Koliko volimo zajednicu u kojoj zivimo?
Koliko volimo zajednicu u kojoj zivimo, bila to drzava, opstina ili kraj.
................
Da li je to stvar mentaliteta ili postoje politicke prepreke. ...
Kao da je ruzno voleti svoj kraj.
Bez veze je "voleti" geografski pojam. Ljubav je, po samoj svojoj prirodi, bezuslovna - tj. mogu da volim nekoga, a ta/taj mi ljubav ne mora uzvratiti.
U ulici ili opstini mogu da se osecam prijatno ili ne, ali to je uslovno - ako su komsije OK, ako je cisto i uredjeno, onda ce biti i prijatno. Utoliko, da se nadovezem na poslednju recenicu citiranog, nijedan kraj nije "moj" po defaultu. U gradu gde sam rodjen, nekada sam se osecao prijatno, no u poslednjih 20 i kusur godina se promenio i vise mi nije lep ni prijatan. To sto sam slucajno bas tamo rodjen ga ne cini lepim.
Nekad je bio kozmopolitski, a sad su ga zaposeli nacionalisticki dosljaci i zadojena, huliganska omladina. Zato, kad ga posetim (zbog familije), jedva cekam da ponovo odem.
To je osecaj na ulici.
Sto se tice institucija i zvanicnih organa, od mikro-lokala do nivoa drzave, tu postoji samo poslovni odnos. Placam porez i rane namete, a za svoj novac ocekujem odgovarajucu uslugu. Isto kao u restoranu ili auto-servisu, pri cemu uopste nije bitno da li sam redovna musterija (pa je onda auto-servis "moj") ili sam navratio prvi put. Eh, sad, drzava u kojoj sam rodjen i proveo prvi deo zivota mi skupo naplacuje uslugu (i to losu!), a ova u kojoj sam sada je u tom pogledu bolja pa se osecam prijatnije.
Zasto bi covek "voleo" tako nesto?