Jump to content


Photo
- - - - -

Netolerancija - nasljeđe bivše SFRJ?


  • Please log in to reply
145 replies to this topic

#31 DJ_Vasa

DJ_Vasa
  • Members
  • 7,769 posts

Posted 26 October 2017 - 11:32

...

 

Sva ta frustracija je explodirala negde krajem 80tih, i kulminirala u 90tim.

 

Gresis ako mislis da SR nije patila od ksenofobije, jeste, ali kontrolisano. Do 91ve nisam znala da je nas poslasticar Albanac, znala sam ali niko nije komentarisao na to. Svi smo mi bili jednaki nekako - tu negde oko 87me su stvari pocele da se menjaju ozbiljno. 

 

Danas imas par zemalja koje su minimalno ksenofobicne, gde mozes da budes samo ti. Zadovoljna sam da sam u jednoj od njih, ali ova zemlja ima istorijat imigracije. Balkan je jos relativno zatvoren u plemenskom sistemu.

 

Slažem se, i ništa nije sporno u slučaju u Srbije. Napisao sam na prethodnoj strani da su mnogi ljudi gledali sa visine na Rome i Albance, da su ih često smatrali inferiornim i da su ih primarno zamišljali kao čistače, prodavce semenki, poslastičare, fizičke radnike i slično. Poenta je da su ostali tek kasnije došli na red, što je Milošević svesno podsticao. Sećam se da su se baš oko '87 u medijima pojavljivali ovi stereotipi o Albancima, pa je bilo nešto skečeva na TV i na radiju koji su jasno ukazivali na državnu politiku. Famozno Indeksovo radio pozorište je imalo neki skeč o Ljatifu koji ore srpska groblja po Kosovu, a upravo kada su kritikovali Mladinu zbog 'antijugoslovenskog delovanja' indeksovci su napravili emisiju Dedinjastija, parodiju na tada popularnu Dinastiju, koju su više puta emitovali i zato sam je zapamtio, a gde se govorilo o nekom velikom vođi kome o glavi radi Alexis Rankovson. Veoma brzo su imali i emisiju KviKSoteka, čijeg su voditelja nazvali Proliver Dlakar, a koji je svesno favorizovao takmičare iz Hrvatske. Počelo je relativno bezazlenim peckanjem koje se kasnije izrodilo u nešto mnogo gore, iako se u mainstream javnom diskursu zalagalo za Jugoslaviju i toleranciju, ali se na jeftin ančin radilo na podsticanju kafanskog nacionalizma.

 

...

 

 

Vidiš, ja danas smatram da je to bilo jako pogrešno isto kao što je jako pogrešno pišu smatrati "sramotom" samo zato što je intimni dio tijela - to naravno ne znači da njom treba mahati na ulici svakom prolazniku, ali ne znači ni da je sex nešto jako "prljavo" zato jer su "intimni dijelovi sramota". Ako imaš zdrav odnos prema sexu, pardon, - vlastitom identitetu, onda nemaš potrebu ugrožavati tuđ. Ja sam znala tko sam jer mi je objasnila mama ali me je upozorila da se o tome ne smije govoriti javno. Oni koji me ovdje poznaju od prije znaju da sam rođena Subotičanka, bunjevačka Hrvatica. U djetinjstvu mi to saznanje ništa nije predstavljalo ali sam u pubertetu s nekih 14 kad je bilo važno pripadati grupi, intuitivno  shvatila da je biti "Jugoslovenka" fora a i sviđala mi se pjesma pa sam se time okolo hvalila ali me je bilo sram reći da sam Hrvatica. Kad danas o tome razmišljam, uz veliku vjerojatnost da su moji zaključci infantilni jer sam bila dijete, Vojvodina je po meni bila mala država u državi jer je bila izuzeta od skrivanja nacionalnosti. U Subotici naprosto nisi mogao sakriti činjenicu da si Mađar ili Hrvat ili Srbin zbog jezičnih razlika pa se savršeno dobro znalo tko je tko - i upravo zato je Vojvodina bila tolerantna -  očigledne stvari se silom prilika nisu mogle trpati pod tepih niti sakriti u gaće. I nitko nikad nije od toga pravio pitanje, ali su postojale neke druge razlike na koje se diskretno pazilo. Nisam nikad živjela u Subotici ali sam tamo kao dijete svake godine provodila školske praznike i kad sam s mojom pokojnom bakom Nanikom hodala ulicom a komšije nam dolazile u susret, ona me je šapatom upozoravala "Nju pozdravi sa "ljubim ruke". "Njemu kaži dobar dan". "Njoj kaži faljen Isus". Naravno, i kad bi nas netko prvi  pozdravio, naučila sam kud ide koji odgovor. Od čitave Jugoslavije, danas mi je najviše žao Vojvodine. Ona je trebala biti primjer i putokaz kojim smjerom treba ići, a eto nažalost nije. 
 

 

... 

Možda je trebalo da napravim drugačiju analogiju jer nije mi bila namera da kažem da je sramota biti pripadnik nekog naroda. Verujem da je podatak o naconalnoj pripadnosti bolje uporediv sa krvnom grupom ili brojem cipela, dakle ništa što predstavlja tabu, već samo podatak koji će u RL tražiti lekar ili prodavac cipela, ili koji će se u običnom razgovoru pojaviti tek ako razgovaramo o tome kako je npr. neki prijatelj/rođak čekao na transfuziju zbog toga što ima retku krvnu grupu, ili kada kažemo da nismo kupili neke lepe čizme jer nemaju naš broj.

