Film je spektakularan, od price, do rezije, glume, stvarno fenomenalan. Juce sam ga pogledao i danas bih opet isao. Jednostavno u filmu ima previse toga za pogledati i poslusati. Jedino cime sam razocaran, mada u pitanju je jedna scena, je susret Marf i Kupera na kraju. Premlaka scena, posebno jer je citav film izgradjen na njihovom odnosu. Ja sam bio spreman za napad placa cim je krocio u bolnicku sobu ali, kao sto rekoh, vrlo mlako uradjeno. Ali to je jedna zamjerka, film je u svakom slucaju sjajan. Jos da dodam, Hans Zimmer je jos jednom pokidao. Mada bih volio da cujem kakav bi ost za ovaj film napravio Clint Mansell.
Zar to što je taj susret mlak ne ukazuje na to postoji nešto veće od tog njihovog odnosa i da film ne vrti oko njihovog odnosa nego se film zapravo završava kako Kuper seda u letelicu i odleće.
Medjuljudski odnosi u ovom filmu su apsolutno sekundarni, i bukvalno iskorišćeni su u priči kao gorivo za celu misiju.
Što je sasvim realno, nemam još prilike da na ličnom iskustvu znam, al bih reko da je biti roditeljsko požrtvovanje najsnažniji mogući vodič.
Taj odnos je mlak zato sto se uopste i ne desava iliti se desava samo u Cooper-ovoj glavi, u stanju njegove kliničke smrti (jedna od brojnih indicija je upravo i taj susret).
Ja ne mogu da verujem da niko nije skapirao kraj filma.
Ja ne znam, ja moramo još jednom da odgledam. Drugi deo film sam proveo u besu, suzdržavajući se da ne izudaram stolicu ispred u bioskopu zbog Dr. Mana ili pak u plakanju.