Ja sam rekao i ponavljam... Ili raditi sa sebe tj. biti svoj gazda ili raditi u drzavnoj sluzbi. Treca varijanta je propast koja nicemu ne vodi. I u toj groznoj varijanti ima nijansa, manje je zlo raditi za stranog gazdu, ali raditi za naseg gazdu i praviti mi profit, dozvoliti da on zaradjuje kraduci najcesce drzavu i radnika, to je propast od starta i ne postoji mogucnost niti napretka, niti moralne emancipacije niti finansijske kompenzacije. Postoji samo izrabljivanje iz dana u dan, naravno dok se ne posvadjas sa gazdom i tog trenutka zavrsavas svoj posao. Ti si na ulici a njemu dolazi sledeca zrtva koju cedi, sto se njega tice do smrti...
Dobro. Uvek mozes da radis za sebe. Da li neko bilo kome brani da radi za sebe?
U toj varijanti nikom ne stetis, a korist je visestruka. Donosis korist sebi i svojoj porodici, ali i drzavi i drustvu tako sto uplacujes porez.
Drzava, sa druge strane, taj novac treba da utrosi za uredjenje sistema, za uspostavljanje pravne drzave, osiguranje unutrasnje i spoljasnje stabilnosti i jacanje veza sa drugim trzistima i drzavama.
Nikako na uguravanje ljudi na 'drzavna jasla' kojima ce to biti bingo. Znaci, ova druga opcija koju spominjes meni deluje kao 'lezi 'lebu da te jedem'.
Pre ili kasnije najveci broj savesnih ljudi postaje nezadovoljan na takvom poslu. Razloga je previse. Jedan od tih razloga je da gleda oko sebe raznorazne parazite bez imalo savesti, drugi je nazadovanje u svakom smislu, treci je osecaj (ponekada i neopravdan) da ste stalno nekome balast u drustvu. I tako dalje i tako dalje.
Iz privatnog sektora svako moze da predje u drzavni (ako ima vezu), ali se iz drzavnog sektora daleko teze prelazi u privatni. Razlog? Nedostatak ambicija u slucaju da radite u javnom (drzavnom) sektoru. Time postajete nekonkurentni u odnosu na zaposlenog u privatnom sektoru.
Opet mozemo da diskutujemo o kojim poslovima je rec. U svakom slucaju, drustvo kao nase koje je premnogo vremena funkcionisalo kao drustvo koje izjeda sopstveno tkivo, ne moze vecno da funkcionise na taj nacin. Moralo je da dodje do promene. Problem je sto sada prvo treba zaceliti tkivo i sto u tome i dalje ne ucestvuju vecina stanovnistva ove drzave.
Na kraju, kada bi svi bili samozaposleni, ne mogu da zamislim kako bi ta ekonomija izgledala. Cak i krupnije renoviranje stana ne moze da uradi jedan covek, nego na tome mora da radi makar nekoliko ljudi. A njih opet neko mora da organizuje. Ne mora. Ali ce oni biti manje konkurentni u odnosu na nekog drugog ko ima dobru organizaciju. Da ne govorimo o nekim slozenijim proizvodnim procesima. Recimo, kako ce samozaposlen kupiti neku skupu masinu ili, na primer, kamion. Od cega ako nikada nista nije radio?
Uz to, sta je lose u tome da neko ko je radom i znanjem stekao kapital (novac), taj kapital kasnije ulozi i izvlaci dobit. Treba umeti to uraditi. Ne govorim o ljudima koji su prevarom i koriscenjem upravo, u nasem drustvu hvaljenog, drzavnog sektora dosli do bogatstva. Treba prihvatiti da postoji i druga vrsta ljudi. Naravno, ti ljudi su prirodno u manjini. Zbog toga su i omrazeni.