...nit je bezobrazluk niti glupost, to je Novi Optimizam kroz `ìzbuljene oci...`
Nekoliko puta je odjeknuo aplauz i začuo se smeh u Centru za kulturnu dekontaminaciju (CZKD)
Publika se smejala dok su na video bimu promicale Koraksove karikature...
Publika se smejala i dok je slušala Koraksova kazivanja...
Međutim, daleko od toga da je atmosfera u CZKD-u bila u duhu optimizma, već pre osećaja, zajedništva u crnohumornim konstatacijama glede naše stvarnosti i podsećanja na to, kako je Branka Prpa rekla, a Koraks nam uvek jasno i nacrtao „da je loša beskonačnost nešto što nam se ponavlja“.
Ima li ipak nade i hoće li, kako je Koraks rekao, karikaturisti u budućnosti imati mnogo posla, pitao je Ivana Čolovića moderator diskusije Željko Bodrožić.
Kao neki novi optimista, verujem da nade ima a da li će se ona ostvariti, da li Srbija u budućnosti neće toliko ličiti na Koraksove karikature, to ne možemo znati“, konstatovao je. Čolović je onda podsetio da je naslov tribine „Nacionalizam i populizam u Koraksovim karikaturama“, te da je stoga kao dobar đak razmišljao o tome i zaključio da opravdano možemo reći da je Koraks svojim karikaturama na ove pojave u Srbiji reagovao.
„Eto, videli smo kako je Koraks prikazao Miloševića kao autistu, čoveka koji živi u distanci od realnog sveta. I, do toga je, kako je i sam Koraks rekao, došao slučajno - tako što mu je jednom crtom zatvorio oči i dobio na taj način pravog Miloševića - potpuno zatvorenog u sebe, introvertnog tipa.
Ali, kad pogledamo kako je Koraks predstavio Vučića danas ,vidimo, da je to antipod Miloševiću. Jer, mi tu vidimo jednog potpuno ekstrovertnog čoveka, koji nije pri sebi, nije kod sebe, nije kod kuće, on je neprekidno u svetu – on je neprekidno multipliciran, on je među nama. On je naš šef parade. On je na svim inauguracijama, na svim promocijama.Čudi me da nije i ovde da nas pozdravi i da kaže : „Evo, svaka čast!“, kazao je Čolović, pogledavši , za svaki slučaj malo bolje po sali, što je dodatno razgalilo prisutne.
Potom je publici pojasnio kojim likovnim sredstvima se Koraks poslužio da bi dočarao srž Vučićevog karaktera:
„Dao mu je izbuljene oči. Za razliku od zatvorenog Miloševića, sa sklopljenim očima, bez očiju, ovaj je buljav. Onda se dobija taj smisao – čoveka, čije su oči iz orbite izišle. One su ispred njega. Naročito se to u ovim poslednjim karikaturama izrazito pojavljuje, taj ekstrovertni, napadni, među nas ubačeni Vučić. Naš šef. Naš genije.... Ne možemo reći da je to nacionalizam. To ne. To je Vučićizam. To je on. Mi sada živimo u tom znaku, zaključio je Ivan Čolović deo svog izlaganja.