SpoilerNe bi bilo lose da malo preispitas ovu svoju mnogo puta ponovljenu pricu o priznatim i nepriznatim diplomama, autorizacijama, nostrifikacijama, nadleznim telima... U liberalnim ekonomijama tako nesto ne postoji, osim u slucajevima kada je drzava poslodavac, pa tada ima pravo da propisuje kriterijume za sticanje onih zvanja koja su njoj potrebna. Privatne firme imaju pravo da zaposljavaju koga hoce i da postavljaju svoje kriterijume za procenu znanja i sposobnosti kandidata. Niti one pitaju drzavu sta misli o tome, niti ona ima pravo da im bilo sta namece.
Zvanja koja se sticu u srpskim srednjim skolama i na univerzitetima uglavnom nisu ni na koji nacin uporediva s onim koja se sticu u obrazovnim sistemima zemalja Zapada, pa o nekakvom (ne)priznavanju ne moze ni biti govora. Zvanja i zanimanja u medicini i srodnim oblastima su prakticno jedina ciji sadrzaj je vise-manje isti u svim zemljama, pa tu jos i moze biti nekih jedinstvenih kriterijuma. U svim ostalim oblastima se radi o proceni poslodavca da li mu kandidat odgovara ili ne, kao i o stanju na trzistu rada. Drzava s tim nema nikakve veze, i nemoj vise ovde obmanjivati ljude.
SpoilerDa li se ti to pravis da ne razumes, ili stvarno ne razumes?Znas li ti sta je razlicitih diploma u celom svetu? Radi se svakako o desetinama hiljada i to samo univerzitetskih, a gde su one srednjoskolske.
I stvarno tvrdis da se u Norveskoj neko bavi njihovom detaljnom procenom za racun stranih drzavljana, kad ko pozeli i padne mu na pamet, a sve o trosku soptvenih poreskih obveznika? Koliko covek treba da bude naivan da bi u to poverovao?
Ne funkcionise to bas tako. Prvo treba doci do boravisne dozvole, da bi se neko uopste baktao tvojom diplomom. Drugo je pitanje sta ti to donosi. Prema mom iskustvu, uglavnom nista. Za posao mozes konkurisati i bez te procene, s originalnom diplomom, a poslodavac ce se vec sam pobrinuti da se uveri u njenu verodostojnost i vrednost, ukoliko je uopste zainteresovan. Misljenje nekog drzavnog birokrate ce mu znaciti malo ili nista.
Btw, i moja diploma je procenjena. Upravo na nacin koji si opisao u boldu, ali tu opisnu procenu dobije svako i ona ni slucajno ne znaci da je ta diploma priznata, a neka druga nije. Tako nesto postoji samo kad drzava dodeljuje licence za obavljanje odredjenih poslova, i to tamo gde se sama pojavljuje kao poslodavac. U svim drugim slucajevima dobijas jedan prilicno bezvredan papir, kojem poslodavac veruje manje nego sopstvenoj proceni.
Tvoj problem je sto ne razlikujes pojmove "procena" i "priznavanje" diplome. Ustvari, to je samo jedan od tvojih problema u razumevanju funkcionisanja ovdasnjih drustava. Ali ima vremena, naucices.
SpoilerKakve sad pozicije, o cemu ti to? Tebi stvarno nije jasno da ono sto vazi za medicinske radnike u Norveskoj, uopste ne mora da vazi za ostale struke i ostale zemlje.Ti i dalje razmisljas mozgom iz Srbije, gde svaka fakultetska diploma nosi odredjeno zvanje, s tacno odredjenim sadrzajem, pri cemu ta zvanja mogu na prste da se izbroje. U zemljama ciji ti obrazovani sistem ocigledno nije poznat, takav je samo manji broj obrazovnih programa, koji vode nekom od licenciranih zanimanja. Svi ostali programi, kao i pojedinacni kursevi daju razlicite kompetencije za citav niz razlicitih poslova, i potpuno ih je nemoguce tretirati tako kako ti opisujes.
Tim pre sto za ogroman broj poslova ne postoji odgovarajuci fakultet, vec se najcesce radi o kombinaciji nekog opsteg programa i vise samostalnih kurseva, koje ljudi pohadjaju u nekim kasnijim godinama i time sticu kvalifikacije za bas tu poziciju. Nema tog srpskog fakulteta koji pokriva tu sirinu razlicitih obrazovanja s jedne, i zahteva trzista s druge strane.
Drzi se ti bolje medicine. Tamo je uglavnom sve jasno i nema velikih razlika izmedju pojedinih zemalja.
Ovde govoris o boravisnim dozvolama po osnovu zaposlenja (iako postoji i citav niz drugih) i poslovima u javnim preduzecima (verovatno si mislio na drzavne ustanove, pa se lose izrazio, jer ne bih rekla da se radi o pravim preduzecima u drzavnom vlasnistvu). To su toliko posebne situacije, a ti pokusavas da ih primenis na sve ostalo.
Mozda da poradis na razumevanju razlike izmedju privatnog i drzavnog (javnog) sektora. U tom slucaju mozda uocis da i ja gore govorim o slucajevima gde je drzava poslodavac (dakle, javni sektor!) i moze da postavlja uslove i trazi kakve god hoce autorizacije, dok u privatnom sektoru to funkcionise potpuno drugacije.
Poslodavci u privatnom sektoru su slobodni da zaposle koga god hoce.
Jos jednom - govoris o slucajevima gde je drzava poslodavac. Dakle, radi se o licenciranim zanimanjima, koja cine samo mali procenat svih zanimanja koja mogu da se pojave na trzistu rada. Da li je moguce da ne shvatas u cemu gresis?
I opet - govoris o odredjenom broju zanimanja u javnom sektoru u Norveskoj, a tvrdis da to vazi uvek i svuda. Pobogu, nece svi da budu lekari i sestre u Norveskoj. Ti kao da nisi cuo da postoje i druga zanimanja, kao i druge zemlje.
Svaka cast! Samo tako nastavi i jednom ces sigurno uspeti. Drugacije ne moze da bude.
Jos jednom si uspela da od jedne pristojne teme, napravis smetliste promovisuci svoje neznanje i nezadovoljstvo. Bilo bi krajnje vreme da shvatis nije dovoljnu u skoli dobiti diplomu, to je najlaksi posao, vec steci znanje koje ce ti sluziti u razvoju karijere. Prestani da ljudima pricas bajke, za tim nema potrebe. Dovoljno je da kazes da ti se cini da je ovo, ili ono nemoguce, posto u sustini niko ne zna koliko moze da postigne dok ne proba.