu, Americi, zlim korporacijama, držeći pritom iPhone u ruci.  U realnosti imamo dvije stranke koje su obje izrasle iz bivšeg sistema i koje se i danas ponašaju kao da smo i dalje tamo gdje smo bili prije 40 godina. 

​Mi više nismo sigurni ni u definiciju antifašizma. Nas su učili da su antifašisti bili komunisti. Točka. 

 

Ekonomska nepismenost

​Mi ne znamo kako nastaju novci, što je burza, dionice. Mi znamo da je država ta koja je dužna da nam osigura plaće. Mi mrzimo banke jer se usuđuju prijetiti ovrhama zašto što ne vraćamo kredite. Mi istina živimo tako što uporno trošimo više nego što imamo ali svejedno, san nam je postati Švicarska s primjesom Islanda. Mi nemamo pojma što je javni dug i kako nastaje, ne kužimo koliko smo dužni, ne razumijemo kad se kaže da nema novaca u proračunu. Mi očekujemo da naši politički tate stvore novce i radna mjesta. To je njihov posao. Mi smo ekonomski potpuno infantilna nacija. Užasavamo se privatnog vlasništva, mrzimo pojedince poput Rimca ili Bakića koji su privatnici, pa još i bogati - oni su zločesti  neoliberalni kapitalisti kojima je cilj profit, a poznato je da svaki pošten čovjek bježi od profita kao lud. Ako si pošten ljevičar, pošten intelektualac, pošten znanstvenik ili pošten sveučilišni profesor, ima da jedva preživljavaš a ne da još imaš i neki profit. 

 

​Medijska nepismenost

​Mi ne shvaćamo medije. Nemamo pojma što je SPIN, ne znamo na koji način komunikacijski stručnjaci provode političke i druge kampanje, ne razlikujemo ozbiljan novinarski tekst od naručenog pamfleta, brkamo kolumne s vijestima. Nemamo više ozbiljne političke analize, ugašen je Vjesnik, izgubili smo kompas nakon što je otkriveno da Stojedinicu nisu uništili ustaše ni Tuđman ni HDZ, nego da su ljevičari anarhisti, revolucionari i borci za slobodu, novinarski radijski  idoli naše mladosti pokrali sami sebe, strpali golemu količinu novaca koja se slijevala u blagajnu Radija 101 u vlastite džepove i - uništili vlastiti radio. Mi smo spali na nekolicinu medijskih cirkusanata, stručnjaka za sva goruća pitanja, koji valjaju gomilu gluposti i dodatno zagađuju javni medijski prostor, s tim što mi ne znamo ni što je javni, pa još medijski prostor, koja je uloga novih medija i interneta u tome svemu, a još manje znamo što je to sloboda govora. To je ono kad nekom kažeš javno da je svinja, pa te svi lajkuju.

Mi ne znamo što je to kultura dijaloga. Nikad nas nisu učili polemici ni uvažavanju tuđeg mišljenja.

 

Religijska nepismenost

Mi smo u strašno ozbiljnom problemu jer neprijatelj nikad ne spava. Kad nije vanjski onda je unutarnji, a najgore je kad se dogovore pa napadnu zajedno. Iz Dan Brownovih romana su se Vatikanske tajne sile infiltrirale u Hrvatsku. Opus Dei u suradnji s CIA-om i Amerikom pokušava od nas napraviti kapitalističke katoličke talibane. 

 

 

​Neznanje i ignorancija rađaju strah koji je preduvjet za netoleranciju. Nas u bivšoj državi nisu školovali za suvremena, zapadna društva, a ne školuju nas ni danas. 

 

​Ili je problem negdje drugdje?

 


  • 1

#2 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 24 October 2017 - 10:25

...

 

... mi smo, gledajući prosjek,  izrazito netolerantan narod, osobito generacije odrasle i školovane u bivšoj SFRJ... 

:blink:  

 

Netolerancija nije bila izmisljena u Ex_Yu.

Ona je postojala i pre - i u kr.Ju i K&K ... ec, etc.

 

...


  • 0

#3 Sleepers

Sleepers
  • Members
  • 8,129 posts

Posted 24 October 2017 - 14:44

P​a nisam napisala da je izmišljena u Ex Yu, niti da nije postojala ranije, nego da su gledano iz današnje perspektive, generacije odrasle u Yu netolerantne. Kad sam živjela u Ex Yu, nisam imala taj osjećaj i mislila sam da živim u tolerantnom društvu, međutim nije ni moglo biti drukčije kad onih koji su mislili drukčije i imali druge svjetonazore - nije ni bilo. 

