Jump to content


Photo

O anksioznosti


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
33 replies to this topic

#16 Goranz

Goranz
  • Members
  • 11,307 posts

Posted 21 May 2001 - 23:43

Ma Beograd je grad za 21 vek...

#17 Avy

Avy
  • Members
  • 2 posts

Posted 22 May 2001 - 23:05

Mislim da mnogi ljudi previse stvari ocekuju od drugih,a malo ih sami oni pruzaju...Ne treba tu kriviti "grad",on je najmanje kriv za to pruzio je i vise nego sto moze i ima i jeste i ostace grad sa najvecim srcem...a svi trebaju da se zapitaju sta je to sto im smeta i koliko su oni doprineli tome....Da li je doslo do toga da nijednu lepu stvar vie nemozemo da vidimo..Pazi i ja kada izadjem ponekad imam za jedno pice pa ga cevcim celu noc,nekada ni nemam prosetam se i ja vidjam nepristojne i "bolesne" ljude, tuzne slike,ali najgore je ipak videti slomljeni duh....zato covek samo sam sebi moze da uie nadu i veru,a onda da se okrene drugim ljudima....i sve ce doci na svoje mesto..

#18 Goranz

Goranz
  • Members
  • 11,307 posts

Posted 24 May 2001 - 23:18

Sve to o "ulivanju vere" zvuci lepo,ali u stvarnosti nema nista od toga,ovde je zivot suvise "f***ed up" da bi tako nesto bilo moguce...

#19 ULTRA

ULTRA
  • Members
  • 351 posts

Posted 26 May 2001 - 23:44

Evo ako Vam nesto znaci, reci cu Vam jednu svoju malu istinu. kada je svima bilo dobro i kada su uslovi u bivsoj Jugoslaviji bili najbolji, kod mene se palio alarm (1987). Pustio sam ga da me uznemirava do 1989 a onda mi je definitivno pukao film i shvatio sam da je kradja uzela maha toliko da nije vredelo cekati da te klepi.
Dok sam odlazio govorili su mi da sam lud.
Sada se desava isto u obrnutom pravcu. Trese me potreba za povratkom jer mi ovdasnja perverzna kvazi sreca u Nemackoj ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo. U svom blesavom Beogradu vidim ponovo mnogo mogucnosti i to me trese iz dna duse. Shvativsi rad svojih instiktivnih mehanizama koji su me selili po svetu poslednjih deset godina, lepo sam seo i napravio plan. Zatim sam taj plan polako razvijao i sada imam debelu prednost u odnosu na sve one koji su u poslednjih par meseci dotrcali da snimaju situaciju. Ipak je to moj grad. Iako su ljudi pomalo izgubljenih merila vrednosti i manjka koncentracije i doslednosti, ipak mi je mnogo lakse da se razumemo nego ranije. Sada vise nisam onaj optimista. Sada sam krenuo u formiranje porodice u sred restrikcija, iskljucenja vode i redova za hleb i mleko.
Jedan stari pesnik mi rece: Ovi ovde ne vide iza brda a ti vidis, samo napred!
Ne gubite nadu. Jer bas kad pomislite da je sve propalo i da sve to nema smisla, desi se nesto i promeni sve na bolje. Nada je spas.
Ultra drug

#20 Goranz

Goranz
  • Members
  • 11,307 posts

Posted 27 May 2001 - 00:16

Topao savet:samo ti sedi u Nemackoj,nema ovde sta vise da se vidi,ovo je mrtav grad i mrtva zemlja...

#21 ULTRA

ULTRA
  • Members
  • 351 posts

Posted 27 May 2001 - 15:12

Gorance,
hvala na toplom savetu. Ultra hodi tamo gde niko nece. Dakle izabrao sam da radim ono sto niko od snobova u Bg nece. Pripitomio par vukova, lepo ih nahranio i presvukao pa sada slusaju sta treba da rade.

