Jump to content


Photo

1/8 finala, 1/4 finale, 1/2 finale, finale


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
329 replies to this topic

#316 Avanti Stella Rossa

Avanti Stella Rossa
  • Members
  • 6,009 posts

Posted 20 September 2015 - 21:33

Osvohili su sveeee

#317 AkoPostaveNekogVisokog

AkoPostaveNekogVisokog
  • Members
  • 12,197 posts

Posted 21 September 2015 - 11:42

Nisam zadovoljan što nije Bjelica u naj petorci

#318 YUNG GOD

YUNG GOD
  • Members
  • 23,654 posts

Posted 21 September 2015 - 11:45

Nisam zadovoljan što nije Bjelica u naj petorci

 

Cenis da je trebo umesto Gasola ? :P



#319 Dangar

Dangar
  • Members
  • 2,512 posts

Posted 21 September 2015 - 12:54

Nisam zadovoljan što nije Bjelica u naj petorci

evo ti ga u 2. petorci

 

Teodosic

Llull

Gentile

Bjelica

(Gobert) Vesely

 

sastavljeno by me

 

 

 

 

 

 

a Mantas najbolji asistent   :thumbs:


Edited by Dangar, 21 September 2015 - 14:21.


#320 Ne sam Safete

Ne sam Safete
  • Members
  • 29,994 posts

Posted 21 September 2015 - 13:25

Je li se Rudi povrijedio ili je ok? 



#321 Chaos Is Me

Chaos Is Me
  • Members
  • 16,595 posts

Posted 21 September 2015 - 13:26

Meni bi petorka prvenstva bila:

 

Satoransky

De Colo

Maciulis

Bjelica

Gasol

 

druga

 

Rodriguez

Llull

Gallinari

Vesely

Valanciunas / Gobert



#322 Escalade

Escalade
  • Members
  • 15,598 posts

Posted 21 September 2015 - 13:28

galinari i maciulis da zamene mesta i to je to



#323 Dangar

Dangar
  • Members
  • 2,512 posts

Posted 21 September 2015 - 14:20

Meni bi petorka prvenstva bila:

 

Satoransky

De Colo

Maciulis

Bjelica

Gasol

 

druga

 

Rodriguez

Llull

Gallinari

Vesely

Valanciunas / Gobert

pa dobro, ja sam ubacio Gentilea umesto Gala da malo snizim petorku, prave trojke nisu bile ubedljive na ovom prvenstvu, osim Maciulisa, a Veselog nisam znao gde da ubacim, Gobertu sam dao prednost zbog utiska iz završnice i boljeg mesta sa reprezentacijom...ipak ubacujem Jana 

 

u stvari Jan je uz Gasola ostavio najjaci utisak ukupno gledano, u prvoj fazi Schroder, a u zavrsnici Gobert, moji utisci



#324 Shonewizard

Shonewizard
  • Members
  • 5,709 posts

Posted 21 September 2015 - 14:50



#325 Sugar Ray

Sugar Ray
  • Members
  • 169 posts

Posted 21 September 2015 - 16:47

Faul u napadu



#326 Jurgen

Jurgen
  • Members
  • 6,514 posts

Posted 21 September 2015 - 19:10

1. Satoransky

2. De Colo

3. Gallinari 

4. Vesely

5. Gasol


Edited by Jurgen, 21 September 2015 - 19:12.