​Sad kad živimo bez cenzure, većina ljudi iz tog vremena se ne zna snaći, niti je u stanju prihvatiti da njihov svjetonazor, njihova uvjerenja i ideologije nisu jedine ispravne. Ispravno je sve što je zakonom dopušteno. 


  • 0

#4 DJ_Vasa

DJ_Vasa
  • Members
  • 7,769 posts

Posted 24 October 2017 - 20:20

Možda je to zavisilo od sredine u kojoj si odrastala. Znaš i sama da se dešavalo da društvo za vikend ode na provod iz Zagreba u Beograd, iz Beograda u Dubrovnik i tako dalje, tj. bar kada govorimo o urbanoj populaciji. S druge strane, ko zna kako je bilo po selendrama, ali i među gradskim stanovništvom koje je poreklom iz neke vukojebine (ne geografski, već duhovno), ali koji naprosto nisu smeli da u javnosti govore kako mrze ovaj ili onaj narod, već samo u svojim malim i poluzatvorenim krugovima. Društvenih mreža nije ni bilo, a javno iskazivanje netolerancije je bilo kažnjivo. Ukratko, takvi su bili ograničeni na poverljiv krug primitivaca i bili su u mišjim rupama, gde i pripadaju. Doduše, u Beogradu je bilo priprostih baba koje su savetovale da se ne stanuje u Novom Beogradu ili Zemunu, jer to je 'bila Austrija' i 'ako se nešto, ne daj bože, desi'.

 

Ne znam kako je bilo po drugim mestima, pri čemu mislim na celu ex-YU, ali mogu da navedem po sećanju da se u Srbiji sa visine gledalo na Rome i Albance. Mislim da je čak i vlast tolerisala da se kaže 'prljavi Ciganin', dok je asocijacija za Albanca bila da radi kao 'fataljist' (onaj koji skuplja lišće u parkovima), 'posLJastičar', 'trovač' (pekar) ili 'semenkar' (prodavac semenki). Bilo je viceva o glupim Bosancima (mada bez striktnog vezivanja za bošnjački narod) i lenjim Crnogorcima, nešto i o Slovencima, dok je naspram njih bio pametni Era Srbin koji je 'sve zajeb'o', premda su mu tipični rivali bili Englez, Nemac, Rus i Amerikanac, od kojih je po pravilu najdeblji kraj izvlačio Nemac, jer mu je trebalo naplatiti za II svetski rat. Jeste da su ovi stereotipi delovali kao manje-više sitna peckanja, ali su se kasnije pretvorili u nešto drugo. Ipak, ne može se reći da je bilo neke otvorene netolerancije, jer ljudi su se normalno družili, bilo je mešovitih brakova, putovalo se iz jednog u drugi kraj zemlje i slično.

 

Kada je Slovenija počela da diže glas protiv rigidne države, tada su se Slovenci našli na udaru. U medijima je bilo dozvoljeno da se u humorističkim emisijama potencira da je Drnovšek gay, bilo je i onih priča o 'bečkim konjušarima', a zatim je usledio i čuveni Miloševićev poziv na bojkot slovenačke robe. Osim toga, Milošević je od preuzimanja vlasti počeo da potencira ugroženost sVrBstva, pre svega na Kosovu, pa se ta mantra o ugroženosti proširila kao virus. Miloševićev nacionalizam je doneo i promenu medijske slike o drugim narodima. Kao ilustraciju bih uzeo i famozni Bolji život, koji se tada prikazivao u celoj zemlji. Koliko se sećam, ova serija je inicijalno bila opšteg jugoslovenskog karaktera, pa su se u nekoj epizodi o proslavi Nove godine u Giginom preduzeću pevale zagorske pesme, dok je u nekoj drugoj, kada cela firma ide u Solun za osmi mart, indikativno da neki grčki lik kaže: „Mozemo da pricamo jugoslovenski” iako smo u svakodnevnom govoru jezik nazivali srpskim, a što su činili i grčki trgovci u Solunu. Nešto kasnije, kada je nacionalizam uzeo maha, ilustrativne su epizode kada je Boba u vojsci, gde sa visine razgovara sa Slovencem, koji je predstavljen kao budalast lik, Hrvat koga glumi Nikola Kojo je hladan i indirektno ispoljava nacionalizam, Crnogorac na konstataciju da će doći u Beograd dobija ironično „Ne sumnjam” i slično. Jeste da serija i nije neka, ali ilustruje političke stavove tadašnjeg rukovodstva u nekim detaljima.