Prosto je uzivanje kada se na pocetku lepe na tebe da te ocerupaju a nisu se ni potrudili da izmisle neku novu tehniku a bogami ni terminologiju. Pustis ih da se nasucu pa kad shvate da su to sami sebi uradili, pitas ih kako su? Kako ide i kada misle da promene pricu i pocnu nesto da rade.
Zaista su vrlo retki oni koji hoce nesto da rade. Svi nekako gledaju kako da se ogrebu, privale, ukradu ideju i vec nekoliko puta sam se grohotom nasmejao jer kada im "u poverenju" saopstis "super poslovni plan" i nacin za njegovu realizaciju oni se odmah zalete i napola shvacenu ideju pokusaju da sprovedu u delo. To je za nase ljude najbolji nacin za proveru ko je ostao posten. Kao nagrada za pokusaj ostaje on sa rogovima na glavi. Primecujem da svi prestaju da misle kada se pojavi cash. To je vrlo lose jer nikome ne pada na pamet da plati porez. Kako da mu bude bolje?
99% onih koji treba da kazu cenu svoga rada po pravilu pokusa da te osisa do glave. To je veoma lose jer ne dobiju posao a izgubili su vreme. Cemu ta potreba za prevarom u startu? Ima li mogucnosti da se razgovor zapocne iskreno i posteno, bez precenjivanja cene sopstvenog rada? Izgleda da nema jer se Bg pretvorio u kavez za lov na patke. Leti perje a pataka nema u ocekivanim kolicinama jer nipatke nisu naivne.
Ima li mogucnosti da Gorance shvati da sam iz ciste pasije prema istini dokazao svojim drugarima da se za dobro odradjeni posao moze naplatiti 150,-DM za sat rada u sred Beograda.
Eto opet su govorili da sam lud i nerealan jer dolazim iz Nemacke i nemam pojma o cemu govorim. A sada me ceka toliko posla da ne znam gde cu pre.
da li moji dragi sugradjani zaista misle da smo mi koji smo iz zemlje otisli sisali vesla poslednjih deset godina? Nismo braci nasa, nismo.
Pozdrav Ultra

#22 Goranz

Goranz
  • Members
  • 11,307 posts

Posted 27 May 2001 - 22:07

Moram da priznam da mi nije bas najjasnija svrha ovog tvog monologa,ali posto vidim da imas nameru da se vratis ovde,mogu samo da kazem "it's your funeral"...Ovde je besperspektivnost na vrhuncu,ljudi sede uglavnom ispred dragstora i piju pivo,ili negde na Kalisu se ubijaju od "duvanja",a ti mi pricas o "ljudima izgubljenih merila vrednosti i manjka koncentracije i doslednosti"...Kao da si proveo zadnjih deset godina u hibernacionoj komori,pa ne znas sta je sve ovde bilo.Nema ovde nikakve nade ili buducnosti,ovde niko ne zna sta ce sutra da bude,vecina ljudi ide na fakultet iskljucivo da ih vojska ne bi pokupila i sibnula na Kosovo,svaki dan nekog otmu,ubiju itd,na snazi je pravilo "only the fittest survive"...Nemam nameru da ti drzim lekciju,ali cini mi se da sa previse optimizma prilazis celoj stvari...

#23 per caso

per caso
  • Members
  • 8 posts

Posted 28 May 2001 - 09:36

Goranz-e: to sto je Ultra optimista je njegova prednost, a ne mana, prema tome ne vidim razloga za kritiku. Uostalom, slozices se da nema apsolutne istine kada su ovakve stvari u pitanju. Nije u Beogradu svima lose i ne sede svi ispred dragstora ili na Kalisu... i u to ime sam apsolutno saglasan sa njim. Slazem se medjutim i sa tobom da je rec o normalnoj distribuciji i da je negativni trend o kome pricas vise nego primetan. Ali: nemoj zaboraviti da postoji i ona manjina u desnom delu distribucije; Ultra i njegove kolege/prijatelji iz Beograda ocigledno spadaju tu, srecom po njih. I cvrsto sam ubedjen da ce samo takvi ljudi biti u stanju da podstaknu i mobilisu i ostale na akciju za bolju buducnost, red i rad; veoma bih se zabrinuo da takvih ljudi u Beogradu uopste vise nema, sto srecom nije slucaj. Prema tome - samo respect...

#24 luka

luka
  • Members
  • 219 posts

Posted 29 May 2001 - 15:16

mnogi ljudi koje poznajem kao mirne i tolerantne me uzasnuse svojim pricama o kinezima. mrze ih iz cista mira. mrzeti bilo koju naciju ili rasu je glupo. posebno je glupo ako ih mrzis bez razloga. ja mislim da su kinezi jedan od retkih naroda koji nisu ubijali srbe kad im se pruzila prilika (mozda zato sto im se nije pruzila prilika?). ono sto me uzasnulo je ogroman broj ljudi oko mene koji mrzi bez ikakvog razloga.

#25 ULTRA

ULTRA
  • Members
  • 351 posts

Posted 07 June 2001 - 08:42

A sta mislis kako bi se ponasali kad bi bilo 48% stranaca koliko ih ima u Frankfurtu? Ne samem da pomislim, a nemacima se pripisuje svasta...