#327 MilenkoTepic<3

MilenkoTepic<3
  • Members
  • 4,932 posts

Posted 21 September 2015 - 19:54

Pa kako ne poštovati Litvance posle ovog? :D

#328 Dropkick Murphys

Dropkick Murphys
  • Members
  • 10,291 posts

Posted 21 September 2015 - 22:49

 

 

 

http://youtu.be/daXwJ3KRgbI

Vidim u komentarima linkove od najboljih flopova :lol:



#329 uini

uini
  • Members
  • 38,035 posts

Posted 22 September 2015 - 11:12

hajde da ispostujem geeja

http://ispodobruca.com/

 

 

 

4. SRBIJA

Igrali su uglavnom sjajno u napadu, krcati šuterima i s dovoljno playmakera stvarno su uvijek nalazili načina otići na level više (još od prve utakmice sa Španjolcima), čime su redom skinuli i Fince i uporne Čehe, ali ne i Litvu. Koja se nakon dvije utakmice mučenja upravo protiv Srba odlučila odigrati svoju apsolutno najbolju partiju na prvenstvu. Fantastičnom obranom zatvorili su perimetar, istovremeno nalazeći dovoljno snage da čuvaju reket (igrali su agresivno na loptu sa zonskim rasporedom u pozadini kako bi pokrili što više prostora, a čak ni na pick & rollu nisu odustajali od te širine - Valanciunas je sam odrađivao gomilu posla pokrivajući cijeli reket i četo preuzimajući beka, žrtvovali su time nešto poena na obruču, ali su dobili kontrolu perimetra što se pokazalo sjajnom odlukom).

Srbi na ovakve situacije nisu navikli, obično bi u ranijim utakmicama nalazili dodatna rješenja u napadu, međutim Litvanci su utakmicu sveli na defanzivnu bitku i tu je trebalo pronaći dodatno snagu kroz obranu. Što Srbi pak nisu bili u stanju - poprilično slabašna obrana pick igre Srbije nije funkcionirala, Litvanci su 1-5 pick & rollom cijelu večer držali napad podmazanim. Teodosić i Raduljica su jednostavno užasna kombinacija čak i kad idu na preuzimanje, razigrali su ne samo Valanciunasa već i Kalnietisa koji je zabio nekoliko šuteva s poludistance potpuno otvoren, odigravši šuterski najbolju partiju turnira. Nedostajalo im je kao momčadi i one borbenosti koju je kao dodatno tijelo u reketu donosio Kalinić koji je pak ustupio dobar dio minuta Bogdanoviću - Bogdanović nije taj tip šljakera, njegovo plivanje u branjenju igrača bez lopte i gubljenje u prostoru dodatno su opterećivali zadnju liniju Srbije. Koja je i ovako bila previše opterećena zbog odluke da se agresivno igra na loptu, što je Litvancima ostavljalo previše otvorenih kuteva iz koji su zabili previše laganih poena. Naime, kad god im je trebalo Litvanci bi zabili nešto na obruču dok su Teodosić i društvo morali ginuti za svaki svoj ubačaj, tako da je u završnici vjerojatno i taj umor presudio. Mislim, Seibutis ili Kuzminskas bi uvijek nešto zabili na ulazu lakoćom, ubacili bi nešto iz prekida dok bi Srbi gledali tko zna gdje, a takvi obrambeni propusti teško se prežive i u puno manje stresnim situacijama, kamoli polufinalu.

Iako je utakmica na kraju ostavila dojam neizvjesnosti, činjenica je da su Litvanci od početka do kraja stvar držali pod kontrolom, potpuno zasluženo izborivši finale i direktan plasman na Olimpijadu. Naravno, to ne umanjuje rezultat Srbije - oni su opravdali status momčadi iz vrha, igrali su sjajnu košarku i na jednu večer su jednostavno naišli na protivnika koji ih je nadigrao. Ne i razbio, držali su se do samog kraja i nisu se predavali usprkos konstantnim pljuskama i to nije mala stvar. Protiv Francuza pak nisu imali snage, i mentalno i fizički su valjda bili iscrpljeni, a Francuzi su ipak imali 24 sata odmora viška. Kažem valjda jer ovu utakmicu nisam gledao ni sekunde, kvragu nisam bacio ni pogled na box-score - to razigravanje za broncu ima smisla kao i razigravanje za peto mjesto, radi se o nepotrebnoj tradiciji koja je ovom prilikom imala još manje smisla jer eto ni brončani s Eurobasketa nije dobio garantirano mjesto u Riju.

