Iza nas je jedna turbulentna sezona! A i kakva bi inace i bila, kada je u pitanju Partizan?
Evropska odiseja krenula je sasvim fino. Prvo je eliminsan gruzijski šampion Dila Gori (1:0 i 0:2), a u trećem kolu nas je dočekao rumunski gigant i bivši evropski šampion - Steaua. Poučeni iskustvom iz prethodnih godina, očekivanja nisu bila prevelika. Ipak, nakon, sasvim solidnih 1:1 u Bukureštu, apetiti su porasli. Humska je za revanš, posle dugog vremena, bila rasprodata. A utakmica? Utakmica je bila za pamćenje! Verovatno najboljih 90 minuta crno - belih momaka, koji nisu poklekli nakon deficita u prvom poluvremenu, što nije baš bilo karakteristično za prethodne generacije. Na kraju, udruženim snagama, izvojevana je pobeda (4:2) i nakon dve utakmice obezbeđen je bio ligaški deo jednog od dva UEFA takmičenja!
U međuvremenu, u domćem takmičenju nismo blistali, ali se niko nije preterano obazirao na te rezultate jer smo dogurali na korak od Lige šampiona, a i bodovi se dele pri kraju sezone. Ali, avaj...
Poslednja prepreka do ostvarenja sna, se nažalost ispostavila kao nepremostiva. Beloruski BATE Borisov, nas je nakon dve tvrde i teške utakmice, eliminisao zbog pravila gola u gostima (1:0, i 1:2). Ipak, igrački nije bilo toliko blizu, deluje da su nas Belorusi rutinski odradili. Šteta. Pali smo bez ispaljenog metka, a možda je moglo i jače i bolje. Ostala je Liga evrope i sasvim fina zarada. Protivnici u grupi su bili Athletic Bilbao, AZ Alkmaar i Augsburg. Izuzeno atraktivni rivali, a očekivanja su bila minimalna.
Superliga je od lošeg nastavila, preko goreg, do katatastrofalnog stanja. Nakon svega 13 kola, zaostatak nad liderom šampionata iznosio je 11 bodova, pa su se svi alarmi popalili. "Žrtva" je bio, ko drugi, no trener ekipe. Rukovodstvo je otpustilo Zorana Milinkovića, a na njegovo mesto je došao Ljubinko Drulović. Mora se spomenuti da je Milinković imao maksimalan učinak u prva dva kola LE, pobedivši AZ (3:2) i Augsburg (1:3).
Od Drulovića se očekivalo da stabilizuje ekipu, započne seriju pobeda u Superligi i da ostane u borbi za prva dva mesta u LE. Nažalost, situacija se nije uopšte popravila. Užasni rezultati u "domaćici" su se nastavili, a u Evropi su usledila dva rutinska i očekivana poraza od Bilbaoa. Tako se i Drula, nedugo nakon dolaska našao na "vrućoj stolici". Ekipa i nije toliko loše igrala, koliko su rezultati bili neprihvatljivi. Ekipa je nastavila da pada i pada, te je razlika u odnosu na prvoplasiranu Zvezdu, nakon 22 kola i pre zimske pauze, iznosila nestvarnih 26 bodova! Ni najavljena podela bodova nam više nije mogla pomoći. Titula je izgubljena. Što se tiče domaćih takmičenja, ostao je samo kup.
Ipak, postojala je šansa da se sezona "izvuče" i da ekipa prezimi u Evropi (prvi put nakon sezone 2003/04)! Sve je bilo u našim rukama. Pobeđen je AZ i u gostima, te je u poslednjem kolu bio dovoljan i nerešen rezultat na našem stadionu, protiv Augsburga. Čak bi nas i minimalni poraz vodio dalje (kao i 0:2). Sve je počelo idealno, brz pogodak Abua i potpuna kontrola utakmica. Ali, kako to obično biva sa Partizanom, jedan detalj može srušiti sve. Primljen gol u posledjim trenucima poluvremena i momentum je potpuno nestao. Početkom poluvremena smo primili još jedan i situacija je postala alarmantna. Svima, kojima je crno - bela boja u srcu, uopšte nije bilo svejedno. Na to se nadovezao i crveni karton Živkovića... Poslednjih desetak minuta je bilo puko preživljavanje. Totalni fokus na odbranu i nada da ćemo izdržati.
I onda "košmarna" sekvenca.
Zimska pauza i nova promena trenera. Treći trener, treći bivši igrac - Ivan Tomić. Došao je užasnom momentu, ali je bar pristisak bio manji. Od titule nema nista, ispali smo iz Evrope, ostala je još borba za kup i da se obezbede kvalifikacije za novu evropsku avanturu. Da nevolja bude veća, nastao je problem sa najboljim igračem tima - Andrijom Živkovićem. Usled pritisaka sa raznih strana i komplikacija sa postojećim ugovorom, Žile je odlučio da ne potpiše novi ugovor. Uprava tima je reagovala tako što ga je odstranila iz ekipe, pa je poslednjih 6 meseci ugovora proveo samo trenirajući.
Ekipa se u prolećnom delu stabilizovala. Rezultati su bili bolji, tim je dobio na samopouzdanju, uspeo da se domogne drugog mesta, a u finalu kupa pobeđen je Javor (2:0).
Trofej za kraj sezone, nadajmo se kao naznaka boljih dana za Partizan.
Na cirkus oko skupštine kluba i izbora novog predsednika, se ne bih osvrtao. Ne zaslužuje pažnju!
Prošla sezona našeg omiljenog kluba se najbolje može opisati Duškovim citatom:
"Nije uvek lako, al' je uvek lepo navijati za Partizan!"
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ekipa će u narednoj sezoni igrati u znatno izmenjenom sastavu. Mnogi igrači su otišli ili će otići. Dovedena su određena pojačanja (Radović, Đurđić...), ali je najvažnija vest da će Sale kapiten još jednu sezonu igrati u svetom dresu!
Spasa nam nema, propasti nećemo!
Napred Partizan!
Edited by Xpert, 20 June 2016 - 17:06.