#26 esid72

esid72
  • Members
  • 2 posts

Posted 07 July 2001 - 22:16

Ja ne vidim u tome nista lose,nista dobro.
To su u srvari senzibilna stanja covecijeg uma,u takvim covek moze da caruje.

#27 5ko

5ko
  • Members
  • 1,479 posts

Posted 09 July 2001 - 12:23

to Ultra:
Tvoj post i neki odgovori ucesnika foruma u meni su potstakli dve vrste osecanja. Prvo, ucvrstilo je moju veru u buducnost ove nase Stradije, u koju ne sumnjam bez obzira na sve, sto nam se desavalo i desava nam se i danas. Samo napred!!Drugo, potvrdilo je velikim delom moju sumnju (koja mi se cesto javljala) da vecina ovde i ne shvata, sta nam se desava/lo sve ove godine, sta nas je snaslo, a pre svega, sta nas ceka. Pod "ovde" mislim na Srbiju a ne na Forum B92.
Nemam nameru da drzim lekcije bilo kome ali bih hteo da proverim neke svoje stavove, koji su me vodili kroz "sve ove godine". To cu (po meni) najlakse ostvariti, ako ispricam deo svog (ne)zivota u proteklim godinama. Mislim da cu na taj nacin najbolje iskazati svoje stavove. Ponesto od toga mogli ste naslutiti iz ostalih mojih postova na ovom Forumu (ako jih je neko citao).
Ja sam dosao u ovu zemlju malo pre nego sto su mnogi poceli da odlaze. Valjda Ti je jasno, da su me mnogi zbog toga smatrali "ludim". Tu kvalifikaciju si izgleda i Ti zaradio prilikom odluke o povratku.Ne mari, kamo lepe srece, da nas ima vise takvih ludaka. BTW: Dosao sam iz Slovenije, sto je mom "ludilu" davalo jos vecu tezinu. Moram da priznam, da sam u Srbiju dosao uglavnom iz ekonomskog interesa, sto izgleda neverovatno, a mislim da nije. Radio sam u slovenackoj firmi (plata cca 2.500 DM) a ziveo u Srbiji, sto mislim da je za to vreme bila dobra kombinacija i podloga za pristojan zivot mene i porodice. Desilo se sta se desilo (preko noci sam prilikom osamostaljenja Slovenije ostao bez posla) i postavilo se pitanje, sta sad? Umesto odlaska (povratka) izabrao sam ostanak. "Ludo"!? Moras pri tome imati u vidu tadasnju situaciju, u kojoj sam se ni kriv ni duzan nasao, to je "ni na nebu ni na zemlji". I jedni i drugi (Srbi i Slovenci) te tapsu po ramenu, kao" ti si nas" ali te ni jedni ni drugi ne prihvataju u celosti.
Odluci da ostanem umnogome je doprinelo moje tadasnje ( i sadasnje) uverenje, da Srbija (bude li pameti) dugorocno ima vecu perspektivu od Slovenije. "Ludo"?!
Smatrao sam (i danas smatram) da radne navike, poslovnost, korektnost, ispunjavanje dogovora i obaveza (sto sam sve stekao radeci u slovenackoj firmi) treba da budu moje prednosti u buducem radu i zivotu u Srbiji. Do danas to se nije potvrdilo (mozes da zamislis, sta sam sve kao takav dozivljavao) ali sam i dalje ostao pri tom uverenju. Mislim, da sad dolazi nase vreme! "Ludo?!"

Da ne duljim i davim, sta je bilo dalje (koga interesuje, moze da mi se javi na PP ili E-mail). Mozda je sve ovo moje pisanije pomalo zbrkano, ali takvo je i vreme, u kome zivimo.

Zelim ti, da istrajes u svojoj odluci. Vrati se sto pre, da nas bude vise, onih koji hoce i umeju da rade, da se nose sa izazovima sadasnjosti i buducnosti. Pa makar bili i "ludi"!

Puno pozdrava i dobro nam dosao!