Uglavnom, dokazali su da lanjski bljesak nije bio slučajan, imaju stvarno dobru momčad koja ovdje ipak nije bila u stanju ponoviti igru s World Cupa. Teodosić nije imao onu brzinu više i nije se pretvorio u Hardena, Raduljica je bio za korak sporiji, a Bogdanović (na čiju lošu formu u pripremama smo upozoravali) je cijeli turnir igrao ispod razine iako mu je istovremeno odgovornost proporcionalno rasla iz utakmice u utakmicu. Uzevši sve u obzir, razloga za biti nezadovoljni nemaju. Jebiga, da se igralo do 4 pobjede, onda bi možda Đorđević s vremenom i skužio kako braniti Litvu, odnosno barem jedan dio njenog napada.

 

3. FRANCUSKA

Mogu biti razočarani time što nisu ostvarili idealni scenarij osvajanja zlata pred svojom publikom u super dvorani u Lilleu, a istovremeno je ovo i realan ishod obzirom na ono što su pokazivali u napadu kroz turnir. Parker je bio kao Dirk, star i spor i uglavnom neprecizan - osim odlične epizode protiv Latvije kada je riješio utakmicu serijom šuteva s poludistance u svom stilu, kao da se nije ni pojavio na turniru. Protiv Španjolaca su grizli, taj borbni pristup nikada nije bio upitan, ali bez Goberta veći dio završnice na parketu (problemi s osobnima) nije bilo lako. Rudy je zabio bananu Gasolu i izborio produžetak, ali previše je vremena proveo izvan parketa da bi mogao utjecati još više na rezultat. A trebao im je, posebice u večeri u kojoj Parker igra kao Ukić, a Batum promašuje tri ključna slobodna za redom.

Ukratko, Franuzi su imali +7 na 5 minuta do kraja kada je Gobert zaradio četvrtu osobnu. U 10 minuta koje su se igrale nakon toga, s njim na parketu Francuzi su ostvarili dodatnih +5. Bez njega na parketu "ostvarili" su -14. Mislim da ništa drugo ne treba dodati, bez Goberta jednostavno nije bilo čovjeka koji može držati Gasola pod kontrolom (a taj peti faul je kao i gomila njih na ovom turniru dodijeljen Gasolu na račun zasluga, ne mogu zamisliti NBA sudca koji bi onako nešto svirao i na taj način odlučio utakmicu).

Opet kažem, bez obzira što su bili tako blizu finalu, prikazanim Francuzi nisu oduševili, odnosno zlato stvarno nisu zaslužili čisto zbog slabašnog stilskog dojma. Uz odličnog Goberta i energičnog Lauvergnea uglavnom ih je gurao De Colo kao play i glavni kreator (Parker je manje-više igrao u spot-up roli, plus su ga čuvali u obrani), Batum je bio solidan i to je manje-više to. Premalo je tu bilo ekstra pojedinaca, a i dalje previše Pietrusa i Gelabalea da se ne bi vidjele stare boljke (previše izolacija u postu, premalo šuta). Collett je slično Katsikarisu previše vremena trošio da udovolji starcima, nije dovoljno modernizirao igru (premalo stretch postava prije svega) i to su Španjolci sa svojim taktičkim prilagodbama odlično iskoristili protiv obje momčadi. Nešto uvjerljivije protiv Grčke, doduše, ali i protiv Francuza se pokazalo da sreća prati hrabre.

 

2. LITVA

Već smo opjevali muke protiv Gruzije i Italije, odnosno sjajnu partiju protiv Srbije. Tako da samo ostaje konstatirati kako im za finale nije ostalo ništa u tanku. Ponoviti onako energetski zahtjevnu obranu očito nije bilo moguće, a Španjolci su i ovdje primjenili stanardnu taktiku kojom su istjerali Valanciunasa iz reketa. Na pick & rollu nisu iskakali, ostavljali su radije otvoren šut za dva poena i tricu nego otvoren put prema obruču i tu su Litvi oduzeli upravo one lagane poene na obruču s kojima su Srbima ukrali utakmicu.

