Jump to content


Photo
- - - - -

Za čitanje i razbribrigu ili 'jedan dan sa parking servisom'


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
5 replies to this topic

#1 ivantheterrible

ivantheterrible
  • Members
  • 7 posts

Posted 02 October 2014 - 12:41

Jedan Dan sa Parking Servisom

Subota, 20 sept. 2014. Beograd, ulica Narodnog fronta, nedaleko od porodilišta ali nema veze s djecom.

 

Automobil s crnogorskim registracionim oznakama je propisno parkiran u drugoj zoni, još u petak veče i poslata su dva sms-a da bi se platio isti za prva dva jutarnja subotnja sata. Između 9:30 – 9:45 h istog jutra silazeći do automobila – njega nije bilo. Pored opcije da je ukraden, javlja se i kasnije potvrđuje opcija da je odnešen 'paukom'[1] na parking za oduzete automobile koji se nalazi u Bloku 42, preko puta buvljaka a iza tržnog cetra Delta. Razlog za oduzimanje i odnošenje vozila su neplaćene parking karte iz nekog prethodnog dužeg perioda (ne znam tačno koliko), koji je dobijen putem telefonskog razgovora s ljubaznom gospođom iz dotične firme kao i informacija da auto može biti preuzet sa parkinga na kom se nalazi pod uslovom da se u cjelosti izmire dugovanja što može biti učinjeno i na licu mjesta.

 

S obzirom na (dez)informacije koje imam oko imanja/nemanja prava da se vozila oduzimaju na ovaj način zbog ovakvih razloga, odlučim da prije negoli preuzmem vozilo, posjetim policijsku stanicu i prijavim slučaj – kao vid 'krađe' vozila jer sam potpuno ubijeđen da nemaju ovlašćenja da odnose auto (moja ubijeđenost ne garantuje i tačnost toga, jer, kako nisam pravnik niti detaljno poznajem zakone i propise) najo on ni na koji način ne remeti saobraćaj. Na tvrdnju da želim da prijavim krađu vozila, policijski službenik pita: „da li sam svestan da podnosim lažnu prijavu?“. Meni se čini da jesam, i mislim da nije lažna, iako znam ko mi je 'ukrao' auto. Ali, nakon 'ljubazne' molbe da napustim kancelarije i sačekam u prizemlju policijske stanice, nakon skoro sat vremena bivam pozvan da se vratim u istu i 'dam izjavu' jer je to jedino što može po tom pitanju da se uradi. Kako je subota, mogu da dodjem u ponedeljak za izjavu. Iskreno, ne znam šta davanje izjave znači – vjerovatno ništa. Vjerovatno je moguće doći u policiju i dati izjavu da 'mislim da će Izraelci zauzeti Gazu' ili da 'sam neosnovano i danima praćen od tajnih službi naše zemlje' – tako da me ni ova data izjava ne čini ništa manje ludim ili hipohondričnim nego ove dvije iz primjera. Ali, kad već ne može prijava krađe, onda može izjava. Šta će čovek, valjda smo svi takvi – kad ne možemo da dobijemo ono što hoćemo, hoćemo ono što možemo, makar.

 

Već je uveliko prošlo 14h, istog tog dana i teški i tmurni oblaci se bijahu nadvili nad stanicom policije kao da se nešto i tako dešava – a kasnije sam shvatio da im je samo namjera bila da skinu sloj prašine sa nekoliko old-tajmera parkiranih u dvorištu obližnjeg muzeja automobila. A ta slika me i navela na pomisao da mi danas dan prolazi u znaku parkinga i automobila...nekako sam ih više primjećivao nego ikad, iako nam ih je grad pun – rekao bi čovek da ih ima više negoli ljudi...ali, ajd sad ... dok je kiša sve jače i jače padala, osvježavajući vazduh i onemogućavajući taxi dispečera da mi 'dobavi' automobil koji bi me odvezao do 'bloka 42' i već sad ozloglašenog parkinga, prigušena svjetlost malog pub-a me navede da se tu kratko sakrijem i sačekam da se pljusak sam od sebe obuzda uz malo, strano i hladno pivo. Kako obično biva, jak pljusak ne potraja dugo, te se i želja za taxijima po gradu smanjila, pa samim tim lakše i ja dođoh do jednog koji me sa zadovoljstvom odbaci do mjesta za primopredaju.