 

Ja se ne sećam kada sam postao svestan svog nacionalnog identiteta, ali znam da smo u školi učili koji narodi i narodnosti žive u SFRJ. Ne znam kada sam tačno saznao da sam Srbin, ali taj podatak mi naprosto nije bio bitan u svakodnevnom životu, isto kao onaj o krvnoj grupi ili broju cipela. Kao dete sam bio svestan da je npr. neko ko se zove Josip po svoj prilici Hrvat/iz Hrvatske, Janez iz Slovenije, onaj sa prezimenom na -ski ili na -ov iz Makedonije i slično. S druge strane, ne sećam se da mi je iko govorio da nacionalnost treba da krijem, ali naprosto, o tom podatku nisam razmišljao niti ga isticao, dok definitivno mogu da kažem da je u kraju i u školi bilo ljudi iz cele SFRJ koji su se normalno među sobom družili. Moguće je da to zavisi od sredine, jer vidim da spominješ Suboticu kao multietničku sredinu, a u Beograd se uvek dolazilo odnekud, pa je koncentracija ljudi iz cele zemlje učinila svoje. Naprosto, odrasli smo u sredini gde su mnoga imena i prezimena mogla da pripadaju ovom ili onom narodu i skoro niko nije ni zamarao mozak time da li neko ko se zove Mirko, Marija, Luka, Ana, Petar ili Ivana pripada hrvatskom ili srpskom narodu, da li je neko prezime na -ski/-ov makedonsko ili vojvođansko (mada generalno mogu razlikovati), dok je npr. osoba iz Bosne bila automatski Bosanac, bez obzira na etničku pripadnost. Naravno, sve ovo važi za period koji je pomenula Angelia, jer je nacionalna netrpeljivost polako bila podsticana u skladu sa političkim interesima.

 

Rekao bih da je jugoslovenski identitet u odnosu na etnički bio prominentniji zbog prilika u kojima se isticao. Na svim relevantnim međunarodnim takmičenjima i manifestacijama je učestvovala Jugoslavija, baš kao i sve ostale današnje države, gde ne postoji npr. afroamerička košarkaška reprezentacija, bavarski predstavnik za Pesmu Evrovizije i slično. Ipak, nacionalni identitet se mogao videti u mnogim segmentima, počevši od onih trivijalnih, pa nije bio problem da se kupi npr. lička kapa ili šajkača kao suvenir, ili kada smo u školi učili o makedonskom nacionalnom preporodu, o caru Dušanu, Samovom plemenskom savezu, banu Jelačiću i slično, gde se jasno govorilo o njihovim zaslugama za sopstvene narode. Za ovo čak i mislim da je i približavalo narode, jer iako iz npr. istorije ili srpskohrvatskog jesmo učili najviše o sopstvenom narodu, naučili smo nešto bliže i o istoriji i kulturi ostalih naroda.

 

Za ovo poslednje smatram da je veoma bitno kako se ne bi upalo u iluziju o višoj vrednosti u odnosu na druge. Šteta je što današnje generacije u Srbiji nemaju prilike da više saznaju o Krleži, Mažuraniću, Marinu Držiću, Ivanu Cankaru, France Prešernu i mnogim drugima, a mislim da isto važi i za ostale narode jer upravo poznavanje drugoga jeste preduslov za toleranciju.


  • 0

#32 Sleepers

Sleepers
  • Members
  • 8,129 posts

Posted 26 October 2017 - 13:17

 

 

 

Za ovo poslednje smatram da je veoma bitno kako se ne bi upalo u iluziju o višoj vrednosti u odnosu na druge. Šteta je što današnje generacije u Srbiji nemaju prilike da više saznaju o Krleži, Mažuraniću, Marinu Držiću, Ivanu Cankaru, France Prešernu i mnogim drugima, a mislim da isto važi i za ostale narode jer upravo poznavanje drugoga jeste preduslov za toleranciju.

 

Shvaćam tvoju namjeru ali svejedno, danas mnogi SFRJ suprotstavljaju modernim nacionalnim državama kao plemenitiju, "nadnacionalnu" državu u kojoj su ljudi živjeli ravnopravnije nego u npr. Francuskoj ili Norveškoj ili Njemačkoj što je netočno jer ovi u zapadnim demokratskim zemljama su prije svega generalno živjeli (i žive) bolje u svim segmentima uključujući i slobodu govora, individualne slobode, a i ekonomski su daleko razvijenije. Nacionalizam koji se u Jugoslaviji javlja nakon Titove smrti i doživljava svoj vrhunac neposredno prije rata kao i nakon rata, ne treba brkati s modernim europskim zemljama. 

U Hrvatskoj je jugonostalgija danas veća nego prije deset godina a direktan uzrok tome je ekonomska kriza. Penzioneri i svi oni koji su za vrijeme SFRJ živjeli bolje nego danas, imali veće plaće, stanove, itd. su shvatili da im to "novo demokratsko društvo i kapitalizam" nisu donijeli ništa dobro osim praznih džepova ali tragedija je u tome što su ih do takvog stanja doveli oni koji su bili na funkcijama i u bivšoj SFRJ pa nastavili voditi zemlju po istom principu. Osim toga, ljudi po defaultu neke stvari zaboravljaju pa je tako danas većini isparilo iz sjećanja da su nam isključivali struju, da se vozilo par - nepar, da nije bilo kave, deterdženta, laka za kosu (šećer ili pivo ^_^ ) ali i mladost sve bolje podnosi, tad je bilo važno kako zbrisati u grad, kako napraviti friz kao Zana itd.

