Prvo, da zahvalim svima na lijepim zeljama i toplim rijecima!!!
Hvala vam, dobri ljudi!!!
Najeb'o jesam, a dobro sam prosao. Tj. najeb'o sam vise nego nego mnogi, a opet manje nego mnogi drugi.
Koga ne zanimaju sitni detalji, neka preskoci ostatak posta.
2008. je hurricane Ike isao ravno na Corpus, svi smo se evakuirali, ali je u posljednjim trenucima "skrenuo desno" i stradali su Galveston, Houston i razni. Ovdje je bilo samo malo obilne kise.
Sad je Harvey isao na nas, ali je cekao malo vise da "skrene desno". Nije nas potrefilo najgore, ali nas je ipak osjetno potrefilo.
O ukupnoj steti, posljedicama itd. imate citav internet vijesti i sajtova, pa necu previse opisivati u generalijama.
Licno, ziv sam (ocigledno), a i nisam narocito stradao materijalno - u smislu necega sto ce osiguranje platiti. Najeb'o sam, ne znam kako da opisem, u materijalno-emocionalnom smislu.
Moje cure (zena i kcer) su u domaji, nisu ni znale da se sprema sranje - kcer na Jadranu a zena sa roditeljima vec preko 80 godina starim, nece jos dugo.
Ja sam odlucio da ostanem u kuci. Manje me plasio Harvey nego sjecanja na vijesti nakon Katrine - kad su pljackasi drpali sve moguce. Zabarikadirao sam vrata i prozore. Category 1 ili 2, mozda i 3, ce ova rupa u kojoj zivim izdrzati. Eh, a onda na vijestima i na netu vidim da ce nas udariti za 2 ili 3 sata, a biti ce category 4!
Usr'o sam se.
U gradu vec evakuacija zaustavljena (ranije je tokom dana bilo besplatnog javnog prevoza i slicnog, sve u smjerovima van iz grada, prema San Antoniju najvise), uvedeno izvanredno stanje i nema saobracaja. Preplasen, krenem u Good Samaritan shelter, znajuci da je njihovo zdanje od debelog betona. Stavio sam u ruksak par kutija cigareta, donjeg vesa za tri dana, najosnovije dokumente trostruko zamotane u plasticne vrece i laptop.
Putem, uhvatio me nalet vjetra. Nisam nikada tako nesto dozivio - digao me i odnio ne znam koliko daleko, ali sam pao horizontalno u lokvu vode (vec je bilo obilne kise). Sjebao sam desni kuk - nema preloma, ali jos uvijek boli - i uspio se izvuci do sheltera. Mokar, doslovno, kao da sam izasao iz bazena.
Tamo guzva, ali su bili pripremljeni. Dobio sam i krevet. Odveli su me do njega baterijom - struje vec nije bilo. To je sve kasno u petak.
U subotu, ni makac. Na licnom nivou, kuk boli, a inace - nema struje, nema vijesti, kisa pada, a u gradu izvanredno stanje. Voze samo policija, hitna pomoc i vatrogasci.
Tek u nedelju sam se izvukao. Rekoh, da vidim sta ima od kuce, a ovi su bili toliko pristojni i dobri da kazu da se vratim ako nema gdje spavati.
Sat i pol hoda, jos uvijek skroz mokar. Nemas se gdje osusiti kad nema struje i grijanja, a kisa pada.
Dodjem doma i, objektivno ili komparativno, i nije lose. Mnogi ljudi su najebali gore.
Neke odlomljene grane sa drveca su probile krov na par mjesta. Vjetar je odnio vrata od garaze i svasta unutra je unisteno. Ono najgore, tamo gdje je krov probijen i voda procurila, su mi bile najbitnije stvari koje nikakvo osiguranje ne moze nadoknaditi. Pune vode su mi ostale kutije sa fotkama i video-kasetama prvih nekoliko godina zivota moje kceri, a i nekim drugim memorabilijama. Stavio sam to da se susi, ali sumnjam da cu spasiti. U garazi, najeb'o je motor. Objektivno, star i vrijedan svega par hiljada $ - ali na kojem smo zena i ja obisli veci dio kontinenta i namjeravali jos.
Ono gore pomenuto, kad me vjetar bacio - u padu sam razbio laptop. Dosao sam doma nakon 2 dana, struja nakon 4 a internet nakon 5. Danas sam kupio novi laptop. Uzasava me sta sam sve izgubio na starom, al' sta je tu je.
Sve u svemu, nista gore od onoga sto ste citali iz Obrenovca prije par godina, nakon poplava.
Treba mi jos nekoliko dana da se snadjem i napisem nesto na drugim temama, u vezi "politike", ako se to moze tako nazvati, i reakcija ljudi sirom USA i koliko se to vidi na ovdasnjem lokalnom nivou.
A danas, nakon tek par sati na netu i novom kompu, samo da se javim i jos jednom zahvalim svim dobronamjernim ljudima.
Mojoj baki ne bi smetalo da iskoristim njenu pricu for making a point. 