 

Što se tiče predvečerja rata, mediji su tu svakako odigrali svoju štetnu ulogu, pa se količina jeftinog kafanskog nacionalizma povećavala, a priprost svet je to upijao, dok su primitivci iz prvog odeljka ovog posta počeli da ispuzavaju iz svojih rupa. Ja moram priznati da nisam znao da su npr. Goran Milić, Aljoša Vučković, Milan Štrljić ili Žarko Radić Hrvati dok ceo svinjac nije počeo, niti sam ikada razmišljao o tome odakle su i koja su im krvna zrnca, a što takođe mogu da kažem i za krug ljudi kome sam pripadao. Isto tako, sećam se da smo nekada na sve ostalo gledali kao svoje - Slovenac Bojan Križaj je bio naš, Split je bio naš grad, Boris Dvornik je bio naš glumac, Makedonac Darko Pančev naš fudbaler, a zadarska Riva je donela nama pobedu, pa je poslednju Evroviziju prenosio naš Oliver Mlakar. Naravno, ne ulazim u kvalitete svakog ponaosob, već samo konstatujem kako je bilo nekada.

 

Ako ništa drugo, sreća je da malo kulturniji slojevi, kao što su npr. umetnici, sve više sarađuju i ne bave se nacionalističkim svinjcem.


  • 2

#5 Mama_mia

Mama_mia
  • Members
  • 4,639 posts

Posted 24 October 2017 - 22:03

ako je ranije na jugoslovenskom prostoru postojala tolerancija a danas je nema,

 

onda to samo znaci da je bila lazno odrzavana

 

a od trenutka kada je netolerancija smela da se ispolji posebno kada su se stvorili pozeljni uslovi za njeno ispoljavnje -

 

ispoljila se u svoj lepoti slobodnog pada

 

 

e sada, ne znam... ima taj paradoks - kako biti tolerantan prema netolerantnom? da li tolerancija tolerise netoleranciju?

 

tolerancija je zapravo jedno mucenje u prihvatanju neceg sebi neprihvatljivog :lol+:


  • 2

#6 DJ_Vasa

DJ_Vasa
  • Members
  • 7,769 posts

Posted 24 October 2017 - 22:27

Ne bih rekao da se to može odnositi na ceo prostor. Možda su u onim krajevima gde je bilo nacionalnih sukoba imali takvu netoleranciju, ali ne bih rekao da je to važilo za celu zemlju. Npr. zašto bi neki Šumadinac, koji je Hrvate mogao da vidi samo na TV ili kada ode na letovanje mrzeo hrvatski narod? Tu ne postoji ni onaj istorijski momenat, kao npr. u nekim krajevima Srbije, gde i dan-danas ne vole Bugare zbog ratova od pre sto godina, a gde je velika uvreda reći nekome da je Bugarin ili da nešto radi kao Bugarin. Isto tako, zbog čega bi neki žitelj zagorskog sela mrzeo Srbe ukoliko je jedini kontakt sa Srbima mogao da bude ukoliko zalutaju kod njega i pitaju kako da stignu do Slovenije. Bilo je mesta koja su kroz istoriju bila opterećena međunacionalnim sukobima, ali to ne važi za celu zemlju. Netoleranciju su kao poželjnu počeli da promovišu mediji, a kao simbol toga bih naveo sliku iz filma „Lepa sela lepo gore", kada ona dva tipa gledaju RTS-ovu propagandu, i to onu najgoru, pa jedan od njih odlučuje da krene u rat i kaže nešto u fazonu „Neće oni tamo da genocidišu Srbe, mamicu im genocidnu”.

 

Čim je ovakav medijski diskurs nestao, smanjila se i netolerancija, premda se neopravdano veličanje sopstvenog naroda održalo. Nije bilo isto pojaviti se u Beogradu/Zagrebu devedesetih i tražiti kruh, kavu ili željeznički kolodvor/hleb, kafu ili železničku stanicu i učiniti to danas. Relativno često čujem u gradu hrvatske turiste ili poslovne ljude, a nisam lično imao problema kada sam išao u Hrvatsku, i to autom sa BG tablicama. Kako mi je rekao jedan poznanik iz Zagreba, koji je na nagovor beogradskih kolega prokrstario i Šumadijom, ljudi su se prema njemu normalno odnosili, raspitivali se za glumce, pevače i sportiste, sećali se letovanja na Jadranu i slično. Meni se slično desilo u Hrvatskoj pre nekoliko godina - ljudi su pričali o tome kako su služili vojsku u Srbiji ili išli nekim drugim poslom, spominjali neke lokale u Beogradu, takođe pitali za poznate ličnosti i slično. Jeste da i danas mediji seru, da se političari gađaju govnima, ali verujem da tamo nekog  prosečnog Juru iz Čakovca ili Stevu iz Užica zaista zabole uvo da juri neke četnike ili ustaše. Netolerancija je svesno podstaknuta zarad rata, a nestala je čim se izgubila iz medija. Naravno, nije nestala potpuno, ali je ipak manje ima.


