EUROBASKET A
Krećemo u pregled po skupinama s grupom u kojoj su Francuzi, jer na ovom Eurobasketu s njima sve počinje i završava (ne samo da su prvi favoriti na parketu, već su face i izvan njega - ova ideja da završni dio turnira odigraju na nogometnom stadionu i naprave spektakl kakvog se ne bi posramili ni Ameri ogroman je iskorak za Eurobasket). Domaćini (uvjetno rečeno, ipak će odraditi najveći dio posla u organizaciji) su si složili finu skupinu, bez iznadprosječnog protivnika, taman za uigrati se bez previše napora, a jedino što ih spašava od prezira zbog takvog rasporeda je činjenica da će do četvrtfinala morati preko daleko najtežeg protivnika od svih osvjača skupina jer se križaju s grupom B.
Dakle, oni su prvi, a dalje je sve otvoreno (koliki su favoriti najbolje govori činjenica da bi njihova druga petorka ovdje vjerojatno ušla među 4). S tim da pitanje nije tko je bolji u ovoj hrpi mediokriteta, već koga su manje osakatili izostanci - Poljska je samim time što je došla sa svim najboljim što ima favorit za drugu poziciju, dok su Bosna i Rusija zbog izostanka praktički 60% projiciranih startera (ili ako hoćete udarnih opcija) od nominalno druge i treće najbolje momčadi ovdje, došli u situaciju da mogu biti sretni ako uopće uđu među 4. Našli su se tako u klasi s Finskom i Izraelom koji dolaze manje-više u idealnim sastavima (Finci su kompletni, dok Izraelcima nedostaje par bitnih igrača, ali barem imaju svoju NBA zvijezdu na raspolaganju) i ovdje je stvarno sve otvoreno - ako ćemo biti iskreni, koliko god da je ova skupina očajna na vrhu, nema baš ni jednu katastrofalnu repku u rangu Islanda i rasplet na dnu će ako ništa drugo biti neizvjestan (da, ovo bi trebao biti kompliment).
Jasno, obzirom da u široj slici nitko osim Francuske nije bitan, s ovim ne treba pretjerano razbijati glavu. Ostajem pri jučer napisanom, Francuzi i Poljaci su sigurni, Rusija bi trebala imati dovoljno za proći dalje, kao i Izrael, a Bosna i Finska se mogu nadati - prvi ipak imaju gomilu veterana i trenera koji će znati iz njih izvući maksimum, drugi imaju sistem i identitet što u sudarima s jednako slabima može dati onu ključnu prevagu.
A1 FRANCUSKA
Ne znam kakav je bio plan prije nego što je Ukrajina otkazala organizaciju turnira, ali sada je više nego jasan - iskoristiti priliku za obraniti zlato pred svojim navijačima i istovremeno napraviti potpunu tranziciju sa zlatne generacije Diawa i Parkera na nove nositelje Batuma i Goberta koji su već lani na WC-u pokazali da mogu preuzeti taj teret. Tako da će osim očekivanog rezultatskog uspjeha ovo biti i prava filmska priča jer ćemo nakon ovoga Parkera teško gledati ponovno na Eurobasketu. S tim da je on svoje napravio prije dvije godine, način na koji je nosio Francuze do zlata je nezaboravan.
U međuvremenu smo ga pak vidjeli i nikad ranjivijeg, lani je imao očajnu sezonu u Spursima za svoje standarde i pitanje je hoće li se ikada opet približiti nivou na kojem je igrao još do prije dvije sezone. Ovdje je i dalje bitan dio napada, međutim ova momčad je dokazala lanjskom broncom da nije ovisna o njegovom učinku i bit će interesantno vidjeti koliko će se Parker prilagoditi novonastaloj situaciji. A ta je da nazad stižu zaslužni za spomenutu broncu i da je Parker dodatni bonus, desert, nikako glavno jelo. Glavno jelo Francuske sada je obrana koja počinje s perimetrom gdje vlada Batum i završava sa zaključanim obručem gdje caruje Gobert.