Ali, oni su svoj posao napravili već time što su osigurali put na Olimpijadu. I to iz pozicije momčadi koju je malo tko vidio u vrhu, uglavnom ih stavljajući u skupinu onih koje bi mogle napraviti razultat ako im se sve posloži. I njima se stvarno sve posložilo, od skupine, do protivnika u drugom dijelu, ali isto tako je neosporno da su bili najbolji kada je bilo najvažnije, još jednom izvukavši maksimum iz onoga što su imali na raspolaganju.

Kako je ono rekao Lineker za nogomet, da je to igra u kojoj Švabe uvijek pobjeđuju. E, pa obzirom na to što su Litvanci napravili na zadnja tri natjecanja nešto slično može se reći i za njih u košarci, deset ljudi trči gore-dolje 40 minuta, a na kraju uvijek nekako Litva napravi rezultat. Uz opet sjajnog Valanciunasa koji je rastao iz utakmice u utakmicu, glavni pokretač bio je Maciulis, Seibutis solidan, Kuzminskas odlična zakrpa, a šteta eto što su toliko morali jahati Kalneitisa koji je odradio gomilu minuta na ne baš blistavoj razini (šut za tri opet ispod 30%, omjer asista i izgubljenih mizernih 2 na 1). Daleko je ovo bilo od njegovog izdanja iz Slovenije, što smo i očekivali, tako da možete samo zamisliti kako bi to izgledalo da su imali boljeg playa.

 

1. ŠPANJOLSKA

Upalili su kasno protiv Poljske, točnije poludio je Gasol, mučili su se protiv Grčke (opet ih je izvukao Gasol uz asistenciju pouzdanog Rodrigueza), a protiv Francuza su imali i finu dozu sreće (Gasol je odigrao fantastičnu partiju, ali indikativno je da je zabio 24 poena u onih 14 minuta dok Goberta nije bilo na parketu, a 16 u preostale 22 minute). Dakle, vrlo lako su mogli ostati i bez polufinala, kamoli borbe za zlato. Međutim, to zlato su zaslužili iz dva razloga. Prvi je Gasol, koji je odigrao nevjerojatan turnir izvukavši iz rukava pravi potez svaki put kad im je trebao. Drugi je taj što su cijelo vrijeme ostavljali dojam da su taktički ispred protivnika.

Prvo malo hvalimo Gasola koji je bez premca MVP turnira. Osim što je bio lider i emocijama i pristupom i učinkom, Gasol je fascinirao time što za razliku od drugih veterana poput Dirka i Parkera uopće nije izgledao potrošeno (Mavsi i Spursi imaju itekakve razloge za brigu jer izgleda da su obojica u slobodnom padu). Dijelom je svakako stvar u tome što je u boljoj formi od spomenutog dvojca, ali dijelom je stvar i u tome što ima puno raznovrsniju igru, posebice leđima košu i što može poslužiti u svakoj zamislivoj roli na parketu. Tako da je ovo prvenstvo još jedan argument u prilog onima koji ga smatraju najboljim Euro igračem svih vremena ispred Dirka. Bila je ovo prava poslastica i podsjetnik ne samo na jednu veličanstvenu karijeru, već i činjenicu da nema zamjene za vrhunski talent. Iako svojim horocima i tehnikom na visokom postu ponekad izgleda kao relikt, Pau je dokaz da vještina ne poznaje razdoblja, odnosno da za nju uvijek ima mjesta na parketu. A to što je skakao, zakucavao i borio se kao nikada u životu samo je dokaz da čovjek pod stare dane još više cijeni život - i sam Pau je svjestan da neće još dugo moći ovako, zato je ovdje dao svaki atom snage.