Edited by DJ_Vasa, 24 October 2017 - 22:30.

  • 3

#7 zoran59

zoran59
  • Members
  • 10,124 posts

Posted 25 October 2017 - 02:57

ako je ranije na jugoslovenskom prostoru postojala tolerancija a danas je nema,

onda to samo znaci da je bila lazno odrzavana

a od trenutka kada je netolerancija smela da se ispolji posebno kada su se stvorili pozeljni uslovi za njeno ispoljavnje -

ispoljila se u svoj lepoti slobodnog pada

e sada, ne znam... ima taj paradoks - kako biti tolerantan prema netolerantnom? da li tolerancija tolerise netoleranciju?

tolerancija je zapravo jedno mucenje u prihvatanju neceg sebi neprihvatljivog :lol+:

 

Ovo je diskutabilno. Sto znaci "lazno odrzavana"?

Na isti nacin, mozda je i nacionalizam "lazno odrzavan".

 

Mislim da je problem u nedostatku obrazovanja, razmisljanja i primitivnom podanickom mentalitetu u kojem ljudi slijede "vodju".

U selima mojeg porijekla, "mijesanim", nije bilo nacionalnih sukoba prije WW2. Ljudi su se posjecivali za razlicite Bozice i zajedni se opijali i prezderavali. Moj pradeda (dobro ga se sjecam, umro je kad sam imao 14 godina) je ranjen u Galiciji u WW1, boreci se za carevinu (AU) - a u stvari ne znajuci za sto se bori. Nego, jebiga, car zove pa ides. Da je smjesten u neku drugu jedinicu, mozda bi se borio protiv Srba, makar pojma nije imao sto je po nacionalnosti (u retrospektivi, bio je Hrvat) - bio je nepismen i neobrazovan.

 

Budalaste mase slijede vodju/politiku/medije/naciju, sto li vec - jer puno njih nema svoje "ja", nemaju individualni identitet pa to nadoknadjuju kolektivnim. U stilu, kao, ja mozda ne znam plivati, ali MI smo svjetski prvaci u vaterpolu. Pa sam i ja kao pripadnik nacije cija reprezentacija je pobijedila - odlican plivac. Cak i u strahu od vode.

 

Eh, jebiga, onda se postavlja pitanje ponasanja i retorike elita.

Utakmica Hajduk-Crvena Zvezda je prekinuta da se objavi da je Tito umro. Hej, dalmatinski Split! I citav stadion, njih 50-ak hiljada, zapjeva "Druze Tito, mi ti se kunemo..." A ti isti ljudi, samo 10-ak ili 15-ak godina kasnije, bace aute sa beogradskim tablicama u more.

 

Postavlja se pitanje: sto je "lazno odrzavano" - njihovo ponasanje ranije ili kasnije?

 

Prema zapisima (premlad sam da bih se licno sjecao) ...

Zagrepcani su bacali cvijece na njemacke tenkove '41. da bi s partizanima plesali kozaracko kolo na centralnom trgu '45.

Tudjman, general JNA i komunist, je postao "demokrat" i hiper-Hrvat.

Ranih '90-ih, clanovi SKJ su masovno presli u novoosnovane nacionalne partije.

 

Tko je (i kada) gurao bilo sto pod tepih? Tko je sakrivao, i sto?

Radi li se o masovnoj promjeni svijesti - ili samo o oportunizmu i slijepom pracenju mainstreama?

Kako su se ckve napunile novim samo-otkrivenim vjernicima?

 

Ne bih htio jos jednu temu skrenuti u lamentacije o raspadu SFRJ. Toga vec ima previse.

Mislim da je ovo tema koja se bavi sociologijom i socijalnom psihologijom.


  • 4

#8 mrd

mrd
  • Members
  • 18,143 posts

Posted 25 October 2017 - 03:05

Ja sam vise puta pisao na temu netolerancije. Osnovno za toleranciju je zovotna/ekonomska sigurnost. Svi su skloni da krive druge za svoje probleme. Big trouble!

Sta Johna briga, za neciju rasu/narodnu pripadnost, ako su stomaci puni.