S tim da nije Parker jedini bitan povratnik - iako je u zadnji tren zbog ozljede otpao Ajinca, u akciji je nakon pauze od repke i De Colo, izuzetni glue guy u napadu koji često odrađuje organizatorski dio posla dok Parker traži kako napasti obranu. Njegov dodatak nije ništa manje bitan od Parkerovog čisto iz razloga što su i bez Parkera mogli računati na gomilu dobrih playeva (tipa, ovdje su došli bez lani itekako bitnog Huertela jer za njega jednostavno nije bilo mjesta, iako bi čovjek u svakoj drugoj repki bio minimalno član rotacije), dok im De Colo daje širinu na boku koju baš i nisu imali lani u Španjolskoj, odnosno daje im šutersku kvalitetu nužno potrebnu kad ti je unutarnja linija najvećim dijelom sastavljena od atleta. Ono, čim ne moraš posezati za Gelabaleom i Pietrusom da popuniš rotaciju, u puno boljoj si poziciji da ostvariš dobar napadački učinak, a tu opet treba spomenuti Goberta koji sa svojim krakovima u obrani omogućuje treneru da na perimetru drži šutera umjesto stopera.
Uglavnom, ovo izdanje Francuske tako je nekakav mutant između zlatne repke iz Slovenije s ovom uber-ratničkom verzijom od prošlog ljeta i kao takvo je vjerojatno možda i najbolja momčad koju su imali. Mislim, od kud god da kreneš teško im je naći slabost, osim što su možda malo šuterski previše slabašni kad je na parketu rezervna garnitura (što se lako riješi pametnim rotiranjem, jednostavno paziš da je Diaw na parketu uvijek kad je u igri Gelabale ili Pietrus i to je to). U biti Diaw je ključan za ravnotežu, bilo koji drugi igrač osim njega i Batuma uz Goberta previše će zaštopati reket, ali, obzirom na to koliko su učinkoviti defanzivno, prema naprijed i ne trebaju biti Phoenix Sunsi iz doba Nasha.
Dakle, obrana je ubojita, s Gobertom na parketu gotovo vam je garantirano da ćete protivnika u prosjeku držati ispod poena po posjedu, Batum uvijek može uštopati koga god treba od 1 do 3, a bekovi su dovoljno brzi za smetati presingom na protivničkoj polovici ako zatreba. Napad ima dovoljno šutera, slashera i post znalaca da mogu igrati kakvim god požele sistemom, a uz to mogu kombinirati postave kakve zatreba, od ultra visokih (s Diotom ili De Colom na playu) do ultra niskih (Batum i Diaw kao centarski par).
Kao što sam spomenuo, njihova druga petorka je odlična, a koliko trenutno talenta na raspolaganju imaju najbolje govori to da nisu imali mjesta na rosteru za lani sjajnog Heurtela koji je odlično zamijenio Parkera, odnosno da nitko više ne spominje izostanak Noaha kao problem jer Gobert je jednostavno toliko dobar. Ono što Joakim nikada nije uspio, preskočiti Španjolce, Gobert je napravio iz prve prošlo ljeto, razbivši dominaciju braće Gasol pod koševima na nezaboravan način uhvativši u 23 minute skoro više skokova od svih Španjolaca zajedno u 40 minuta.
Doduše, treba biti iskren i priznati da je isto pošlo za rukom i godinu ranije Diawu i Ajinci, mada samo protiv Marca jer je Pau bio odsutan u Sloveniji, ali očito je da u Gobertu ova košarkaška sila ima novi oslonac koji će im omogućiti da nastave to biti još dugo vremena. Kad smo već kod Ajince, njegova statura bi dobro došla, s njim u roli back-up petice bili bi 40 minuta dominantni u zaštiti reketa, ali ni njegova ozljeda ih ozbiljnije ne ometa u planovima jer mladi Jaiteh je s razlogom bio i ostao NBA potencijal, dakle on šljakerski dio posla može odraditi, a usput ovo će mu biti fenomenalno iskustvo i škola za ubuduće. Tu Francuzima također treba skinuti kapu na načinu kako vode savez, mogli su pozvati solidne veterane poput Seraphina ili Mahinmia od kojih bi dobili ono što im treba i koji su itekako dobro upoznati s ovom jezgrom, ali radije su dali šansu klincu koji će za 5-6 godina biti jedan od nositelja (s druge strane, ako se nešto dogodi Gobertu u Ajinci bi imali čovjeka sposobnog odraditi 25 kvalitetnih minuta na petici, to ni Jaiteh ni Lauvergne ipak ne mogu, ali ako se nešto dogodi Gobertu onda prestaju biti favoriti tako da uopće nema potrebe takav scenarij previše analizirati).