 

Veliki plac, žicom oivičen sa kapijom dobro učvršćenom i čuvarevom kućicom tik uz nju me nedvosmisleno podsjećao na filmove o zatvorima – samo gomila automobila koji se mogu vidjeti i omanji, postariji čuvar koji je umjesto puške imao samo obris osmjeha, me razuvjeriše. Nakon par riječi dobrodošlice razmijenjenih 'preko mreže' u bukvalnom smislu, kao da stojimo u različitim državama od kojih je jedna Sjeverna Koreja, razumjeh da sam došao nakon radnog vremena (koje je, inače subotom do 15:00). Bilo je 15:30.

 

Da razjasnim samo – svjestan svoje želje da se žalim, tužim i kukam na nepravdu i šta sve ne, ali, takođe sam vrlo dobro svjestan da kazne kako saobraćajne tako i životne kad tad dođu na naplatu, na mostu ili na ćupriji, pitanje je samo. Prihvativši sve to, iako nevoljno, spreman sam da se odreknem novca na ime plaćanje dažbina da bih opet bio bogat u onom staro-narodnom smislu: onaj koji nije dužan. Tako da, povinovan neumoljivoj sudbini državnih i drugih manje ili više državnih aparata, pomislih da mogu da platim svoje dugovanje, preuzmem svoj auto i nasvatim za, takođe svojim, poslom. Ali...nijedna priče se ne bi ni pričala a kamoli pisala kad ne bi imala ono jedno 'ali'...

 

Već je prošlo 16 h, kiša, iako skoro nevidljivo, sipi i ekranizuje dotičnu sliku – čovek s jedne strane ogromne kapije, sa rukama na kukovima, bezizražajno gleda u svakom pravcu toliko kratko kao da ga je strah od mogućeg odgovora tišine i olupina automobila i isto tako skoro bezličnog čuvara koji je tu jer 'čuva' i nema veze nikakve sa dotičnom firmom, njihovim načinom poslovanja i jedino pod uslovom naredbe 'odozgo' smije nekog da pusti unutra ili van kapije. Da je neko mogao da fotografiše ovo iz neke približno ptičije perspektive – bilo bi jasno zašto slika vrijedi hiljadu riječi.

 

Raznorazni pozivi upućeni ka 'ljudima koji završavaju' stvari, te odlasci s jedne strane grada do druge u potrazi za poslovnicam firme nisu donijele ništa više od nepotpunih i čudnih razgovora sa čuvarima prostorija dotične firme. A to je vrlo prijatno iskustvo – vrlo uljudni i vrlo vrlo vrlo neupućeni u ono što se dešava. Jedinstven odgovor je: 'radno vrijeme je....' propraćen sa sporim podizanjem ruke u smjeru ulaznih vrata na kojima jasno piše taj podatak. Pomislio bi čovek da su se dogovarali. Kao koordinisani prestupnici zakona, koji štite jedan drugog.

 

Već je pao mrak, kiša polako prestajala da pada, umor se javljao kao i rezignacija i nemoć. Sa više strana je potvrđena informacija da se automobil može preuzeti tek u ponedeljak, kada dotični počinju da rade, jer su u subotu popodne i nedelju na kolektivnom odmoru na Sejšelima ili na Marsu ili ne postoje. Tako stvari stoje.

Za prekšaje koje praviš neplaćajući parking (što je vrlo diskutabilno da li je legitimno da ga na ovaj način naplaćuju, ali ajd da pretpostavimo da jeste) ti pored toga što moraš da platiš kazne ili doplatne karte ili kako se to čudo već zove, moraš i da izgubiš dva dana. Da, jeste neradna ali to su dva dana. I to važi za sve strance (šta ćemo sad, auto sa MNE oznakom je isti kao onaj sa NL ili F). Posao može i mora da trpi. Putovanje će da sačeka. Beograd je pun hotela, hostela, napuštenih kuća, mislim...kako ne možete da se snađete. Jeste, kiša je, ali dajte, budite malo inovativni, nemojte uvijek misliti da sve ide kao podmazano i brzo i odmah. Mislim, da li ste stvarno mislili da možete da platite kazne za svoje postupke i izvučete se samo sa tim? Ma dajte. Kod nas vas prevaspitavaju i kažnjavaju kao roditelji malu djecu. Ako si previše koristio računar – e sada, dva dana bez njega i tačka. Tako i ovdje – edukacija u višem obliku. Zbog nesavjesnog parkiranja nemate automobil dva dana. Ne interesuje nas što ste naumili da putujete dalje. Što su u automobilu stvari vrijedne i bitne za posao zbog kojih se uostalom i došlo u Beograd. Ne, ne možete doći do njih i morate ispaštati za svoje grijehe – onoliko dugo koliko se nama ne radi. Za sada je to, na sreću ili nesreću samo dan ipo.