Problem exYu je glad i nicija zelja da shvati da nije onaj drugi kriv, vec sam pojedinac, koji si je dao za verovati da je pametnijji, bolji, mlad,  lep, a siromasan.

Svinjarija na kvadrat. Nikoga ne bi bilo briga, kad bi mogao da odradi svoj posao i od te zaradjene crkavice zivi i ne brine.

Nije to problem samo balkana, to se srece i u Indiji, Kini, i svim ostalim gologuzijama. 

 

 

Edit:

Rusiju sam zaboravio. Izvini Putko! :o


Edited by mrd, 25 October 2017 - 03:05.

  • 2

#9 Sleepers

Sleepers
  • Members
  • 8,129 posts

Posted 25 October 2017 - 05:32

​Kad napišem dobar uvodni post javite mi, a u međuvremenu;

​U Ex Yu nacije jesu bile gurane pod tepih. Možda, da je po tom pitanju SFRJ bila više labava u smislu konfederacije s istom valutom i ekonomijom, do rata ne bi došlo.

​Ali ne mislim ovdje primarno na taj problem odnosno jasno je kakve posljedice je donio rat nego prije svega mislim na sistem u kojem smo bili odgajani da je taj i takav sistem jedini ispravan iz čega je proizašlo da nam je demokracija sa svojim višestranačjem koje za sobom povlači različite ideologije, programe i poglede na svijet, prilično mrska mada deklarativno živimo u "parlamentarnoj demokraciji": 

 

​Dat ću konkretan primjer.

​U Hrvatskoj se već više godina raspravlja o "kurikularnoj reformi" odnosno reformi školstva koja konkretno podrazumijeva modernizaciju nastave i školskih predmeta kao i uvođenje nekih novih poput "građanskog odgoja" i "seksualnog odgoja". I svi se načelno slažu da su nam oba predmeta potrebna, međutim zapelo je kod seksualnog odgoja ali ne kao predmeta per se nego samo jednog njegovog dijela koji je implementiran u plan nastavnog programa, konkretno o rodnoj ravnopravnosti. I sad postaje zanimljivo. Ekipa koja je izrađivala planove i programe za seksualni odgoj, tvrdi da je on potpuno usklađen s modernim demokratskim vrijednostima i zemljama koje takve predmete u školama imaju već godinama. Oni također tvrde da je taj program u potpunosti znanstveno podkrijepljen. I tu se sad diže konzervativna struja koja kaže da ne želi da im djeca slušaju o rodnim ideologijjama. I nastaje kratki spoj. Ljevica ustaje protiv desnice, kreću uvrede, linč, revolucije. Nema suvislih dijaloga ni polemika, a kad ih i ima, bazirane su na potpuno pogrešnim paradigmama.

​Naime, kad govorimo o rodnoj ravnopravnosti, ljudi s punim pravom prije svega misle na ravnopravnost spolova. Ali rodna teorija ne spada u znanstvenu disciplinu. Riječ je konkretno o razlikama između gender feminism i equtiy feminism gdje prvi zagovara istost među spolovima, a drugi ravnopravnost među spolovima. Koga zanima, više o tome ovdje http://forum.b92.net...ozak/?p=5836515.

Nijedan biolog na ovom svijetu neće reći da je rodna teorija znanstvena disciplina, međutim  konzervativci su ti koji (s pravom) tvrde da sporni dio koji se nalazi u predmetu seksualnog odgoja nije znanstveno utemeljen. Ali budući da su konzervativci grupa koja je svjetonazorski desno, nitko ih ne doživljava ozbiljno, niti ih itko od ljevice uopće uvažava kao sugovornike dostojne bilo kakvog normalnog razgovora. Sve se svodi na etiketiranja i uvrede tipa da ovu zemlju zatucani katotalibani i primitivci vode u mrak. Drugim riječima, bitno je tko kaže ali ne i što kaže pa je ljevica, samim tim što je "napredna", uvijek u pravu i uvijek ta koja zemlju vodi u pravom smjeru. Svi koji ne ulaze u taj krug i imaju više ili manje konzervativnije stavove su automatski diskriminirani i tu ja vidim problem. U zrelim demokratskim društvima oko nekih stvari postoji kompromis kao posljedica dogovora između lijevih i desnih, a kod nas toga nema ni u tragovima. Nema čak ni rasprava na televiziji kakve su uobičajene u svijetu, odnosno ako ih i ima, opet su obojene politički. Seksualni odgoj spada u biologiju dok  rodna ravnopravnost podrazumijeva da i LGBT populacija ima i treba imati jednaka prava kao i svi drugi ali to onda spada u građanski odgoj. 