Za kraj osvrnimo se samo na evaluaciju talenta koja će potvrditi da su Francuzi ovdje favoriti. Kad smo podijelili minute i lopte, došli smo do zaključka da u Gobertu imaju potencijalnog MVP-a turnira (46 EIOR), a u Parkeru, Diawu, De Colu i Batumu još četiri iznadprosječna igrača koji u ovoj konkurenciji mogu odraditi role udarnih opcija (kako nema dovoljno lopti za sve, malo sam im smanjio učinak, ali u stvarnosti će vjerojatno Diaw i Batum najviše žrtvovati u napadu). Jaiteh, Fournier, Diot i Lauvergne redom odgovaraju zahtjevima igrača zadatka, a jedini nebitni igrač u rotaciji bit će Gelabale, s tim da ni on nije negativan već podnošljiv, posebice kad ga okružiš s ovakvim suigračima.
Ništa, sad se ostaje samo nadati da će polufinale i finale biti zanimljivi, odnosno da će Srbi, Grci ili Španjolci biti spremni uputiti izazov.
A2 POLJSKA
Ne znam što bih rekao, gledao sam Poljake uživo prije dvije godine i skoro plakao zbog nevjerojatne nesposobnosti njihovih bekova da proigraju Gortata u bazičnoj pick & roll akciji (evo, i sad mi je muka kad se sjetim kako su igrali, a još više kad pomislim da su se navijači Hrvatske iskreno radovali pobjedi protiv takvog protivnika). I danas im je to najveći problem, u vanjskoj liniji nemaju čovjeka na kojega se mogu osloniti iz večeri u večer, ali za razliku od Slovenije u kojoj se se osramotili, ovdje bi ipak trebali napraviti iskorak.
Dva su glavna razloga. Prvi je taj što u Damianu Kuligu danas imaju respekta vrijednog partnera za Gortata pod košem, pravog stretch visokog za razliku od kilavog Lampea kojega ovaj put nisu ni pozvali na pripreme jer ga trener Taylor nije vidio u svojoj viziji (inače, Taylor je Amerikanac koji se nakon godina rada u Europi našao svojevremeno i na platnim listama Celticsa i Rocketsa, što dovoljno govori). Kulig igra košarku života, zaradio je ugovor u Trabzonsporu i ovdje je po brojkama koje su kombinacija Eurolige i Eurocupa, a zatim i po nastupima tijekom priprema, legitimna druga opcija na rosteru.
Drugi razlog je što su pak i oni doveli Amera, Slaughtera, klasičnog combo-beka koji je nakon fenomenalne NCAA karijere, umjesto da se smuca po rubovima NBA, za što je definitivno bio sposoban, odlučio sreću tražiti po Europi (lani igrao u Panathanaikosu, dogodine će i on u Tursku, a već ima iskustva i u Italiji i u Francuskoj). Slaughter je od onih koji prvenstveno gledaju svoj šut nakon bloka, ali i to je bolje od gledanje lopte kako se odbija beku od noge na što su Poljaci do sada navikli u 2 na 2 igri s Gortatom.
Kao netko sposoban gađati tricu iznad 40%, Kulig bi trebao širiti reket za Gortata u pick & rollu i tu bi Poljaci mogli profitirati i od viška prostora, ali i od više opcija sposobnih napasti obranu s loptom koje donosi Slaughter. Iako se nominalno vodi kao bek-šuter, poznavajući domete standardnih playeva poput Kožareka (koji je prije dvije godine bio praktički drugi igrač repke) i prastarog Skibniewskog (kojega su u zadnji tren poveli kao osiguranje umjesto novog Ciboninog šutera Berishe jer jednostavno nemaju izbora, praktički uz Kožareka i Slaughtera ne rosteru nisu imali igrača koji zna driblati i prenijeti loptu), Amerikanac će s loptom u rukama sigurno provesti dovoljno vremena.