Jasno, sve što je pokazao teško bi napravio bez odlične pripreme i tu dolazimo do druge bitne stvari, a to je sistem. Vraćanje Scariola na klupu nakon dvije godine mučenja pod Orengom pokazalo se pravim potezom - iako nije dobio idelan roster, ovaj stručni štab potrudio se iz njega izvući maksimum, prilagodbama koje su radili i potezima koje su vukli definitivno su odskakali od prosjeka. Nakon početnih problema s obranom, našli su idealne rotacije i postave kojima mogu odraditi posao na oba kraja parketa. Ključni detalj je bio sistem s četiri vanjska koji je Gasolu uvijek ostavljao gomilu prostora u sredini da pokaže sve što zna, a isto tako i obrambeno su idealno sakrili njegove teške noge. Igrali su moderno, čuvali su perimetar pritiskom na loptu i obruč gomilanjem igrača u sredini, ostavljajući protivnicima šut s poludistance, a pick & roll su uglavnom branili s Gasolom u zoni, ne izlažući ga opasnosti od plivanja u obrani i uopće ne izlažući se opasnosti da zbog pretjeranog rotiranja prime tricu iz kuta.

Tako da su pokazali kako i bez idealnog igračkog kadra solidnim sistemom i pravilnim vođenjem utakmice možeš odigrati kvalitetnu obranu. U napadu su pak imali toliko talenta da neke pretjerane filozofije i nije bilo. Gasolova vrhunska forma maskirala je slabije od očekivanog izdanje Mirotića koji je dobio nešto manju ulogu upravo da bi dobili taj obrambeni balans (on na tom dijelu parketa baš i nije od koristi), a ni to što su Llull i Rudy u svom stilu bili skloni oscilacijama od četvrtine do četvrtine nije bilo toliko dramatično jer se Scariolo uvijek mogao osloniti na Rodrigueza koji je tako opet odradio ključnu rolu na vanjskim pozicijama. Nije bio toliko dominantan s loptom kao u Sloveniji prije dvije godine zbog Gasola kroz kojega je išla gomila akcija, ali zamisliti Španjolsku bez njega na parketu u ključnim momentima jednostavno nije bila opcija. Uglavnom, imali su tu jednu lakoću kojom su kreirali poene vidljivu još u prvoj utakmici protiv Srbije, a to nije mala stvar u sportu u kojem je ključni detalj ubacivanje lopte kroz mrežicu.

Sve u svemu, dogodine imaju priliku doći do srebra, mogao bi to biti oproštaj Paua od reprezentacije, a bit će zanimljivo vidjeti što će Scariolo i ekipa smisliti da uklope Marca nazad u rotaciju (logično bi bilo igrati 40 minuta s Gasolom na petici, s tim da će 20 odraditi Marc, a 20 Pau).

 



#330 pepe sancez

pepe sancez
  • Members
  • 10,668 posts

Posted 23 September 2015 - 12:44

Trebalo mi je par dana da gorčina nastala našim padom na kraju dozvoli da napišem par utisaka o prvenstvu generalno. Utisci su podijeljeni, pozitivni I negativni, a igre pojedinaca su me natjerale da promjenim mišljenje o njima.

 

Najjači utisak su mi Gasol i Španija. Odavno mi nisu djelovali pobjedivije, bez municije u napadu, veoma neizbalansirano između spoljne i unutrašnje linije, naročito u odbrani, provukli su se u nekoliko utakmica, ali su na kraju tako dobro kliknuli da sam siguran da ih niko ne bi dobio u finalu, pa ni Francuzi, koji ih jesu ispustili u polufinalu. Nema sumnje da ih je cijelo vrijeme nosio nestvarni Gasol, ali ne mogu da kažem da je ovo bio tim jednog čovjeka, jer je prevagu u njihovu korist donijeo doprinos i drugih igrača. O Gasolu je suvišno trošiti riječi, surova dominacija, košarka u malom prstu prije svega, centarska igra iz udžbenika, građa i tijelo koja mu sama po sebi omogućava prednost u odnosu na evropsku konkurenciju na obje strane terena, plus šut za tri poena koji je vjerovatno i plod samopouzdanja doveli su do toga da smo kao rijetko kad na EP gledali ovakav individualni učinak. Ovo je bila igra za istoriju, što dovoljno govori za sebe.