Kod nas nema kompromisa niti ima volje za istim jer je desnica okvalificirana kao štetan društveni otpad za kojim treba povući vodu a zarad ljudskih prava, a u ovom slučaju su to žene i oni koji se tako osjećaju. Još je poraznija činjenica što bih  ja ili biolozi ili svatko tko bi se ovako nešto usudio reći javno, automatski bili identificirani kao "njihovi". Nema tu isprike, ili si naš ili -  nisi. Još jedan problem histeričnog kolektivizma koji melje sve pred sobom. 

Ima i drugih sličnih primjera, ovo je samo jedan od interesantnijih. 

 

e sada, ne znam... ima taj paradoks - kako biti tolerantan prema netolerantnom? da li tolerancija tolerise netoleranciju?

 

tolerancija je zapravo jedno mucenje u prihvatanju neceg sebi neprihvatljivog :lol+:

 

 

 

E to je taj paradoks koji mene muči. Ne možeš biti selektivno tolerantan i zalagati se za ljudska prava onih s kojima dijeliš isti svjetonazor dok istovremeno ispoljavaš krajnju netoleranciju naspram onih koje smatraš netolerantnima. Dok god je netko u zakonskim okvirima, trebao bi imati pravo na svoje mišljenje i svoj način života ma koliko se ti ili ja s njim/njom ne slagali. Samo u jednoj Americi ima xxxxx raznih grupa, sekti, ideologija i nitko to ne smatra problemom, to je naprosto dio folklora u demokratskim društvima. Mi se s takvim folklorom i šarenilom zasad jako teško nosimo.

 

Ja sam vise puta pisao na temu netolerancije. Osnovno za toleranciju je zovotna/ekonomska sigurnost. Svi su skloni da krive druge za svoje probleme. Big trouble!

Sta Johna briga, za neciju rasu/narodnu pripadnost, ako su stomaci puni.

 

 

S ovim se jako slažem.


Edited by Ziza, 25 October 2017 - 06:04.

  • 1

#10 alberto.ascari

alberto.ascari
  • Members
  • 28,756 posts

Posted 25 October 2017 - 07:08

Zizo, ti si ovde nedostajala.

A ovo Mrdovo je esencijalno.
  • 1

#11 Doorn

Doorn
  • Members
  • 14,739 posts

Posted 25 October 2017 - 08:53

 

 

Sta Johna briga, za neciju rasu/narodnu pripadnost, ako su stomaci puni.

Slazem se, ali covjek ima tu neku ruznu osobinu da se uvjek zali i napravi sranje pa cak i kad je stomak pun.

U Holandiji ima izreka "klagen met boterham in je mond" u prevodu zaliti se sa kruhom u ustima. I tako zapadna evropa danas sa punim stomacima brani nacionalnu drzavu. U Yugi nista drugacije. Sa punim stomacima u YU smo napravili sranje da se do sudnjeg dana ne moze isprati. 


Edited by Doorn, 25 October 2017 - 08:53.

  • 1

#12 Div

Div
  • Members
  • 7,752 posts

Posted 25 October 2017 - 09:22

Ovo je diskutabilno. Sto znaci "lazno odrzavana"?

Na isti nacin, mozda je i nacionalizam "lazno odrzavan".

 

Mislim da je problem u nedostatku obrazovanja, razmisljanja i primitivnom podanickom mentalitetu u kojem ljudi slijede "vodju".

U selima mojeg porijekla, "mijesanim", nije bilo nacionalnih sukoba prije WW2. Ljudi su se posjecivali za razlicite Bozice i zajedni se opijali i prezderavali. Moj pradeda (dobro ga se sjecam, umro je kad sam imao 14 godina) je ranjen u Galiciji u WW1, boreci se za carevinu (AU) - a u stvari ne znajuci za sto se bori. Nego, jebiga, car zove pa ides. Da je smjesten u neku drugu jedinicu, mozda bi se borio protiv Srba, makar pojma nije imao sto je po nacionalnosti (u retrospektivi, bio je Hrvat) - bio je nepismen i neobrazovan.

 

Budalaste mase slijede vodju/politiku/medije/naciju, sto li vec - jer puno njih nema svoje "ja", nemaju individualni identitet pa to nadoknadjuju kolektivnim. U stilu, kao, ja mozda ne znam plivati, ali MI smo svjetski prvaci u vaterpolu. Pa sam i ja kao pripadnik nacije cija reprezentacija je pobijedila - odlican plivac. Cak i u strahu od vode.

 

Eh, jebiga, onda se postavlja pitanje ponasanja i retorike elita.