Ova trojka je udarna i ako budu na razini Poljaci će imati kičmu, a sve što dobiju od ostatka rostera bit će bonus. Spomenuti playevi će uglavnom jesti minute i truditi se ne smetati, pod košem imaju solidnu rezervu u mrcini Karnowskom s Gonzage (ostaje mu još jedna NCAA sezona za odraditi), a minute na boku pokriti će dva swingmana, mladi Pontika koji je u Sloveniji imao premijeru kao jedan od najvećih mladih talenata nacije (i nije se baš iskazao, kao ni u klupskoj karijeri koju provodi u Belgiji) i iskusni Waczynski iza kojega je više nego solidna sezona u ACB ligi.
Ovaj potonji je više šuter, ovaj prvi slasher i atleta, tako da bi u najboljem slučaju sasvim fino popunili potrebe momčadi u vrhu rotacije. Koja nije duboka, što je problem, ali u idealnom sastavu ova momčad može odigrati na dosta visokoj razini i tako dobrim dijelom maskirati manjak korisnih tijela. U napadu je ključno svesti neforsirane izgubljene lopte na minimum, dok u obrani definitivno imaju dovoljno fizikalija da iskontroliraju i perimetar i reket i skok.
Jasno, sve skupa im to neće biti dovoljno za ozbiljnije rezultate, njihova skupina se križa s ekipama iz B grupe i tu im ni druga pozicija odmah iza Francuza neće previše značiti obzirom da ne mogu dobiti Tursku, Srbiju, Italiju ili tko god već bude treći (eventualno bi neke realne šanse imali protiv Njemačke, ali tu bi se prvo trebalo dogoditi da Njemačka dobije dvije od tri spomenute reprezentacije, što baš i nije izgledno).
A3 IZRAEL
Poput Poljaka i oni su bili ogromno razočaranje u Sloveniji, ali ovdje dolaze valjda željni ostaviti bolji dojam, što im oslabljeni rosteri konkurencije možda i omoguće. Obzirom da nema Halperina, glavni adut je Casspi koji je u životnoj formi, s 27 godina na vrhuncu je igračke moći i ako on bude pravi imat će ne samo legitimnu opciju u napadu, već i sposobnost da zaigraju s ubojitim stretch postavama koje će otvoriti prostor za ulaze solidnih combo-bekova Mekela (nedavno potpisao za Crvenu Zvijezdu nakon neuspjeha u potrazi za novim NBA poslodavcem) i Ohayona, kao i za šuteve centra Fischera kroz pick & pop akciju.
Ni Mekel ni Ohayon nisu idealni tricaši, ali obojica su u stanju nabiti tempo, napasti s loptom i baciti pravovremenu povratnu, kao i odigrati presing. Obzirom na manjak opcija na vanjskim pozicijama vidjet ćemo ih često zajedno u akciji, tako da će Casspi i Fischer dosta trebati spremati iz spot-up situacija (jasno, Casspi će definitivno dobiti i svoju kvotu izolacija, lani je izuzetno kvalitetno napadao obruč u dresu Kingsa).
Udarnu rotaciju zatvaraju mladi Dawson, swingman koji se spominjao i u draft kombinacijama ove godine, te veteran Eliyahu, jedan od onih vječnih reprezentativaca kojega ćemo vjerojatno u dresu Izraela gledati još deset godina (meni još nije jasno da na popisu nema Halperina i Pninija, ali njih su ozljede ovaj put izbacile iz igre, što me čudi obzirom da sam vjerovao da ih u savezu čuvaju zaleđene u posebnim komorama i da ih odlede svake dvije godine za potrebe Eurobasketa). Dawson je još jedan tamnoputi Izraelac, ali za razliku od Fischera nije naturalizirani Amer, već je stvarno rođen u Izraelu gdje mu je otac svojedobno igrao. Što je nevažno, važnije je što mogu od njega dobiti u ovom trenutku, a odgovor je vjerojatno ne previše, sigurno ne dovoljno da nadoknadi Halperinov učinak.