 

Noć je pala na zadovoljstvo mnogih. Pretpostavljam da je čuvarima svejedno, ali nekima je potreban san kao bijeg u stvarnost u kojoj možeš da voziš i tuđe automobile.  


[1] kako ono reče plavuša iz vica: „Razumijem da roda donese dijete, ali da pauk odnese auto, e to ne razumijem nikako“

 



#2 Mama_mia

Mama_mia
  • Members
  • 4,639 posts

Posted 02 October 2014 - 13:33

Što su u automobilu stvari vrijedne i bitne za posao zbog kojih se uostalom i došlo u Beograd.

 

...  zasto si ostavio vredne i bitne stvari u kolima preko noci,

 

to sto si platio parking ne znaci da auto nije mogao da bude obijen ili stvarno ukraden...

 

A za ostalo, podnesi prijavu ako si ostecen, ne znam sta kaze zakon o parkingu i paucima i da li je to praksa da se auto odnese zbog neplacenog parkinga...a posebno ako je placen.... A posebno sto je Dostojevski u pitanju...



#3 ivantheterrible

ivantheterrible
  • Members
  • 7 posts

Posted 02 October 2014 - 14:43

...  zasto si ostavio vredne i bitne stvari u kolima preko noci,

 

Hmm...

Vrijedne stvari su bile u autu, da, ali u gepeku. I nisu vrijedne u materijalnom smislu toliko koliko su bile važne zarad posla - gomila sudskih predmeta i spisa. Mnogo nezgrapne i nepraktične za više iznošenja i unošenja.

 

to sto si platio parking ne znaci da auto nije mogao da bude obijen ili stvarno ukraden...

 

Upravo to i kažem - auto je, iako je bio propisno parkiran i parking plaćen, odnešen. Jeste da je mogao da bude ukraden ili obijen, ali nije (ne znam kad sam pomenuo da ako se plati parking auto ne može da bude obijen ili ukraden?). Takođe, da jeste bio ukraden ili obijen misliš da bih pisao ovo sve? 

 

Neobično je da ne obraćaŠ pažnju na ono što je poenta: a to je da je auto oduzet (legitimno ili ne, nebitno) i kada sam htio da platim kazne nisam mogao da preuzmem auto - naprasno je to nemoguće jer ne rade. Zar ne misliŠ da je to, u najmanju ruku, čudno? 

 

Naravno da sam oštećen (tj. moj otac koji je ovdje bio poslom) i naravno da će prijava biti podnijeta - iako je skoro izvjesno da je potpuno uzaludno baviti se tako nečim, ali eto...

 

;)



#4 babyW

babyW
  • Members
  • 4,672 posts

Posted 04 October 2014 - 20:12


 

Neobično je da ne obraćaŠ pažnju na ono što je poenta: a to je da je auto oduzet (legitimno ili ne, nebitno) i kada sam htio da platim kazne nisam mogao da preuzmem auto - naprasno je to nemoguće jer ne rade. Zar ne misliŠ da je to, u najmanju ruku, čudno? 

 

 

Na kraju ćeš da platiš i "ležarinu" što ti je auto bio parkiran preko noći.. ili dve noći. Čuh za slučaj da su bili tuženi upravo zbog istog scenarija, s tim što se gazdi "otuđenog" automobila nije žurilo. Na kraju su mu platili popriličnu sumu za način "otuđivanja", čak i pauka koji je odneo auto. Naravno da je to "krađa" jer samo uz sudsko odobrenje (što bi značilo da prvo moraju da vode spor protiv tebe) mogu da ti na ovaj način zaplene auto (ili bilo koju drugu stvar). Jer kako je moguće da neki servis ili policija ili bilo ko može da bude iznad suda, tj. države. Mogu samo da zaključim da je ovo (parking servis, tj. agencija) još jedan u nizu nelegalnih stvari koje država radi svojim građanima.