Utakmica Hajduk-Crvena Zvezda je prekinuta da se objavi da je Tito umro. Hej, dalmatinski Split! I citav stadion, njih 50-ak hiljada, zapjeva "Druze Tito, mi ti se kunemo..." A ti isti ljudi, samo 10-ak ili 15-ak godina kasnije, bace aute sa beogradskim tablicama u more.

 

Postavlja se pitanje: sto je "lazno odrzavano" - njihovo ponasanje ranije ili kasnije?

 

Prema zapisima (premlad sam da bih se licno sjecao) ...

Zagrepcani su bacali cvijece na njemacke tenkove '41. da bi s partizanima plesali kozaracko kolo na centralnom trgu '45.

Tudjman, general JNA i komunist, je postao "demokrat" i hiper-Hrvat.

Ranih '90-ih, clanovi SKJ su masovno presli u novoosnovane nacionalne partije.

 

Tko je (i kada) gurao bilo sto pod tepih? Tko je sakrivao, i sto?

Radi li se o masovnoj promjeni svijesti - ili samo o oportunizmu i slijepom pracenju mainstreama?

Kako su se ckve napunile novim samo-otkrivenim vjernicima?

 

Ne bih htio jos jednu temu skrenuti u lamentacije o raspadu SFRJ. Toga vec ima previse.

Mislim da je ovo tema koja se bavi sociologijom i socijalnom psihologijom.

Nije SFRJ bilo tolerantno društvo, naprotiv, bilo je to društvo u stalnim borbama, protiv unutrašnjih neprijatelja, spoljnih, klasnih. Nismo rešavali probleme, ispravljali greške, otklanjali propuste nego smo se borili, uvek smo imali neprijatelja dovoljno, nismo dozvolili da nam ponestanu, ako nema neprijatelja nema borbe, ako nema borbe onda mora da se radi.

Nacionalizam jeste potiskivan, relativno uspešno, ali su paralelno jačale nacionalne birokratije, ne privrede i države, one su mnogo manje jačale, jačale su birokratije i u jednom momentu, kad je tron ostao upražnjen, udružile se sa nenakvom društvenom elitom, elitom po poziciji i zvanju, ne i po znanju i konstruktivnosti, edabili se ustoličili na tom tronu. Za svoje ciljeve je trebalo regrutovati što veću vojsku, bilo vojsku sa puškama, bilo vojsku glasača, vernika, bitan je samo broj. Možda je vojska regrutovana po vukojebinama, generalštabovi su vili u centrima, komitetima, univerzitetima, akademijama...

Opet su, smo, svi postali borci. Za narod, za veru, za samostalnu državu, za zajedničku državu, za socijalizam, protiv socijalizma, borili se svim oružjima, topovima, novinama, pinkovima, propovedima, ispravljali istoriju, a boga mi i geografiju.

Kad smo svi pobedili, trebalo je podeliti plen, naravno prema zaslugama, a svi smo najzaslužniji, zasluge mnogo veće od plena, opet borba, nedam svoje zasluge, hoću svoj deo, opet svim oružjima.

 

Ko je rekao tolerancija? To je za slabiće, izdajnike..


  • 0

#13 DJ_Vasa

DJ_Vasa
  • Members
  • 7,769 posts

Posted 25 October 2017 - 10:10

Ja sam vise puta pisao na temu netolerancije. Osnovno za toleranciju je zovotna/ekonomska sigurnost. Svi su skloni da krive druge za svoje probleme. Big trouble!

Sta Johna briga, za neciju rasu/narodnu pripadnost, ako su stomaci puni.

Problem exYu je glad i nicija zelja da shvati da nije onaj drugi kriv, vec sam pojedinac, koji si je dao za verovati da je pametnijji, bolji, mlad,  lep, a siromasan.

Svinjarija na kvadrat. Nikoga ne bi bilo briga, kad bi mogao da odradi svoj posao i od te zaradjene crkavice zivi i ne brine.

Nije to problem samo balkana, to se srece i u Indiji, Kini, i svim ostalim gologuzijama. 