Eliyahu pak nikada nije opravdao talent koji ga je prije 5-6 godina doveo do Španjolske lige i pred vrata NBA pokušaja, zadovoljio se lagodnim košarkaškim životom u Izraelu, a sada je već ušao u 30-e i najbolji dani su definitivno iza njega. U ovom kontekstu teško da može ozbiljnije odraditi i rolu igrača zadatka, tako da i s te strane eventualni pomak od centarskog para Fischer-Eliyahu prema više Casspia u roli stretch četvorke ima smisla. Praktički, Eliyahu bi u tom slučaju preuzeo Pninievu ulogu povremenog podizača energije pod koševima, ali pitanje je čak može li i to odraditi obzirom na blijeda izdanja i u reprezentaciji i Eurocupu zadnjih godina.
Uglavnom, tanki su, to je itekako očito bilo u pripremnom razdoblju, ali u turniru će koristiti užu rotaciju i tako imaju šanse dobiti dovoljno u napadu. Šuterski nisu sjajni (ako ne računamo stare kante Limonada i Nissima koji su zamjene za udarni bekovski dvojac i kao takvi teško će dobiti previše minuta), to će biti problem kad ostanu bez poena iz ulaza i tranzicije, a i obrana ovisi isključivo o Fischerovoj sposobnosti da čuva reket kao bloker te spretnosti Casspia i dvojice bekova u napadanju linija dodavanja (što je često riskantna taktika, zbog čega njihov centar i ima toliko šansi nabijati statistiku u kategoriji blokada).
Da su kojim slučajem ovdje Rusija i Bosna s boljim sastavima, nema šanse da bih im uopće dao prolaz, ovako idem čisto za logikom da su manje osakaćeni od konkurenata i da je lakše maskirati manjak Halperina i Pninia nego Teletovića i Đedovića, odnosno Shveda i Mozgova.
A4 RUSIJA
Do prije nekoliko dana bili su u totalnom kaosu i, iako su skupili "pristojnu" reprezentaciju usprkos gomili otkaza (zbog ozljeda i "ozljeda" ostali su bez Mozgova, Shveda i Karaševa, svog NBA trojca, a nema ni Kauna, što je manji problem iako ga je Blatt evo dovukao u Cleveland, a ni Khryape, što je u biti dobra vijest pa to ne bih ni trebao spominjati u ovom kontekstu), kad gubiš po 20 i više razlike svaku ozbiljniju pripremnu utakmicu, jasno je da sama imena nisu bila garancija ničega te sam ih veći dio pisanja ove najave držao na A6 poziciji.
A onda je na čelo saveza stigao Kirilenko, valjda da se spasi što se spasiti da, pa je već u sljedećim utakmicama pristup bio znatno drugačiji - dobili su Gruziju i pružili otpor protiv Italije. Jasno, čak ni ovi Rusi odjednom željni dokazivanja u dresu reprezentacije nisu dobri koliko su mogli biti da su kompletni, ali neće biti ni kanta za napucavanje.
Dapače, po svoj logici jedno od četiri mjesta za ulazak među 16 trebalo bi biti njihovo. U šuteru Fridzonu i krilnom centru Voronševiću imaju dva solidna temelja, iskusne igrače CSKA koji su još uvijek u dobrim košarkaškim godinama te su u stanju pružiti potrebnu razinu igre da odrade ozbiljnije role.
Ostatak poznatih nam imena, poput Ponkrašova i Monje, nešto slabije se nosi s godinama, ali i oni su u stanju pomoći u manjim rolama, prvi kao all-round zakrpa na vanjskim pozicijama, drugi kao dežurni spot-up šuter koji pod stare dane može odigrati i poneku minutu kao stretch četvorka.