I pored svega toga, opet je indikativno što nitko tko odlazi iz Hrvatske, a iseljavanje je masovno, ne odlazi u zemlje bivše SFRJ nego na kapitalistički zapad. 

 

Da socijalizam u mnogim stvarima jednostavno nije održiv govori i raspad ostalih socijalističkih /komunističkih država. Mi istina nismo živjeli iza željezne zavjese ali nismo bili slobodni. 

 

Vezano uz Krležu i generalno obrazovanje - ali SFRJ obrazovanje je bilo "pročišćeno" od svega što se kosilo s načelima "bratstva i jedinstva", od povijesti pa do književnosti u kojoj je recimo jedan A. G. Matoš u Hrvatskoj za vrijeme Juge godinama bio prešućivan kao pisac. Za većinu njegovih djela smo "doznali" tek raspadom SFRJ. U slobodnim demokratskim društvima se tako nešto ne događa.  Inače se slažem s tobom da je šteta ali se nadam da će se to vremenom promijeniti, a trenutno u Hrvatskoj, opet ponavljam,  imamo problema sami sa sobom čak i u tom dijelu jer se ne možemo dogovoriti oko lektire pa tako na primjer jedni žele da se u lektiru uvrsti Branimir Štulić dok drugi istovremeno smatraju da je nedopustivo imati Štulića a ne Arsena Dedića koji je po njima bolji pjesnik. Onda imamo one koji neke knjige za djecu i mlade domaćih hrvatskih autora smatraju "pornografijom" koju treba zabraniti djeci mlađoj od 9 godina iako realno u njima nema ništa pornografski nego na primjer jedan dečko u jednom trenutku gleda učiteljici pod suknju. Onda postoje oni koji smatraju da lektiru generalno treba rasteretiti "teže" književnosti koju djeca danas ionako ne čitaju i ne razumiju, pa onda... i tako. I svi su posvađani sa svima, pa trenutno opet fokus nije ni na srpskim ni slovenskim piscima, nego se čeka da prvo "pronađemo" sami sebe. 


Edited by Ziza, 26 October 2017 - 13:34.

  • 0

#33 mladenvzz

mladenvzz
  • Members
  • 1,397 posts

Posted 26 October 2017 - 13:43

...već kad govorite o trenucima kad ste se osjetili da ste pripadnik nekog stada,pitam vas kako bi se vi osječali

da vas proglase da ste ustaša a sa majčinim mlijekom ste usisali,rekao bih,mržnju prema tim monstrumima.Moja

stara i njezin otac,moj djed,bili su u ustaškim zatvorima.

Naime,kad sam prelazio s obuke u nastavnu četu,donio papire,i na pitanje koga smo dobili odgovor je bio,

ustašu.Sve se to dešavalo u multinacionalnoj(navodno JNA)organizaciji i u multikultirnoj Vojvodini.

Usprkos osobnoj tragediji o kojoj sam već ovdje pisao,sretan sam da moja djeca imaju prijatelje i u Beogradu

i u bilo kojem drugom dijelu svijeta.

E sad,zašto projekt Jugoslavija nije uspio.

Uzmite,projekt Italija i onu čuvenu izjavu,"stvorili smo Italiju a sad moramo stvoriti Talijane".Možemo raspravljati,jesu li uspili ili nismo.

Isto tako,Fichte je napisao da bi trebalo podići spomenik njemačkim učiteljima.

Usporedite sa stvaranjem Jugoslavije,prvih desetak godina nema jedinstvenog obrazovnog sustava.

Mi tek trebamo naučiti živjeti sa drugima i drugačijima.


  • 0

#34 Schrodinger

Schrodinger
  • Members
  • 20,418 posts

Posted 26 October 2017 - 14:17

Stvar je vrlo jednostavna: narodi ex-Yu (sa donekle izuzetkom Slovenaca) nikada nisu iskreno prihvatili Prosvetiteljstvo i sve ono sto uz njega ide. Negde su ga gurnuli pod tepih zarad nacionalistickih mitova, drugde su mu se otvoreno suprostavljali, ali u svakom slucaju nakazna ideja da je moguce "preskociti razred" i uci u moderno doba bez Prosvetiteljstva se pokazala kao pogresna i tragicna. 

 

Medjutim, zbog generalno niskog IQ-a na ovim prostorima, cini se da cak ni ta lekcija iz 90-tih nije naucena bas kako treba, samo se sibicarski pravimo da smo nesto naucili.


  • 0

#35 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 26 October 2017 - 14:24

...

 

Ne bih se slozio oko prosvetiteljstva, ni 'slovenackog IQ-a' posto i oni, ako je suditi po mnogim kriticarima (slovencima) umeju itekako da budu sitne ciftinske, balkanske, seljacine. Ni manje, ni vece od komsija / bivsih komsija.

;)

 

...


  • 1

#36 DJ_Vasa

DJ_Vasa
  • Members
  • 7,769 posts

Posted 26 October 2017 - 15:10

...

