Naravno da gimnazijalci imaju proporcionalno vise sanse na prijemnom. Ne slazem se medjutim da imaju proporcionalno iste sanse i da studije privedu kraju, jer se studije medicine mahom napustaju zbog predmeta poput anatomije i patologije, gde su medicinari u znacajnoj prednosti u odnosu na gimnazijalce. Bez poredjenja malih beznacajnih uzoraka zasnovanih na licnim iskustavima, bilo bi zanimljivo videti statistiku o tome. Pri tom ne treba smetnuti sa uma ni to da gimnazijalcima sledi tvrdje prizemljenje ako se veliki snovi ne ostvare - kako je to dobro primetila Jesenja.
Ne bih kategoricno tvrdio nista, posto, kao sto kazes, nemamo pristup takvoj statistici (ako uopste postoji).
Medjutim, kao gimnazijalcu koji je prvo upisao ETF (nisam zavrsio, odustao sam - ali sam dao prvu i pola druge...), znanje matematike i fizike mi je silno pomoglo kad sam se docnije, u zdravstvu, opredelio za MRI. Dospeo sam dotle da pisem protokole i radim eksperimentalne procedure kakve moji kolege bez takvog predznanja nisu mogli. '90-ih, osvojio sam prvo mesto za najkvalitetnije MRI images na RSNA (Radiologic Society of North America) annual meeting u Chicagu.
Mada, to iskustvo je ovde najverovatnije totalno irelevantno.
Jer, pricamo o obrazovanju, a tema je naslovljena Plasticna hirurgija. Ako forumas vec zna da hoce da se bavi plastikom, interakcija sa pacijentima, anatomija, postoperativna nega itd. su puno bitnije od fizike...
Sto se tice prijemnog - postoje intenzivni kursevi za polaganje istog, tokom 4. godine srednje. Nisam upoznat sa situacijom u Srbiji, ali pretpostavljam da toga ima i tamo.
Tokom prosle godine, bio sam u situaciji da ovakve rasprave vodim sa cerkom, koja je letos maturirala. Uporno sam naglasavao: ne biraj sta hoces da studiras, nego sta hoces da radis. Pa kad izaberes pozeljan posao, biraj studij koji tome najvise odgovara.
Mislim da isto vredi i za odabir srednje skole.