Iako nemaju top talente na raspolaganju, ovdje je još niz solidnih igrača koji znaju kako odraditi svoju rolu, posebice pod koševima. Mladi Pateev trebao bi biti klasični zaštitnik obruča, teška petica koja će na 15-ak minuta zatvoriti reket, iskusni Kurbanov donosi energiju i skok u roli smetlara koji može potegnuti i tricu, a i nešto mlađi Antonov je već provjerene zakrpa - i u Sloveniji je dijelio minute s Karaševom i Monjom i sasvim solidno se snašao u roli stretch četvorke ili čiste trojke, ovisno o potrebi. Tu je i mladi Zubkov kojega definitivno mogu promovirati u sličnog igrača ovim spomenutima ako se nađe među 12.
Problemi za Ruse tako isključivo leže u vanjskoj liniji gdje bez Shveda jednostavno nemaju pravog playmakera koji bi olakšao život suigračima, prije svega Fridzonu. Ponkrašov je dobar za povremenu promjenu ritma sa svojim old school spuštanjima leđima prema košu, ali nitko nije dovoljno pouzdan slasher koji će veći dio utakmice raditi pritisak na obranu ulazom i driblingom. Vyaltsev je klinac koji jednostavno nema iskustvo za igrati odgovornu ulogu koja ga čeka, a prilike će zasigurno imati jer je udarni Ruski bek trenutno Khvostov, do sada Shvedova zamjena i blago rečeno igrač ne baš sjajnog pedigrea. Donosi debelo negativan učinak gledajući napredne statse i bit će interesantno vidjeti kakvu će vanjsku liniju složiti s igračima koji su prvenstveno idealni za kratke, sporedne role (poput dodavanja ručnika dok Shved ide na klupu tijekom time-outa).
Kako god, u ovoj gomili nebitnih, legendarni Ruski bek Pashutin, danas trener koji je pekao zanat kao pomoćnik Blattu u reprezentaciji i Messini u CSKA, nema dovoljno materijala da u kup sistemu napravi iznenađenje. Čak i da dobiju niz sjajnih utakmica od Fridzona te da energijom i brojnošću opcija u reketu nekako izbore drugu poziciju u skupini, nemaju dovoljno za skinuti nikoga iz grupe B s kojom se križaju.
Utjeha je eto barem da će završiti bolje od protagonista "Levijatana". Ako je s dolaskom Kirilenka stvarno počelo neko mirnije razdoblje i ako će u dogledno vrijeme savez stati na noge, onda će valjda i reprezentacija dobiti veći smisao oko parketa, a samim time i na parketu.
A5 BOSNA
Za njih vrijedi slična priča kao i za Ruse što se tiče izostanka udarnih igrača - Teletović se još oporavlja, oko Nurkićeva koljena je Denver toliko oprezan da će možda propustiti i trening kamp (obzirom da se NBA igrači uglavnom povlače s ovakvih okupljanja čim dobiju žulj zbog stiskanja joysticka na playstationu, njihov dvojac barem ima dobre razloge za ne odazvati se), a Đedović je izgubio pravo nastupa onog trena kada je prihvatio Njemačko državljanstvo. Dakle, to znači da igraju bez tri uvjerljivo najveća talenta koja imaju, a ovo što ostaje jednostavno ne ulijeva povjerenje.
U rukama trenera koji zna izvući maksimum iz momčadi u kratkom roku poput Ivanovića (jebote, njegove epizode na klupi su postale kraće od onih Scotta Skilesa), postoji šansa da pruže dovoljno za proći među 16 gdje bi poslužili kao topovsko meso nekom od pravih favorita. Ali, ni te šanse nisu prevelike jer ova repka jedva da ima 5-6 igrača na koje može računati, s tim da nitko od njih nije ništa više od igrača zadatka na nekom ozbiljnijem rosteru.
Amerikanac Renfroe njihov je combo-bek (ili bi ovo bolje bilo pisati njihov Amerikanac je taj i taj), igrač bez velikog pedigrea (u NCAA je proigrao tek kao senior na Belmontu) koji se uglavnom smuca po Europi (ima čak i epizodu u Zagrebu, a lani je bio član Albe) i ima više nego solidne brojke, ali prvenstveno igru bazira na razigravanju i učinkovitosti dok bi ovoj momčadi puno bolje legao klasični revolveraš koji može potrošiti gomilu posjeda.