 

Da, ovo o čemu pišeš se dešava upravo zato jer im je SFRJ jedini etalon za pristojnije okruženje pošto su upravo tamo živeli i sećaju se onoga što je bilo pozitivno, tj. onih aspekata koji im upravo sada nedostaju. Čak sam i čuo nekog penzionera na pijaci kako kaže „Eto, nekada nisam smeo da kažem 'Ua Tito!', ali sam imao pun džep, a sada mogu da kažem 'Ua Vučić!', ali mi je džep prazan.” Mislim da ova rečenica veoma jednostavno oslikava princip takvog razmišljanja.

 

Poređenje koje pominješ i s pravom kritikuješ previđa činjenicu da su i te nacionalne države sa nekada veoma homogenim etnosom uspele da izgrade društvo koje je tolerantno, koje razmišlja na savremen način i koje ume da se bori sa negativnim pojavama koje mu stvaraju probleme.

 

Što se tiče samog socijalističkog društva kakvo je bilo pred kraj, najveći problem su mu bile rigidnost, anahronost i indolentnost, tj. nespremnost da prihvati istorijski trenutak u kome se nalazi i da krene napred, kao npr. Češka i Slovačka, ili bar Slovenija, uprkos nekim manama, pa bi u tom slučaju i bilo nekog materijala za napredak. Jednostavno, nikome nije dopiralo do mozga da se društvo ne razvija rigidnim obrascima, već da su ključ napretka spremnost da se uči od boljih, obrazovanje i okretanje ka budućnosti, a ne prema prošlosti. Da su kojim slučajem pisci koje spominješ bili poznati i ranije i to u celoj zemlji, to bi svakako bilo bolje. Kod nas su krenuli korak unazad, i to na nešto drugačiji način. Lektira je izmenjena u nekim segmentima, ali je kod ex-YU književnika simptomatično da im odmah trpaju predznak da su srpski pisci i Srbi po nacionalnosti, pa je tako opstao Meša Selimović uz besomučno ponavljanje da je Srbin, isto važi i za Andrića, a čak i za Gundulića govore to isto. Prvi put sam čuo da su nečija krvna zrnca pokazatelj dobrog pisanja, a ne bi me začudilo ni da neko iskopa srpsko poreklu Šekspiru ili Danteu. Naravno, tu je i narodna poezija o kojoj se dosta drvi, iako se manje-više svodi na jeftino falsifikovanje istorijskih činjenica (npr. Vuk Branković = izdajnik) ili na obično nekrofilsko kukumavčenje (propadosmo na Kosovu od Turaka, kuku lele). S druge strane, ni dan-danas se ne posvećuje dovoljno pažnje nekim autorima 19. veka koji su pisali na koliko-toliko građanski način, a školski praznik je Sveti Sava, koji je postao novi Tito pa visi iznad table, iako je za obrazovanje mnogo bitniji prosvetitelj Dositej Obradović.

 

Nadam se da se ovo pisanje o obrazovanju neće shvatiti kao trol jer smatram da je ono ključno kako bi se netolerancija iskorenila. Naime, u medijima je bilo nekih anketa čiji su rezultati poražavajući, a svode se na to da je današnja omladina konzervativnija od svojih roditelja, ma koliko to paradoksalno zvučalo. Jeste da omladina ima više pristupa znanju od roditelja, ali ostala je slepa kod očiju. Na brzinu mogu da navedem članke koji se nalaze OVDE i OVDE, ali mislim da su dovoljno ilustrativni.


Edited by DJ_Vasa, 26 October 2017 - 15:13.

  • 0

#37 ironside

ironside
  • Members
  • 3,781 posts

Posted 26 October 2017 - 15:47

Samo nekoliko opaski.

 

Danska nije nipošto tolerantna, štoviše Danci slove za jednu od najrigidnijih nacionalnih zajednica u EU. Ponašaju se, zapravo kao da nisu dio EU; hajde, na Schengen su, zbog specifičnog položaja morali pristati, ali su si izboksali pravo da Krunu zadrže ad infinitum. Stranac koji vjenča Danca/Dankinju može se postaviti na trepavice prije nego što dobije dozvolu boravka u Danskoj, već dolazi u turističke posjete ili par nastavlja život u trećoj zemlji. Danski šovinizam je fabulozan i u BXL-u su Danci daleko od omiljenih/simpatičnih.

 

Slično vrijedi i za Sloveniju: rigidno, kampanilističko i prilično primitivno društvo, čija se 'civiliziranost' ogleda u sređenim fasadama i okućnicama. U SFRJ su bili poznati po najgorim cestama, najvećem broju teških alkoholičara i Metodu Trobecu. U biti, Slovenija nije ništa 'naprednija' od npr Kosova. U EU su ostali upamćeni po činjenici da su vodili najgore predsjedavanje Vijećem EU (2008) u povijesti te organizacije.

 

Kao netko čiji niti jedan član uže ni šire obitelji nije bio niti u partizanima, niti u ustašama, čak niti u domobranima, a nitko nikad nije bio niti član partije (niti jedne političke stranke uopće, nikad), bio sam u pomalo povlaštenoj poziciji glede tzv tolerancije. Do odlaska na fakultet sam mislio da su 'Omladinske radne akcije' nekakva zajebancija, da to nije 'za istač' i da ti likovi i likinje koje na košuljama nose Fitzpatrickovog Che Guevaru (ili u istom stilu Lolu Ribara) pripadaju nekakvoj alternativnoj, meni nepoznatoj kabali.

