Na temi o jednakosti nije moglo da ne upadne u oci upadljivo kucano pitanje - Da li oni disu -
prvo pomislih da se radi o opoziciji ali citanjem u nazad vidim da se zapravo radilo o ljudima uopsteno.
Ali to nije razlog da se ne razmislja i o tome da li nasa opozicija dise i ako ne,
zasto to ne radi i dovodi u logicki sukob premisu da svi ljudi disu?
Mozda oni negde i disu ali su za vecinu postali nevidljivi, ne vide se od AV-a koji radi i kao vlast i kao opozicija i prosto ne ostavlja prostor cak ni samom Prezidenteu niti svojim ministrima...a kamoli da ostavi prostor za nesto sto se u nasem drustvu jos naziva opozicijom.
I kada bi AV hipoteticki ovog trenutka zbacio plast i krunu i predao ih nama,
kome bi smo mi brzopotezno i koliko jos danas, najkasnije za dve - tri godine,
mogli da bacimo taj vruc krompir u ruke? I da li je pre toga potrebno da opozicija ustanovi premise koje ce razraditi i postovati i kao vlast i kao opozicija ili je dovoljno da i dalje nastupaju po sablonu - kad sam vlast kritikujem opoziciju a kad sam opozicija kritikujem vlast, odlazim na kafu i tu se sav posao zavrsava....
tzv. Program za spas Srbije, c/p ispod
(kao neobavezna literatura za diskusiju, jer opet, sve su to parole)
- Trenutna vlast i trenutna opozicija u Srbiji očito nemaju kapacitet da Srbiju izvuku iz ekonomske krize zbog nedostatka kvalitetnog programa i ljudi koji bi bili sposobni da ga realiziju.
- Novi izbori, kao jedan od demokratskih alata raspoloživih za rešavanje ovog stanja, u ovom trenutku, ne bi doneli nikakvu promenu trenutne politike, samo bi ubrzali neminovni kolaps. Rešenje nije ni manipulacija sa rekonstrukcijom postojeće Vlade (jer problem nisu individualni), svakako ne trošenje energije na neku Vladu u senci. Jednostavno, i sa 600% umesto postojećih 60, Vučić ne može pomeriti Srbiju iz živog blata, zato što je preduslov takvog ishoda postojanje zajedničkog cilja i jasnog plana u kojem ima mesta, prava i obaveza za svakog ko bi da se iščupa.
- Iz tih razloga, neophodno je da se do redovnih izbora što pre oformi nova Vlada, sastavljena isključivo od sposobnih ljudi i u potpunosti oslobođena partijskih kvota. Što se mene tiče, predsednik te Vlade može biti iz partije koja za nju obezbedi parlamentarnu većinu.
- Program ove Vlade mora biti dogovoren i usaglašen sa Evropskom unijom, koja će omogućiti konkretnu ekonomsku pomoć za realizaciju ovog programa, sa jasnim rokovima i zadacima.To je prava evropska integracija Srbije, to je posao u kojem milioni učestvuju, umesto da statiraju kao što je bio slučaj do sada.
- Zadatak te Vlade jesu brze, planirane i temeljne reforme u svim vitalnim segmentima države, sa jasnim sredstvima (pravnim i finansijskim), jasnim rokovima i jasnom odgovornošću za urađeni posao.Nijedan segment države i drustva ne sme biti zapostavljen, jer će se ponoviti pravilo svih dosadašnjih reformi, koje su zbog svog parcijalnog pristupa propale ili nisu ni započete.
- Vlada za svoje mere mora obezbediti maksimum konsenzusa kroz stručne Savete koji će biti oformljeni za svaki resor ponaosob, kroz demokratsku javnu debatu o svakom pitanju, kao i kroz maksimalni međusobni dijalog svih političkih faktora. Taj dijalog je funkcionalno podređen samo jednoj temi: kako da Srbija što pre započne društveni razvoj koji će garantovati bolji životni standard građana, održivu kvalitetnu perspektivu za naredne generacije i mir Srbije ali svih drugih država regije zasnovan na međusobnom povezivanju kroz političke,ekonomske i bezbednosne integracije na kojima je izgrađena stabilnost Evrope.
- Vlada mora obezbediti da reforme, uz ekonomski razvoj, istovremeno omoguće razvoj demokratije, slobodu javne reči i neophodnu decentralizaciju upravljanja zemljom, suzbije postojeći i onemogući eventualni dalji razvoj partokratije.
- Vlada mora delovati sa saznanjem da su izolovani reformski potezi Srbije, bez adekvatnog pozitivnog pomaka u celom regionu, osuđeni na propast.U tom smislu, ona mora svoje delovanje staviti u funkciju celokupnog regionalnog napretka, bez obzira što taj zadatak iziskuje dodatne napore i, najverovatnije, dodatne političke potrese u zemlji.
- Načelo kojim bi se ta Vlada morala rukovoditi i koje maksimalno mora afirmisati jeste da je njeno delovanje istinska poslednja prilika da Srbija spreči svoj nepovratni pad u vladavinu malobrojne nesposobne oligarhije nad društvom veoma siromašnih građana. To nije tako što bi mi kroz tu vrstu neuspeha izgubili svaki kredibilitet, već zbog toga što više nema vremena za nekog novog koji bi pokušao nešto novo. Prosto, naš neuspeh bi bio praćen potpunim prestankom evropskih integracija, odustajanjem od demokratije i vladavine zakona. Ovo načelo može biti istaknuto tek pošto se prethodna načela uspostave.