Udarni šuter ima prikladno ime, Šutalo, ali teško da ima i prikladnu igru, treći bek Gordić nije uspio ostaviti neki poseban dojam ni u Cedeviti i to je manje-više to što imaju na bekovskim pozicijama (minute će dobiti i Pašalić, combo-bek sličan Gordiću, njih dvojica će sigurno trošiti gomilu napada i to ne previše efikasno). Na trojci će kako stvari stoje većinu minuta pokrpati još jedan veteran, Milošević, iza kojega je solidna sezona u AEK-u, ali kao i svi ovdje navedeni igrači on nije netko tko će odjednom moći nositi teret udarne opcije. Ako ništa drugo, izostanak Đedovića barem bi trebao otvoriti minute za mladog Buzu koji se spominjao u kontekstu ovogodišnjeg drafta i koji je uz Nurkića i Vrabca bio nositelj njihove mlade repke (potonji bi također mogao naći mjesto među 12, jasno ako Ivanović ima namjeru gledati ovaj projekt vizionarski, a ne samo kao priliku da se dokaže kao car).
Pod košem su i bez Nurkića solidni i to im je definitivno jači dio momčadi zbog tri veterana koja donose kvalitetu u skoku i zaštiti reketa uopće (mada to obzirom na bekove ne znači ništa, kao da kažeš da je bolji sifilis kojega ti prenese papiga od onog sifilisa kojega dobiješ od posjete kurvi). Todić, vjerojatna startna četvorka, igra u Turskoj, kao i klasični balvan/centar Stipanović, a pored ove dvojice šljakera najvažniji je ipak Kikanović koji ima barem nekakav domet na šutu i nešto talenta u postu da odigra obje pozicije pod košem i uklopi se pored jednog ili drugog. On je ujedno i daleko najbolja opcija koju imaju u napadu ako žele igrati nešto nalik na organizirane napade, barem sudeći po prošloj sezoni koju je proveo u Rusiji i Francuskoj - u oba kluba konačno je dobio minute ozbiljnog startera i trošio je gomilu lopti na prilično učinkovit način.
Uglavnom, obzirom na skupinu u kojoj se nalaze, čak i ovako oslabljeni Bosanci imaju šanse ako im se sve posloži - dobiju li od bekova šutersku stabilnost i dovoljno lopti u rukama centara umjesto na vrhu table, odnosno odrade li visoki posao u oba smjera, mogu među 16. Međutim, nemaju fleksibilnost s postavama kao konkurencija, nemaju baš ni previše izbora što se tiče tipa igrača jer uglavnom su to ili streaky strijelci ili šljakeri koji igraju tek jedan tip igre, što bi na kraju trebalo presuditi protiv njih.
A6 FINSKA
Koje je njihovo pravo lice, ono prikazano u Sloveniji gdje su prije dvije godine bili ugodno iznenađenje, ili ono lani u Španjolskoj gdje su bili apsolutna katastrofa? Istina je vjerojatno negdje u sredini, a to bi moglo biti dovoljno za izboriti jednu od 4 pozivnice za dobiti po nosu u sljedećem krugu. Ipak, kako se osloniti na momčad koja nema previše dimenzija u svojoj igri i koja na kraju krajeva nema ni neki poseban talent na raspolaganju? Koponen je dokazano solidan Euro bek, ali ponekad kad slušaš o njemu imaš osjećaj da je u najmanju ruku ravnopravan s najboljim europskim playmakerima što jednostavno nije istina. On je solidan igrač, daleko od toga, međutim za dobre igre u reprezentaciji osim individualne kvalitete itekako je zaslužan i sistem kojega forsira trener Dettmann.
