Prvo, tvrditi da je za propast Srbije odgovorno bilo sta sto se desilo nakon 5. oktobra 2000. je izraz ili udbaskog mentaliteta ili teske dusevne bolesti. Za sve sto je danas lose u Srbiji odgovorna je 98% vlast koja je dosla na 8. sednici 1987. godine i Gazimestanskom divljanju 1989. godine, a eventualno 2% ona koja je dosla 2004. godine, dakle klerofashisticka vlada poremecenog dorcolskog mackara kostunice. Ko to ne razume, taj ne razume bas nista iz istorije, epistemologije i racionalnosti generalno. U tom smislu je poredjenje postavljaca topika sa Venecuelom liseno razuma i smisla.
Tvriditi da je za stanje u srbiji 98% kriva vlast koja je trajala 13 godina, a 2% vlast koja traje 15 godina nije duševna bolest, već stanje ispranog mozga.
Procedura opoziva predsednika je duga i komplikovana. Redovni izbori su tek 2019 godine. I kad bi uspeli da ga skinu, a verujem da hoce, onda nastaje problem izabrati kandidata. Opozicija je sastavljena iz vise razlicitih stranaka, najpopularniji opozicioni lider je u zatvoru, a Maduro je vec izjavio da nikad nece potpisati zakon o amnestiji. Ako uspeju da se dogovore oko zajednickog kandidata tek onda slede predsednicki izbori. Naravno prvo za opoziv moraju da se nadju ustavom propisani razlozi. Ne treba zaboraviti da socijalisti imaju potpunu kontrolu medija i da ce opozicija moci malo toga da odradi po tom pitanju. Socijalisti mogu da kandiduju i nekog drugog, a ne Madura, ima nekoliko njih koji su popularniji, ali to je malo verovatno. Maduro bas i nije normalan i meni ne deluje da ce se on mirno pomiriti sa odlaskom sa vlasti. Taj proces koji sam opisao bi trajao najmanje dve godine, ali i to je bolje nego trpeti ludaka do 2019.
Sto se Koree tice. Da sve je to ista ekipa tzv socijalizma dvadesetprvog veka. Samo su neki pametniji, neki manje radikalni, a neki nemaju toliku moc. Cavez, a za njim i Maduro su imali tu srecu da vladaju mnogo duze od ostalih, zato su i uspeli da urade to sto su uradili. Maduro, Dilma Rusef, Ortega, Korea, Kircneri, sve je to ista ekipa.
Tja, slažem se da je i Korea po pitanju ideologije sličan Čavezu, Kastru, itd. Ja ga prosto ne bih stavljao u isti koš zbog načina primene te ideologije. Za razliku od od Kube i Venecuele, u Ekvadoru nema represije, Korea zaista ima veliku podršku građana. Za razliku od naših oktobarskih kretena koji su potpisali sporazum o otplati kamate sa MMF-om tokom sankcija (Miroljub Labus), Korea je uspeo da "odjebe" MMF i proglasi većinu (ako ne i ceo, nisam siguran) dug Ekvadora nevažećim. Dakle, ideološki je svakako sličan "toj ekipi", ali način njegove vladavine se značajno razlikuje.