@Angelia
Dogma u širem kontekstu = prihvaćanje nekog stava kao istinitog i ispravnog neovisno o dokazima koji ukazuju na suprotno, ili imati neki stav i smatrati ga ispravnim i točnim, istinom, a bez ikakve želje i/ili namjere da se uopće propituje njena validnost.
Na primjer, ima jedna zgodna knjiga koja se zove "Mit o Krleži" (U Hrvatskoj je Krleža iz više razloga dosta važan pisac) u kojoj autorica sistematski raskrinkava dvije dogmatske struje međusobno suprotstavljene:
jednu naziva krležoklasti - oni koji Krležu ne vole, smatraju ga lošom osobom i još gorim piscem
drugu naziva krležoduli - oni koji Krležu obožavaju i smatraju da je ne samo najveći hrvatski ili svjetski pisac nego da je njegova kvaliteta nedostižna.
I jedni i drugi dogmatski razmišljaju, nitko od njih svoju dogmu o Krleži ne dovodi u pitanje.
Kad kažemo da netko "dogmatski razmišlja", to ne znači da je taj netko nesposoban za kritičko razmišljanje ili da to nikad ne radi, nego da usprkos tome ne mijenja svoj stav.
Reci da je ateizam ideologija je potpuno pogresno, nema nista zajednicko.
Pa nigdje to nisam ni rekla. Ali potpuno je pogrešno misliti i da je baš svaka dogma ideologija. Ja sam napisala da je "najveća ateistička dogma ta da ne vjeruju ni u što" i još sam stavila smajli jer je to bilo u polušali, a izjava se referirala na moje prethodne postove. Možda sam trebala napisati da je najveća ateistička zabluda da ne vjeruju ni u što - odnosno danas bi ti psiholozi na tvoju tvrdnju da ti ne vjeruješ ni u što, odgovorili da ti samo misliš da ne vjeruješ ni u što. Ja neke stvari napišem pa smatram da se podrazumijevaju ali nisam dugo pisala na forumu i bilo bi dobro da me upozorite ako sam nejasna.
Crkvene dogme
Ove teme se u principu nisam doticala osim što sam u jednom trenutku ukazala na sličnosti između sistema u SFRJ koji u sebi sadržava religijske elemente (obožavanog vođu, rituale, simbole, "svete spise", "relikvije". I ovdje evidentno jako nedostaje netko tko je upućen i religijski pismen, a ja nisam ta. Mene su sustavno od malih nogu uči da mrzim religiju, Crkvu i popove - tako samo ih tad zvali i usput im kao djeca na ulici kad bi prolazili, vikali "pop je budala". I nismo samo vikali, nego i pisali po zidovima. U osnovnoj školi smo obično nakon malog ili velikog odmora zajedno ulazili u zgradu, a na ulaznim vratima je uvijek stajao netko od dežurnih učiteljica ili školski pedagog koji je jednom prilikom jednoj djevojčici kad je ulazila, otrgnuo zlatni lančić na kojem je bio mali križić i usput nam svima nešto pričao protiv Crkve, ne sjećam se jer sam tad imala oko 8 - 9 godina, ali mi je tad to valjda bilo cool dok me je danas toga neopisivo sram. Kao srednjoškolka sam bila deklarirana ateistica (kao i godinama kasnije), nikad nisam taknula Bibliju naspram koje sam osjećala prezir, niti sam ikad išla u Crkvu. I kao i svaka druga ignorantska budala koja je uvjerena da sve zna i da je popila svu pamet svijeta, ja sam snobovski u maniri najžešće pokondirene tikve a u društvu sebi ravnih, tad slušala album "Slow train coming" od Dylana i pjevušila pjesme s tog albuma potpuno nesvjesna njegovog religijskog značaja kao i vrlo eksplicitne simbolike na samom naslovnom omotu od ploče. Da ne duljim, budalu možda opravdava činjenica što ne zna da je budala, a mene su u SFRJ odgajali da budem samo jedna u nizu. Danas čitam razne knjige i "krpam" ogromne rupe u znanju i općoj kulturi i mada je moje znanje po pitanju religija i danas vrlo oskudno, koliko ja bar vidim ovdje vlada totalni kaos, zbrka i brkanje pojmova. Religija ima raznih, neke su institucionalne, neke nisu. U kršćanstvu postoji više konfesija (katolicizam, pravoslavlje, protestantizam, itd) koje se dijele na niz pripadajućih Crkvi. Pod pojmom "Crkva" se vrlo često podrazumijeva skup ljudi koji vjeruju u Boga, a ne skup ljudi koji vjeruje u crkvenu instituciju. Netko redovito upražnjava sve crkvene obrede i rituale - odlaske na misu, ispovjedi, itd., a netko je vjernik a da uopće ne ide u Crkvu. Ljudi, bar kad je u pitanju Katolička crkva, su jako kritični naspram institucije, ali i dalje vjeruju u Boga (Isusa Krista). Itd.
