Verovatno i nece. Izgleda da je to samo jos jedan od onih koji se kao raspituju, a nista konkretno ne preduzimaju. Cini mi se da je to postala neka moda u Srbiji, da se preti svima oko sebe kako ces ti bogami da odes, neces ti to vise da trpis jer si ti stvoren za nesto bolje.
Poznato mi je - i nekih dragih osoba koje su zapale u to stanje mi je zao; godinama misle o tome, ali nista ne preduzimaju. I nisu u pitanju dve-tri nego 10-15 godina.....Nekih drugih mi nije zao, jer ili nismo bliski, ili vidis da je u pitanju samo prazna prica, ali ima ljudi koji zaista iskreno misle da bi mogli, hteli itd, ali ih nesto drugo vuce (koliko cujem porodica, prijatelji, okolina, strah itd.). Pokusavao da pomognem sto savetima, sto ponudama za podrsku kad odu negde, sto slanjem linkova za programe raznih studija, stipendija itd, ali nit oni mogu moj zivot da zive niti ja mogu njihov. Proslo leto u Srbiji se sretoh sa nekim ko tako razmislja, i ko mi rece da bi da ide, samo eto, zalomio mu se posao koji samo da nadje investitora i bio bi na konju. Pitam kakav mu investitor treba, kaze 50 hiljada (dal evra, dal dolara, vise ne se secam), za godinu, godinu ipo, vraca najmanje 75....Ajde da ne ulazim u detalje posla sa ROR od 50% na 18 meseci, kao budala jos pitam a sto ne moze toliku pozajmicu od banke da uzme i da zalozi recimo nekretninu koja znam da vredi mnogo vise? "Bezi bre, pa da sve izgubim.....". I sad, jel ta ista averzija prema riziku koja ga drzi tu gde je (samo sto valjda racuna da ima investitora koji nisu toliko averzivni), ili nesto drugo ne znam, ali da sam se naslusao prica ("Jel mozes da ustedis nesto? A sto ne ulozis ovde, evo vidis (po volji uneti: Stepa Stepanovic, Belvil, posao sa 50% ROR itd.....)"). Mojoj majci koja i dalje zivi u Srbiji u jednom trenutku neko dozlogrdio takvim pitanjima, i sad vidim tu istu recenicu ("Cuj, na koliko? Na ovaj zivot.") - pa je nekom odbrusila da on (tj. ja) nije otisao da skupi za vikendicu i kola nego da zivi....