 

 

Edit:

Rusiju sam zaboravio. Izvini Putko! :o

 

Kada su ex-YU društva osiromašila, nacionalizam je bio u najvećem usponu, ali mislim da ne bi trebalo zanemariti činjenicu da je isti taj nacionalizam na ovim prostorima počeo da se razvija upravo kada je standard krenuo uzlaznom putanjom. Ne bi trebalo izgubiti iz vida na to da je krajem osamdesetih standard krenuo uzlaznom putanjom i da je bio najviši kada je na vlasti bio Ante Marković. Stomak je bio ne samo pun, već se sve više strane robe moglo naći na tacni, tj. u svom gradu, jedan dinar je bio sedam maraka, pa su putovanja u inostranstvo doživela pravi bum, a i sve je više stranaca dolazilo u YU, uglavnom na Jadran. Ološ na vlasti je počeo da svađa običan i priprost narod, počevši od Miloševića, pa je tako nacionalizam i raspirivan. Sećam se članka u kome je pisalo da je neki ovdašnji kamiondžija zatekao svoje vozilo sa polupanim staklima u Hrvatskoj jer je na stakla zalepio Miloševićeve slike. Ukratko, budala je udarila na budalu, što je bio jedan od prvih koraka, a čemu je prethodilo bojkotovanje slovenačkih proizvoda. Ukratko, jedan nacionalizam je uslovio pojavu drugog, pa zatim trećeg, četvrtog i onda je sve krenulo nizbrdo. Iako je siromaštvo odlično za manipulaciju i porast nacionalizma, ne bi trebalo zaboraviti da on postoji i u bogatijim društvima, a u poslednje vreme se dosta spominje i nacionalizam koji jača i u razvijenim zemljama, o čemu ima dosta napisanog na delu foruma koji se bavi politikom.

 

Spomenuo bih da nacionalizam i nije bio toliko prisutan i u doba mnogo većeg siromaštva, tj. otprilike u prve dve decenije posle II svetskog rata. Iako ga jeste bilo potrebno potisnuti onda kada su ratne rane bile sveže, fokus je bio na preživljavanju, obnovi i slično, pa je bar delom propao tako što je bio zaboravljen. Naprosto, nije se stvarala slika da su za siromaštvo krivi 'oni drugi' iz velike YU-porodice, a za mnogo toga je okrivljena nacistička Nemačka. Tada se mnogo manje putovalo i bilo je manje direktnih kontakata, a kao što sam rekao i ranije, mesta koja nisu bila izložena nacionalnim konfliktima naprosto nisu imala nacionalizam na dnevnom redu. Jednostavno, bez neke vrste podsticanja sa strane, što su nacionalne elite (tj. ološ) počele da podstiču, naprosto nikome nije padalo na pamet da razmišlja o nekim tamo Srbima, Hrvatima, Bošnjacima, Slovencima, Makedoncima i ostalima, baš kao što ni za vreme najžešćeg nacionalizma niko nije ni razmišljao o Švajcarcima, Poljacima ili Estoncima.

 

Osim toga, devedesetih su najveća meta nacionalizma bili 'označeni' narodi. Nije mi poznato da je bilo nekog organizovanog progona Italijana u Istri, Vlaha u Srbiji, niti Srba u Makedoniji, premda se Makedonija na sreću relativno bezbolno izvukla u odnosu na ostale. I za upravo pomenutu Makedoniju moglo bi se reći da je imala 'usmereni' nacionalizam, tj. netrpeljivost između Makedonaca i Albanaca koja je tamo podsticana, može se spomenuti i netrpeljivosti i prema Grcima, ali se ne može reći da su Makedonci mrzeli Slovence, Srbe ili Hrvate. Naprosto, sav taj nacionalizam je imao jednu ili više meta koje je određivalo političko rukovodstvo, bilo iznalaženjem novih neprijatelja, bilo vadeći aveti prošlosti iz ormara, ali svakako da je nacionalizam bivao usmeren, dirigovan i sa određenim ciljem.


  • 0

#14 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 25 October 2017 - 10:54

...

 

 

Attached File  ljudi sa cetiri prsta 1975.jpg   124.16KB   3 downloads

 

...


  • 0

#15 cmix909

cmix909
  • Members
  • 776 posts

Posted 25 October 2017 - 11:47

Izgleda da postoje ljudi koji nikada nisu videli ljude koji su malo skrenuli od vertikale baza-nadgradnja. Ja ih stalno srecem.  

 

Pricao je Masayoshi Son kako su ga drugari u vrticu i skoli gadjali kamenjem – gde li su ga nalazili kada je sve patolski cisto i uredno? – i kako mu je bila bliska ideja o samoubistvu, te kako je, za razliku od prakticno svih Koreanaca/Korejaca u Japanu, ukljucujuci i rodbinu, uspeo da vrati staro porodicno prezime, premda ono u japanskom recniku ne postoji!... pa kako se i dan-danas, iako je poprilicno tezak, ponegde pomene njegovo neplemenito poreklo.  

 

Izvini, Hirohito, care mali.  

 

Spoiler

  • 0