 

Parking servis nije uložio ništa (u NS samo jedan improvizovani parking je napravljen, ostalo ulaganje od njihove strane su samo table okačene na već postojeće šipke/stubove u gradu) u infrastrukturu da bi mogao da je "privatizuje" i naplaćuje nešto što je napravljeno od poreskih obveznika. Da grad naplaćuje, pa da se te pare koriste u poboljšanje gradske infrastrukture, to bi bila već neka sasvim druga priča. Oni nemaju osnov da vode sudske sporove, zato i otimaju automobile, pa ko se upeca, super, a upeca se većina.

 

Da li je nekada neko čuo da je parking servis tužio bilo koga i stigao do suda? Ja ne.



#5 ivantheterrible

ivantheterrible
  • Members
  • 7 posts

Posted 05 October 2014 - 22:05

Čuh za slučaj da su bili tuženi upravo zbog istog scenarija

Volio bih da me, ako zanš o kome se radi, na neki način spojiš sa vinovnikom tog slučaja, jer me baš zanima na koji se način taj neko izborio sa svim tim zezancijama. Čisto onako, savjetodavno...

 

Da li je nekada neko čuo da je parking servis tužio bilo koga i stigao do suda? Ja ne.

 

Nisam čuo, ali izgleda da su oni uzeli loptu u svoje ruke, i znajući u kom stanju nam je pravosuđe, odlučili da je mnogo bolje da nijih neko tuži i na taj način pokuša da 'naplati' štetu, nego da oni sudski jure bilo koga. Jer svjesni su dvije stvari:

1. da oni kao Parking servis sudski ne mogu da naplate ništa (iz brdo razloga a najviše iz zakonske nezasnovanosti kao i neustavnosti); 

2. da oni koji njih tuže imaju uglavnom nikakve šanse - iz pomenutog razloga: bijednog stanja u pravosuđu, predugog čekanja oko procedura, maltretiranja sa tužbama, advokatima i po sudovima, itd... 

Čini mi se da su oni dobro svjesni toga.

 

i, pored svega, kao šlag na torti, je uredba koju je donio grad, a koja važi od 1. aprila ove godine - na osnovu koje je dozvoljeno da se na ovaj način naplaćuju dugovanja građana dotičnoj firmi - http://www.overa.rs/...iralistima.html

Moram postaviti dva pitanja (nisam pravnik, možda sam u krivu, ali...):

a) da li neka gradska uredba može da stane iznad zakona i da na bilo koji način utiče na njega.

b) da li je moguće na osnovu uredbe koja je stupila na snagu 1. 4. 2014. godine retrokativno naplaćivati bilo šta? Da li se bilo koji zakon/uredba može retroaktivno primjenjivati?



#6 babyW

babyW
  • Members
  • 4,672 posts

Posted 06 October 2014 - 11:23

a) da li neka gradska uredba može da stane iznad zakona i da na bilo koji način utiče na njega.
 

 
Ovo je objavljeno u službenom glasniku (što ustvari ide u prilog što sam već rekla, da vlast - pošto visinu parkinga mora da potpiše gradonačelnik - ovde čini sve samo da dođe do para iako krši zakone koji su kod nas puni rupa) što jeste problem, jer dolazi do sukoba interesa. Tebi po zakonu ne mogu da konfiskuju imovinu bez postupka:

Spoiler

 

da podebljam: Може се конфисковати само имовина лица које је осуђено на казну конфискације, ма у чему се она састојала.

 

Sa druge strane, oni su ovo izdali u službenom glasniku i imaju iako se krši sa zakonom kao neku zakonsku osnovu. Ovde ispada da je parking servis tj. da su oni ovlašćena upravna vlast. (užas šta mi dozvoljavamo da nam rade).

 

 



b) da li je moguće na osnovu uredbe koja je stupila na snagu 1. 4. 2014. godine retrokativno naplaćivati bilo šta? Da li se bilo koji zakon/uredba može retroaktivno primjenjivati?

 

Naplaćivanje da, jer naplata zastareva posle dve godine (bar je tako bilo ako nešto nisu menjali u međuvremenu), ali retroaktivno primenjivanje neke uredbe, ne.