 

Ali koliko god njegova igra bila impresivna titulu im je donijelo par promjena u hodu. Najslabija tačka ovog tima je fizički inferiorna spoljna linija, odnosno njena najjača trojka: Ćaćo, Ljulj i Rudi, što se manifestuje naročito u skoku. Kako su veći dio turnira bili u očajnoj napadačkoj formi, onda je ova slabost samo još više došla u prvi plan. Meni je, ustvari, i najjače kako su oni odreagovali. Ljulj je možda i svjesno žrtvovan u napadu i sveden na flaster ulogu, koju je btw odigrao sjajno, skok je pojačan uvođenjem Klavera, koji je tu ulogu odradio za mene neočekivano dobro, a Ćaćo se čekao da proradi. A proradio je kad je bilo biti ili ne biti, na stranu 40 poena Gasola, Francuzi su pali na Ćaću. Onaj njegov ulaz pored Batuma i polaganje pored Gobera, čini mi se kasnije još jedno teško polaganje kao i par prodora i asistencija otvorilo je francuski oklop i omogućilo im pobjedu. Ne znam da li je Sale baš na tu njegovu igru mislio kada je govorio da se ovakvi mečevi nteško dobijaju velikim trojkama, istina je da mi nismo imali igrača koji će tako filigrantski da odigra protiv Litvanaca, možda tu ima i do iskustva, ali ja bih rekao da je to znanje. Lako je sada pričati kada su pobjednici, kada imaju Gasola da im drži glavu iznad vode dugo vremena, imaju sreće da im se desi šreder, a ne recimo Šafarcik na bacanjima, ali šansu treba znati iskoristiti. Znam da je među navijačima moderno pljuvanje Skariola, možda je opet imao sreće, ali on nešto zna ovim igračima, za mene nije slučajno da sa njima osvaja 3 zlatne medalje, da Gasol ovako plodi, koliko to može biti drugačije pokazao je Ortega.

 

Prijatno iznenađenje je svakako Italija. Gomila privatnika stoji, ali meni su oni bili simpatični, imali su hemiju, vjerovali su u to što igraju, ostali dosljedni napadu. Možda im je neigranje odbrane na kraju i došlo glave, ali mislim da su I fizički pali. Galo je pokazao da je sjajan košarkaš, za Evropu kompletan u svakom pogledu, Barnjani sve isto kao u NBA, slično I Belineli. Po meni najveći iskorak u odnosu na način igre u klubu je napravio Đentile. Malo mu je falilo da bude glue guy do kraja za njih, možda je teško ispraviti stare navike u tako kratkom period, a možda mu je falilo malo više iskustva, što će reći da je timski koncept igre od mlađih kategorija I malo precjenjena kategorija.

 

Francuzi treći, zasluženo, ali su glavni igrači debelo podbacili, Parker, Batum, pa I Dijao nisu bili ni sjena svojih ranijih izvedbi u dresu Trikolora. Najviše je povukao De Kolo, možda u tome ima i kosmičke pravde nakon onog pogotka koji ih je odveo na Špance onomad.

 

Novicki je nažalost pokazao da su ga godine stigle, ni sjena nekadašnje aždaje.

 

Litvanci ko Litvanci, timski, poznaju se dobro, okosnica tima je tu, negdje slični nama po tome, bili bi mi dragi da nas nisu izbacili, ovako ne mogu očima da ih smislim J

 

Konačno, gomila dobrih igrača, nekolicina onih po kojima će se košarkaška Evropa dugo dičiti, ali osim Gasola svi sui mali daleko bolja izdanja. Zato su mi timovi, stil igre prialgođen fizionomijama tima možda i više nego ranije iskočili u prvi plan.