Dalje, Deset Božjih zapovijedi nisu dogme nego su izvorno Dekalog, skup zakona nastalih negdje 1200. godine pr. Kr nakon izlaska Izraelaca iz Egipta a koji su ekvivalentni današnjim zakonima u kojima su kriminalne radnje kažnjive. I isto kao i Bibliju, tako i te zakone treba promatrati u kontekstu vremena. Oni su tad bili važno moralno uporište jer drugog naprosto nije bilo. Kasnije je iz tog izvornika svaka Crkva te zapovijedi dodatno prilagođavala pa nalazimo neke razlike između KC i PC, itd.
Majka svih religijskih dogmi je vjerovanje u nadnaravnu silu ili sile ili u Bogove ili u jednog Boga - praznovjerje postoji otkad i ljudska civilizacija.
Najveća i najvažnija kršćanska crkvena dogma je Isusovo uskrsnuće - ta je dogma osnovni temelj cijele kršćanske religije a razne oblike "uskrsnuća" pronalazimo i u svim drugim religijama.
Postoji i niz drugih dogmi, a naviše ih ima u katoličkoj, u pravoslavnoj daleko manje, u protestantskoj još manje. Nisu sva pravila = dogme. Mnogi ljudi idu u Crkvu i vjeruju u Boga ali koriste kondome. Mnogi ljudi jesu vjernici i jesu pripadnici neke Crkve ali su istovremeno i njeni veliki kritičari.
Na primjer jedna od žešćih gluposti koju je za vrijeme svog pontifikata napravio Ivan Pavao II jest što je zabranu ređenja žena u KC proglasio dogmom. I mnogi svećenici unutar same KC se ne slažu tim, kritiziraju tu odluku. Ti pogrešno misliš da vjernici ne smiju kritički razmišljati o dogmi. Možda nisu smjeli prije 200, 300, 500 godina. Već sam dala link na ovaj tekst i nije da ga moraš pročitati, ali neće ti se ništa dogoditi ni da ga pročitaš. Čovjek je teolog, vjeruje u Boga:
http://https://ivan8...an-ili-nuznost/
I sad što, misliš da će ga spaliti na lomači?
Ovdje se pogrešno smatra da ljudi koji vjeruju u Boga time opravdavaju Crkvene zločine, Inkviziciju, itd. Pa nije Bog (Isus u kojeg oni vjeruju) spaljivao na lomači nego ljudi u njegovo ime. KC se u nekoliko navrata ispričala zbog svojih zločina, o tome se piše, na tu temu postoji niz konferencija na kojima sudjeluju i povjesničari, itd. - Da se ne bi pogrešno shvatilo, nemam nimalo dobro mišljenje o KC kao instituciji, ali ta retorika da je Crkva zločinačka zato jer je vodila križarske ratove je na razini one da je Hrvatska ustaška zbog NDH ili da su svi Njemci nacisti.
Postoje i brojne kršćanske sekte i pokreti koji se striktno drže, kako oni to kažu, "izvorne Isusove riječi ili njegovog nauka" u kojem nema valjda polovica onog što danas sadrži jedan katekizam katoličke crkve.
Da povučem paralelu, neki i danas vjeruju u ideju socijalizma, a ne diktatore. Neki gaje osobitu vrstu idolopoklonstva prema diktatorima, dok neki vjeruju u Teorije zavjere
Prema nacionalnim anketama SAD-a iz 2013., 37% građana vjeruje kako ne postoji globalno zatopljenje, 21% njih vjeruje kako Vlada SAD-a krije dokaze o postojanju vanzemaljaca, dok je 28% građana uvjereno kako elite imaju tajni plan o preuzimanju kontrole nad svijetom.
Poredjenje sa konzumerizmom je prosto relativizacija.
How to Build Brand Religion : https://hbr.org/2014...-brand-religion
Brands Are Behaving Like Organized Religions: https://hbr.org/2016..._page.top_right
Religion: Inspiration For Brands
Ja sam ateista, nemam nikakve rituale praznoverja koje upraznjavam, ne verujem u teorije zavere, nisam pobornik alternative medicine, i nisam vegetarijanac.
Kad se već izjašnjavamo, ne pripadam apsolutno nijednoj grupi, pa tako ni ateistima, ni teistima. Davor Rostuhar, svjetski putnik koji je proputovao najzabitija mjesta na kugli zemaljskoj i upoznao najprimitivnije kulture koje još žive u plemenskim zajednicama, na pitanje da kaže koje su razlike između zemalja, naroda i kultura, rekao je ovo: ljudi su svugdje isti. Ima budala i onih koji to nisu.
Edited by Ziza, 01 November 2017 - 13:38.
Koga zanima neka čita prethodne postove.
Pa upravo je u tome poenta - poslodavac mora da plati radnika koliko mu ovaj trazi, ako hoce tog radnika! (Oba slucaja vaze i u drugom smeru, pekar mora mene da plati koliko mu ja trazim (on mene placa u hlebovima) ako hoce da mi proda hleb, bas kao sto radnik mora poslodavca da plati koliko mu ovaj trazi (radnik placa radom) ako hoce njemu da proda svoj rad (tj da se zaposli u toj firmi), i to je mesto gde se uspostavljaju cene tih dobara- koliko tih i takvih hlebova za koliko dinara, koliko tog i takvog rada za koliko dinara itd).