_______________________
Ko prezivi, umret ce. Kad-tad!


_________________

[ Izmena poruke: 5ko na dan 2001-07-09 13:26 ]

#28 vladan

vladan
  • Members
  • 25,392 posts

Posted 09 July 2001 - 12:31

"Odluci da ostanem umnogome je doprinelo moje tadasnje ( i sadasnje) uverenje, da Srbija (bude li pameti) dugorocno ima vecu perspektivu od Slovenije."
5ko

Ovo je teza s kojom se potpuno slazem, jer Srbija ima vece i materijalne i ljudske resurse od Slovenije; cela Slovenija jedan Beograd.
Medjutim, teza "drzi vodu" samo uz ogradu "bude li pameti".
:smile:

#29 ULTRA

ULTRA
  • Members
  • 351 posts

Posted 11 December 2001 - 00:44

Upravo se vratih iz Beograda za Nemacku. Bio sam tamo prvi put u komadu 4,5 meseca od kako sam pre 12 godina otisao. Uradio sam vise nego sto sam ocekivao i tek tada shvatio da sam obican nomad mobilnog kapitalizma. Beograd mi je ponovo probudio hiljadu ideja.

#30 tobic tobic

tobic tobic
  • Members
  • 16 posts

Posted 13 January 2002 - 15:57

- Šta vam je bre, ljudi? Šta tripujete? Nismo ga ništa dirali... A i vidite koja je masa ovde. Da l' će baš nas da spopadne... A evo i murije, nema frke...
- Koja si ti, bre, naivčina. Ne znaš ti kakav je to psiho... A i murija mu ništa neće, sad je postao njihov doušnik. Pomaže im da hvataju klince zbog tamo nekih pola džointa... To je zver na slobodi!
- Najebali smo!
- Jebali smo ježa...
- I čvorka...
Prestravljene poglede zabetonirasmo u pravcu .O-a. Spustio se sa krana. Ležerno preskočio ogradu gradilišta. Još više nas je plašio i zbunjivavo njegov izgled. Više je ličio na nekog friendly kolegu sa filosofije ili možda elektrotehnike. Možda kao kakav mladi talenat u Cip-u ili Microsoft-u. Nikako kao bezosećajna zver bez čestice milosti. .O samouvereno prelazi ulicu... Trenutak napete tišine... trenutak neprijatne šutnje... Oko hiljadu oka sa jedne i tačno dva sa druge strane... A onda!?... Bežanija!!! Stampedo!!! Spasavaj se ko može! On opak, a nas petsto jadni sami!... Kao kada izgladneli lav pojuri čopor preplašenih antilopa, jurili smo glavom u zadnjim džepovima, ka pošti, Fontani, D.D. školi, belim zgradama... Kuku-lele! Svako je bio potencijalna žrtva. Mnogi su se saplitali, padali i bili nemilosrdno pregaženi. Ko je još mogao da misli na sudbinu svojih drugara!? Vataj tutanj! Spasavali smo vlastita dupeta od razjarenog .O-a, svako oklevanje bi nas sigurno koštalo glave... Ko se još sećao nepomenutog Čokolina - kao da jedem veliku čokoljadu sa lješnjacima, krim Cipiripijia - si čikilidi i lišnici, Baltazara, Medenog srca, Ledenih kocki?...
...svoje mesto u nepreglednom egzodusu nađoh i ja... iskustvo sa mnogobrojnih donkihotovskih demonstracija pružilo mi je odličnu ispraksovanost u ovakvim okolnostima... ipak, od pozadi me je neko zgazio na rub patike... to me je strašno usporilo... hitro izuh i drugu patiku i nastavih da bežim bos... uleteo sam u prvi ulaz iznad picerije Oaza... svaka sekunda utrošena za čekanje lifta mogla je biti fatalna... trčao sam skoro do vrha solitera... preskakao i po četiri stepenika... često posrtao... patike su mi se otimale iz ruku... adrenalin na overdrive-u... srce mi je pucalo... pluća me odvratno pekla... boleli me svi zubi... grlo me grebalo...
Phiii!... ala nešto odvratno smrdi!... Da se to nisam i bukvalno usrao od sraha?... Phiii!... ipak će biti da je nešto drugo...
Seo sam na jedan stepenik. Znoj se cedio sa mene - peckale su me iz znojnih žlezda izlučene mineralne soli koje su dospele i do očiju. Prekrstio sam desnu nogu preko levog kolena i rukama skidao štroku sa pocepanih čarapa... Ipak sam ih izuo i bacio u ugao hodnika... Od silne prestravljenosti, tek sam sad primetio da sedim pored otvorenih vrata nečijeg stana. Iz prostorije je kuljao onaj odvratni smrad. Pržena jareća crevca!... Bljak!... Iza vrata je gvirila debela domaćica. Znoj joj je lepio raščupane sede vlasi po čelu i vratu. Budza stisnutih u oblik bivoljih rogova nepoverljivo me je proučavala urokljivim pogledom. Iz divovskog mladeža na nosu rasla joj je ogromna dlaka.