Opasnost od ulaska u Hartiju pojavila se tek u JNA, ali sam lukavo izbjegao glumeći da sam član, pa sam čak i držao predavanja mlađim aktivnim oficirima. Kad su skopčali scam, bilo je kasno, vidjeli su mi civilnu pozadinu na kapiji.

Dakle, kod mene nije bila riječ o toleranciji; za toleranciju je potrebna kakva-takva interakcija. Ja sam odabrao potpuno ignoriranje.

 

P.S. Onoga tko je uopće pomislio onog nepismenog primitivca Štulića predložiti za obaveznu školsku lektiru, valjalo bi pribiti na križ. Tupastog neandertalca bez trunke talenta bi ugurali u lektiru (samo dodjela Nobela za književnost Robertu Zimmermannu umjesto Leonardu Cohenu tome parira) u kojoj nema mjesta za jednog Ivana Slamniga.


Edited by ironside, 26 October 2017 - 15:49.

  • 1

#38 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 26 October 2017 - 16:23

...

 

 

Uvek me je cudila ta logika da se u sveopstem blatu trazi mesto koje je manje glibavo.

;)

Takodje, pretpostavljam da je nekom 'prleku / lukarju' prosvetiteljstvo donelo isto onoliko, koliko nekom 'sumadincu' dusanov zakonik.

:frust:

 

Sto se tice onog pripadanja 'ideji-partiji', izbor je bio vrlo jednostavan. Dovoljno je bilo ne zudeti za 'karijerom / rukovodilackim mestom' i mogao si biti miran. Doduse, stambeni problem je bio izazov, no i tu se moglo izabrati. Na kraju krajeva postojalo je i inostranstvo i mogucnost rada / stednje.

 

Tolerancija / netolerancija to je stvar licnog izbora. Kako izgradis sebe, takav ce b iti i svet oko tebe.

Izgovori su samo izgovori. Jeste da 'karakter' zahteva poprilicno napora i prihvatanja posledica - no bolje je prihvatiti nesto kad ti upravljas i znas da si u pravu, nego se uzaludno savijati / kameleonisati, a uvek ce ti reci da nisi u pravu.

 

O 'samoupravljacima' ne bih. Mislim da su posle pomahnitalih, ideoloskih idiJota bili druga najgora pojava u istoriji covecanstva.

 

Oni zlocinacki ratovi su potvrda.

:wicked:

 

...


  • 1

#39 ironside

ironside
  • Members
  • 3,781 posts

Posted 26 October 2017 - 16:28

...

 

 

Uvek me je cudila ta logika da se u sveopstem blatu trazi mesto koje je manje glibavo.

;)

Takodje, pretpostavljam da je nekom 'prleku / lukarju' prosvetiteljstvo donelo isto onoliko, koliko nekom 'sumadincu' dusanov zakonik.

:frust:

 

Sto se tice onog pripadanja 'ideji-partiji', izbor je bio vrlo jednostavan. Dovoljno je bilo ne zudeti za 'karijerom / rukovodilackim mestom' i mogao si biti miran. Doduse, stambeni problem je bio izazov, no i tu se moglo izabrati. Na kraju krajeva postojalo je i inostranstvo i mogucnost rada / stednje.

 

Tolerancija / netolerancija to je stvar licnog izbora. Kako izgradis sebe, takav ce b iti i svet oko tebe.

Izgovori su samo izgovori. Jeste da 'karakter' zahteva poprilicno napora i prihvatanja posledica - no bolje je prihvatiti nesto kad ti upravljas i znas da si u pravu, nego se uzaludno savijati / kameleonisati, a uvek ce ti reci da nisi u pravu.

 

O 'samoupravljacima' ne bih. Mislim da su posle pomahnitalih, ideoloskih idiJota bili druga najgora pojava u istoriji covecanstva.

 

Oni zlocinacki ratovi su potvrda.

:wicked:

 

...

 

:+1:


  • 0

#40 angelia

angelia
  • Members
  • 15,569 posts

Posted 26 October 2017 - 16:35

Slažem se, i ništa nije sporno u slučaju u Srbije. Napisao sam na prethodnoj strani da su mnogi ljudi gledali sa visine na Rome i Albance, da su ih često smatrali inferiornim i da su ih primarno zamišljali kao čistače, prodavce semenki, poslastičare, fizičke radnike i slično. Poenta je da su ostali tek kasnije došli na red, što je Milošević svesno podsticao. 

Pokusala sam reci da ublazavas ksenofobiju u unutrasnjosti u SR. Ako si bio drugaciji, bio si jednak sa Romima. Iako ta ksenofobija nije bila toliko agresivna kao sto ju je Milosevic napravio kasnije. Beograd je bio druga prica.

 

Ti si mozda imao privilegiju da o narodima i narodnostima saznas iz lekcije u skoli, ja sam to saznala prvog dana u skoli, jer sam po povratku iz skole morala da pitam roditelje zasto me deca nazivaju tim imenom  :) I da takvo guranje u stada odbijem veoma rano u zivotu.

 

 

Nadam se da se ovo pisanje o obrazovanju neće shvatiti kao trol jer smatram da je ono ključno kako bi se netolerancija iskorenila. Naime, u medijima je bilo nekih anketa čiji su rezultati poražavajući, a svode se na to da je današnja omladina konzervativnija od svojih roditelja, ma koliko to paradoksalno zvučalo. Jeste da omladina ima više pristupa znanju od roditelja, ali ostala je slepa kod očiju. Na brzinu mogu da navedem članke koji se nalaze OVDE i OVDE, ali mislim da su dovoljno ilustrativni.