Finci naime isključivo igraju sa stretch postavom, bilo s jednim visokim i četiri beka ili stretch četvorkom uz centra, a jedina alternativa ovim receptima je igra s 5 šutera bez klasične petice. Dakle, reket je uvijek dovoljno otvoren da Koponen kroz pick & roll može zabiti, dodati ili ići na ulaz. I to je cijela mudrost njihovog napada, a razlog zašto je ova formula funkcionirala u Sloveniji, a nije u Španjolskoj, vezan je isključivo uz obranu, odnosno manjak iste. Uz to što su nalazili načina zabiti zbog raširenog parketa, Finci su prije dvije godine kontrolirali skok i uspješno branili perimetar, što je bilo dovoljno da budu solidni u oba smjera. Lani je pak, uz to što su momčadi postale svjesne njihovog postojanja te su bile spremne na to kako braniti Koponena, postalo uočljivo da ne stižu zatvarati istovremeno i šutere na perimetru i višak igrača koje su protivnici slali na skok.
Ovdje će ih čekati isti problemi i uz to opet imaju protivnike s nezgodnim unutarnjim linijama koje neće biti lako držati dalje od odbijanaca i osvajanja gomile dodatnih napada. Rusi imaju gomilu skakača, Bosna ih ima manje, ali su u stanju dominirati u skoku, a čak i Poljaci na tankoj klupi imaju back-up centra koji ih može razbiti (Izrael izgleda kao jedini protivnik s rosterom po njihovoj mjeri). Dovoljno je da ove momčadi dobiju nešto nalik podršci iz vana i Finska je u startu u rupi iz koje je može izvući samo vrhunska šuterska partija. Kao što smo rekli, to s ovim talentom kojega imaju na raspolaganju nije lako izvesti.
Kako bi olakšali život Koponenu, Finci su pokušali dodati i nešto motion elemenata u napad (Murphy je definitivno sposoban igrati licem košu i razigravati), ali ovisnost o šutu za tri i trpanju zicera dok obrane nisu postavljene time ne nestaje. S tim da nije lako ni trčati kad imaš rotaciju duboku 5 igrača uz eventualno još dvije rezerve koje te neće pokopati kad uđu na parket. Uz Koponena u vanjskoj liniji tako i dalje glavnu rolu igra tamnoputi Finac američkog porijekla Huff, koji u 31-oj godini više nije onako hitar defanzivno i u kontrama. Stoga su ovom prilikom i oni nabavili svog combo-beka iz Amerike. Jamar Wilson, koji uz iskustvo igranja u Finskoj ligi ima i ženu Finkinju te zna i jezik, dakle nije totalni oportunistički plaćenik, preuzet će rolu drugog slashera i tako povremeno odmoriti Koponena (taj posao do sada je odrađivao Salin koji seli na dno klupe). Čovjek je također s krive strane karijere, nikada i nije bio ništa posebno, tako da se ne radi o nekom specijalnom pomaku unaprijed već više sitnom udarcu nogom u guzicu.
Uz ovu trojku u vanjskoj liniji glavne uloge imat će još Murphy kao spot-up šuter u roli stretch visokog i žilavi Gerald Lee, također poput Huffa tamnoputi Finac američkog porijekla, koji će manjku centimetara usprkos uglavnom biti prisiljen glumiti klasičnog centra. Jedina dva čovjeka na klupi koji koliko-toliko pomoći kroz rotiranje su Koivisto i Kotti, obojica školovani u Americi s gomilom NCAA iskustva, ali i bez nekih posebnih vrlina osim što između sebe mogu pokriti svih 5 pozicija (Koivisto je šuter na boku, Kotti šljaker u reketu).
Budu li u idealnom izdanju i uspiju li kroz dodatak Wilsona i veću rolu Murphya dobiti dovoljno u napadu, odnosno uspiju li nekako svesti slabosti u kontroli reketa na razumnu mjeru, svakako imaju šanse ući među 16. Margina pogreške im nije velika, ali, ako ništa drugo, trude se igrati lijepu, modernu košarku s puno prostora i puno kretanja, te uz to imaju i navijače koji su ludi za repkom - Francuzi su od svih ekipa koje su mogli birati kao protivnike u skupini izabrali upravo njih jer su znali da će im ovi napuniti dvoranu i usput potrošiti gomilu ojra. Stoga bi šteta bila da ih ne vidimo i u Lilleu, s čime će se vjerojatno složiti i FIBA sudci.
Nije moglo gore, Ertel je vrhunski lik...