Uopste nije trol, tu je upravo problem. Radi se o veoma nisko obrazovanoj populaciji. 


  • 1

#41 DJ_Vasa

DJ_Vasa
  • Members
  • 7,769 posts

Posted 26 October 2017 - 16:40

Pokusala sam reci da ublazavas ksenofobiju u unutrasnjosti u SR. Ako si bio drugaciji, bio si jednak sa Romima. Iako ta ksenofobija nije bila toliko agresivna kao sto ju je Milosevic napravio kasnije. Beograd je bio druga prica.

 

Ti si mozda imao privilegiju da o narodima i narodnostima saznas iz lekcije u skoli, ja sam to saznala prvog dana u skoli, jer sam po povratku iz skole morala da pitam roditelje zasto me deca nazivaju tim imenom  :) I da takvo guranje u stada odbijem veoma rano u zivotu.

 

Uopste nije trol, tu je upravo problem. Radi se o veoma nisko obrazovanoj populaciji. 

 

Daleko bilo da ublažavam, evo izvoda iz prvog posta:

 

Mislim da je čak i vlast tolerisala da se kaže 'prljavi Ciganin', dok je asocijacija za Albanca bila da radi kao 'fataljist' (onaj koji skuplja lišće u parkovima), 'posLJastičar', 'trovač' (pekar) ili 'semenkar' (prodavac semenki).

 

 

Da je neko rekao 'prljavi Makedonci', 'podmukli Hrvati' i slično, mislim da bi dobio državni pansion u roku od odmah, ali jeste očigledno da su tolerisali netrpeljivost prema Romima i Albancima. Tu zaista nije bilo onog momenta da 'ne sme da se kaže'.


  • 0

#42 angelia

angelia
  • Members
  • 15,569 posts

Posted 26 October 2017 - 17:19

Daleko bilo da ublažavam, evo izvoda iz prvog posta:

 

 

Da je neko rekao 'prljavi Makedonci', 'podmukli Hrvati' i slično, mislim da bi dobio državni pansion u roku od odmah, ali jeste očigledno da su tolerisali netrpeljivost prema Romima i Albancima. Tu zaista nije bilo onog momenta da 'ne sme da se kaže'.

Mozda su meni neka secanja i malo pobrkana, ali govoreci o Albancima, ja to tek primecujem sire negde od '87. Ako izuzmemo ciste streotipe u vicevima. Tu sam negde saznala da mi je techa Albanac. Jednostavno pre toga to i nije bilo bitno da mi neko objasni, a ja sam bila uverena da je on Hrvat  :)

 

Interesantno je i da se skolski sadrzaj promenio negde u isto vreme, da se u SR sve vise prica o Karadjordju i slicno.

 

Na stranu secanja, kao sto rekoh plemenski mentalitet, na kome se nije radilo dovoljno u komunizmu. Da je SFRJ bila otvorenija '60tih, mozda bi stvorila kriticnu masu Jugoslovena, ovako su plemena ostala jednako zatucana.


  • 0

#43 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 26 October 2017 - 18:11

...

 

 

Ne znam seca li se neko / je li gledao predstavu 'Kosancicev venac 7', jos iz '82?

 

Ja sam izasao sa predstave - jednostavno nisam mogao da podnesem kliberenje debilne publike kad god onaj albanski lik pocne da govori.

 

Cudno, nikome to nije smetalo, svi su bili odusevljeni, kao da se radilo o nadnaravnom delu.

Pa i kasnije, oko onih pokradenih dijaloga Deane Leskovar / Sare Koen gde je lopinski lik dobijao nagrade, iako se samocitirao (monolog oca, antikomuniste, koji trazi poginulog sina na Sremskom frontu, i isti takav monolog oca, ovoga puta sVrBbova, sa sajkacom, koji trazi sina po krajinskim gudurama :yucky:), dok je autorka prosila na ulici.

 

Dobro, barem je umro na vreme da se ne bruka ostatak zivota.

;)  

 

Pa, kad imas takve likove, reklo bi se elitu, koja se ne libi od takvih niskosti - sta ocekivati od 'tolerantnog plebsa'?

 

Ovde je izgleda sve laz do lazi, i zasnovano na lazi.

:yucky:

 

Samim time - nema sta da se bilo ko sekira oko 'toleranciji', jer je o tome lepo rekao maj. Gavrilovic - 'ви немате више, да се бринете за животе ваше, они више не постоје. ...'

:rolleyes:

 

...


  • 3

#44 DJ_Vasa

DJ_Vasa
  • Members
  • 7,769 posts

Posted 26 October 2017 - 18:15

Mozda su meni neka secanja i malo pobrkana, ali govoreci o Albancima, ja to tek primecujem sire negde od '87. Ako izuzmemo ciste streotipe u vicevima. Tu sam negde saznala da mi je techa Albanac. Jednostavno pre toga to i nije bilo bitno da mi neko objasni, a ja sam bila uverena da je on Hrvat  :)

 

Interesantno je i da se skolski sadrzaj promenio negde u isto vreme, da se u SR sve vise prica o Karadjordju i slicno.

 

Na stranu secanja, kao sto rekoh plemenski mentalitet, na kome se nije radilo dovoljno u komunizmu. Da je SFRJ bila otvorenija '60tih, mozda bi stvorila kriticnu masu Jugoslovena, ovako su plemena ostala jednako zatucana.

 

Jeste, ta famozna '87 je označila prekretnicu, jer tada je SM rekao onu svoju čuvenu rečenicu „Niko ne sme da vas bije” i tada je sve počelo. Mediji, a kasnije i prosveta i sve ostale institucije su pratile u stopu državnu politiku. Tada polako počinje i ćirilizacija, Vojvodina gubi autonomiju, Srbija usvaja ustav koji joj omogućava da poništi odredbe saveznog ustava, a paradoksalno je da je upravo rukovodstvo Srbije počelo da označava Sloveniju i kasnije Hrvatsku kao rušitelje Jugoslavije, iako je Srbija dobila tri sigurna glasa u federaciji plus su pridobili CG rukovodstvo i tako počela da pravi Srboslaviju. Čim je počela da se ostvaruje ideja Srboslavije, nastala je i reakcija na to, a Jugoslavija je zakoračila u svoj mrtvački kovčeg. Ironija celog slučaja je u tome da je onaj koji hteo da sačuva Jugoslaviju, doduše pod patronatom umirućeg SSSR-a, upravo uspeo i da je uništi. Možda celu priču ilustruje i onaj aforizam Aleksandra Čotrića - Svi Srbi su živeli u jednoj državi sve dok vođa nije došao na tu ideju. Ne ulazim u lik i delo aforističara, ali mislim da je dao sažet opis situacije.


  • 1

#45 Sleepers

Sleepers
  • Members
  • 8,129 posts

Posted 26 October 2017 - 18:25

 

Nadam se da se ovo pisanje o obrazovanju neće shvatiti kao trol jer smatram da je ono ključno kako bi se netolerancija iskorenila. Naime, u medijima je bilo nekih anketa čiji su rezultati poražavajući, a svode se na to da je današnja omladina konzervativnija od svojih roditelja, ma koliko to paradoksalno zvučalo. Jeste da omladina ima više pristupa znanju od roditelja, ali ostala je slepa kod očiju. Na brzinu mogu da navedem članke koji se nalaze OVDE i OVDE, ali mislim da su dovoljno ilustrativni.

 

Ovo mi je promaklo a važno je. Pa otkud trol kad je u uvodnom postu napisano skoro isto to. 

Samo nekoliko opaski.

 

Danska nije nipošto tolerantna, štoviše Danci slove za jednu od najrigidnijih nacionalnih zajednica u EU. Ponašaju se, zapravo kao da nisu dio EU; hajde, na Schengen su, zbog specifičnog položaja morali pristati, ali su si izboksali pravo da Krunu zadrže ad infinitum. Stranac koji vjenča Danca/Dankinju može se postaviti na trepavice prije nego što dobije dozvolu boravka u Danskoj, već dolazi u turističke posjete ili par nastavlja život u trećoj zemlji. Danski šovinizam je fabulozan i u BXL-u su Danci daleko od omiljenih/simpatičnih.

 

Slično vrijedi i za Sloveniju: rigidno, kampanilističko i prilično primitivno društvo, čija se 'civiliziranost' ogleda u sređenim fasadama i okućnicama. U SFRJ su bili poznati po najgorim cestama, najvećem broju teških alkoholičara i Metodu Trobecu. U biti, Slovenija nije ništa 'naprednija' od npr Kosova. U EU su ostali upamćeni po činjenici da su vodili najgore predsjedavanje Vijećem EU (2008) u povijesti te organizacije.

 

Kao netko čiji niti jedan član uže ni šire obitelji nije bio niti u partizanima, niti u ustašama, čak niti u domobranima, a nitko nikad nije bio niti član partije (niti jedne političke stranke uopće, nikad), bio sam u pomalo povlaštenoj poziciji glede tzv tolerancije. Do odlaska na fakultet sam mislio da su 'Omladinske radne akcije' nekakva zajebancija, da to nije 'za istač' i da ti likovi i likinje koje na košuljama nose Fitzpatrickovog Che Guevaru (ili u istom stilu Lolu Ribara) pripadaju nekakvoj alternativnoj, meni nepoznatoj kabali.

Opasnost od ulaska u Hartiju pojavila se tek u JNA, ali sam lukavo izbjegao glumeći da sam član, pa sam čak i držao predavanja mlađim aktivnim oficirima. Kad su skopčali scam, bilo je kasno, vidjeli su mi civilnu pozadinu na kapiji.

Dakle, kod mene nije bila riječ o toleranciji; za toleranciju je potrebna kakva-takva interakcija. Ja sam odabrao potpuno ignoriranje.

 

P.S. Onoga tko je uopće pomislio onog nepismenog primitivca Štulića predložiti za obaveznu školsku lektiru, valjalo bi pribiti na križ. Tupastog neandertalca bez trunke talenta bi ugurali u lektiru (samo dodjela Nobela za književnost Robertu Zimmermannu umjesto Leonardu Cohenu tome parira) u kojoj nema mjesta za jednog Ivana Slamniga.

 

Ili jako dobro poznaješ i Dansku i Sloveniju ili imaš predrasude? Nisu sva iskustva s Danskom ista, bar ona za koja znam su pozitivna i ovdje bi se možda prije moglo govoriti o drukčijem mentalitetu. Ovo za EU i Krunu ne računam u netoleranciju niti vidim kakve ima veze.  Nisam otvorila temu s namjerom da trepćem okicama i čudim se kako su ljudi zločesti i nepristojni, pretpostavljam da se neke stvari podrazumijevaju kao na primjer da netolerancije ima svugdje u svijetu, ali to je nemjerljivo u uređenim društvima naspram naše situacije koja je nepodnošljiva. To nisu pojedinačni i povremeni ispadi i incidenti u nekoj zemlji koja inače funkcionira normalno a ljudi u njoj žive neopterećeni glupostima odnosno svatko se zabavlja sa svojim glupostima bez da to na bilo koji način utječe na funkcioniranje države, institucija, obrazovanja, kulture, medija, itd. 

 

Ovo ispod je sve u navodnicima, opisujem situaciju uz dosta citata: 

 

"Zar ti zaista misliš da je normalno to što u jednom Zagrebu na rubnim dijelovima grada postoje ulice koje nemaju kanalizaciju, ali sad se našlo za shodno da se hitno mora mijenjati ime Trga maršala Tita jer je on zločinac iz totalitarnog sustava. S obzirom da je taj trg u blizini mnogih kulturnih institucija, pa između ostalog i HNK, odmah se na noge digla kulturna ljevica u obranu SFRJ i Titove ostavštine. Na noge se digla i kulturna desnica koja smatra da su ovi kreteni koji svom idolu ne vide mane, ljevica uzvraća kretenčinama ustašama koje sve treba satrti, diže se na noge čitava javnost, mediji bruje o tome, portali, facebooci, sve se puši, neki predlažu "Kazališni trg" kako se zvao 1945., ovi neće da se zove tako jer je partizanska bagra ulaskom u Zagreb pobila xxxx nevinih Zagrepčana po čijim kostima još uvijek hodamo a da nitko o tome danas ne priča i kakva smo mi uopće zemlja koja se nije u stanju nakon tolikih godina odgovorno suočiti s prošlošću i kad će više itko javno progovoriti da je Tito bio zločinac i trpao ljude na Goli Otok i zatvarao u zatvore i u osamdesetima, a vi jugonostalgičari samo brojite kosti onima u Jasenovcu umjesto da brojite koliko jama je još neotkriveno od komunističkih zločina, ma jebali vas ustaše i vaša fašistička katolička crkva, ma majmune nepismeni, da nije bilo svećenika ti se danas ne bi znao ni potpisati, pa tko je bio utemeljitelj Akademije znanosti nego Strossmayer, ma zvat će se Trg Republike hrvatske, pa gle sad idijota, zašto opet politički, neka se zove Gavellin trg, pa kakve sad veze ima, Gavella nije na tom trgu, ma seljačine, ma glupačo, ma ne nasjedajte na gluposti, ovu državu vode lopovi, ma vidi sad ovog neoliberalnog kapitalistu što se obogaćuje, taj je u dogovoru s desničarima, uzet ćete nam sva radnička prava, ljudi kopaju po kontejnerima, sve su to korporacije krive, ma nas su porobili i ništa tu više nije naše ni zemlja ni voda, kad je bio Tito onda je bar nama dao, balabalalalalalala

Onda  neki svećenik za vrijeme mise kaže da su žene koje nisu u braku - štrace. (dronjak, krpa, bezvrijedna žena).Svi mediji na nogama, sve feminističke udruge na nogama, politika na nogama, svi na nogama. Prvo, što je uopće štraca, nitko nema pojma, to je dalmoški izraz al' sigurno je nešto uvredljivo, aha ok dakle jeste, daaaa mi smo svi štraceeeee, crkva faštistička, žene ugrožene, napravit ćete od nas krave za rađanje, mi u ovoj zemlji nemamo nikakva pravaaa, zabranit će nam pobačaj, to je nekultura dijaloga, Crkva se miješa u svjetovne stvari, ovom državom vlada opasan politički seksizam, zašto nema više žena u politici, i ja sam štraca vrišti jedna, gle tiskali smo majice s natpisom i ja sam štraca, mi smo žene koje se borimo za ženska prava, a gle one sponzoruše s umjetnim trepavicama, gliupa plavuša koja izigrava predsjednicuuu, kravetino debela i ti i tvoj lopovski HDZ, ma šta nije ona kravetina, nego ona Pusićka, ma štraca je Oliverova (Dragojevića) ljubavnica od prije par godina, nešto su se posvađali pa je on to za nju vika javno, nije ovaj svećenik to prvi reka, ma blabalabalalalalalala."

 

Ovo nije tamo neka rubna skupina u kutu u kafiću, nego je to svakodnevna slika javnih rasprava u Hrvatskoj u kojoj sudjeluju odrasli ljudi srednjih godina,profesori, uvaženi kulturnjaci, kolumnisti, književnici, itd. To je dakle mainstrem javni diskurs u Hrvatskoj.  I tako iz dana u dan i sad ćeš mi reći da je tako nešto uopće moguće vidjeti u uređenim zemljama, pa k tome još u situaciji gdje je kompletna država u ozbiljnim problemima. ??

Otkud to izvire? Mentalitet? Pa gdje je čučao za vrijeme Juge? 

 

P.S. Nisu ni moji bili u partiji niti ja pamtim netoleranciju kakvu gledam danas. 


Edited by Ziza, 26 October 2017 - 18:49.

  • 0