Jump to content


Photo
- - - - -

Kulinarska literatura


  • Please log in to reply
164 replies to this topic

#16 Kinik

Kinik
  • Members
  • 39,190 posts

Posted 29 April 2014 - 14:20

...

 

 

Bouillabaisse

From Wikipedia, the free encyclopedia

 

Bouillabaisse (French pronunciation: ​[bu.ja.bɛːs]; Occitan: bolhabaissa [ˌbuʎaˈβajsɔ / ˌbujaˈbajsɔ]) is a traditional Provençal fish stew originating from the port city of Marseille. The French and English form bouillabaisse comes from the Provençal Occitan word bolhabaissa, a compound that consists of the two verbs bolhir (to boil) and abaissar (to reduce heat, i.e., simmer).

Bouillabaisse originally was a stew made by Marseille fishermen using the bony rockfish which they were unable to sell to restaurants or markets. There are at least three kinds of fish in a traditional bouillabaisse: typically red rascasse (Scorpaena scrofa); sea robin (fr: grondin); and European conger (fr: congre). It can also include gilt-head bream (fr: dorade); turbot; monkfish (fr: lotte or baudroie); mullet; or silver hake (fr: merlan). It usually also includes shellfish and other seafood such as sea urchins (fr: oursins), mussels (fr: moules); velvet crabs (fr: étrilles); spider crab (fr: araignées de mer) or octopus. More expensive versions may add langoustine (European lobster), though this was not part of the traditional dish made by Marseille fishermen. Vegetables such as leeks, onions, tomatoes, celery, and potatoes are simmered together with the broth and served with the fish. The broth is traditionally served with a rouille, a mayonnaise made of olive oil, garlic, saffron, and cayenne pepper on grilled slices of bread.

What makes a bouillabaisse different from other fish soups is the selection of Provençal herbs and spices in the broth; the use of bony local Mediterranean fish; the way the fish are added one at a time, and brought to a boil; and the method of serving. In Marseille, the broth is served first in a soup plate with slices of bread and rouille, then the fish is served separately on a large platter (see image at right); or, more simply, as Julia Child suggests, the fish and broth are brought to the table separately and served together in large soup plates.[1]


 

...


  • 0

#17 highlanderka

highlanderka
  • Members
  • 3,131 posts

Posted 29 April 2014 - 17:47

Negde na pocetku mog zivovanja na ovom forumu, na temi kulinarstvo, postavila sam jedan od mnogih recepata Libera Markonija, uz opasku da sam, sedamdesetih godina proshlog veka, isecala iz tadashnjih TV Novosti shlajfne sa receptima pomenutog boema. Shlajfne sam lepila u veliku svesku i to su bili moji prvi recepti, u vreme kada sam josh bila mamina i tatina i nisam umela ni jaje da isprzim. Napishem ja to, kad, dobijem PM od "Maski", u knjizari toj i toj - ceka me knjiga Libera Markonija iz 1971 godine. Evo je, listam stranice sa lepim ilustracijama D.Savica i zelim da ucinim omaz Liberu, mislim da sam zahvaljujuci njemu shvatila da ne zivimo da bi (samo) jeli, vec da jedemo (dobro) da bi imali neke vajde od zivota.

 

Manastirksi petao fra Vite Malog Brata.

 

Petao za ovaj rucak mora da bude tezak bar 4 kilograma, da bude dobar pevac i veliki ljubavnik.

Zimi, kad su svi putevi zavejani najsladje je jesti manastirskog petla.

Kao predjelo jede se kuvani rolat sa starim sirom. Spremimo 2 vrlo isprane salvete. Onda 750 gr belog brashna. Od te kolicine izdvoji se vrlo malo i zamesi kvascem pestanskim. Kad se to podigne, od ostatka zamesimo testo sa 2 zumanca, zajedno sa kvascem, pa sve to opet pustimo da kisne. Zatim razvijemo koru debljine prsta, po njoj izdrobimo stari sir istroshen prstima, pa onda u cist salvet koru urolamo. Krajeve vezemo i spustimo u kljucalu vodu. Kuvamo jedan sat. Posle toga secemo rolat na koturove koje prelivamo prezlama przenim na puteru.

Posle rolata u ogromnoj ciniji donosi se na sto manastirski petao. Iskushenik ga najpre zaklao na panju, ocistio ispustio u crveni januarski rasol. Dodao mu glavicu crnog luka i biber u zrnu. Voda se ne doliva. Corba postaje sve gushca, a petao se u rasolu skuva tako, da postane mekan kao pile od 3 nedelje. U tu se corbu baci shaka glaziranog pirinca i sve se zaprzi sa vrlo malo brashna i aleve paprike.

Kod takvog rucka dobroje imati razani hleb i feferone.

Poshto mi taj rucak necemo jesti u manastiru, mozemo uz rolat slatko da ispijamo velike cashe ....piva,ali nije iskljuceno da neku Ofeliju oteramo u manastir".

 

Eto,od me toliko, 1 od 100 ruckova Libera Markonija, cisto da se zna da nisam odrasla na himalajskoj soli, pistaciima i beloj cokoladi.

A za "Maski" sam kupila knjigu Aleksandra Genisa,"Hrana, krv i tlo", ne mogu da je nadjem i da joj urucim knjigu jer je bash tih dana otishla sa foruma i josh se nije vratila.


Edited by highlanderka, 29 April 2014 - 18:02.

  • 2

#18 ironside

ironside
  • Members
  • 3,368 posts

Posted 29 April 2014 - 19:10

Spoiler

Ah, Bouillabaisse.

Još kao zelen mladić, negdje sedamdesetpete, zatekao sam se u Nici. Moja taktika, u to herojsko doba je bila: upoznati BB u Saint-Tropezu, te, po mogućnosti upoznati i oženiti Stephanie od Monaca (Caroline je već bila zauzeta). Uglavnom, nakon noćne vožnje od Milana do Genove, pa preko Ventimiglie i Mentona, osvanuo sam na Gare de Nice i, omamljen tipičnom francuskom mješavinom aroma - dizel, sir, baguette, kava, kupio sam 'Nice-Matin' i sjeo uz preskup doručak, mučen mislima o stanju materijalnih sredstava i nastavku puta niz Côte d'Azur.

Da ne dužim, po putu su došle i djevojke (jedna od njih je i danas moja dobra prijateljica, vrhunski dječji psiholog), sve vrlo lijepe i pametne. No, kao ja, bili smo na 'tight budget' i. između hotelske sobe i hrane, birali smo prenoćište.

Izmučeni, potražili smo oko podneva nešto da pojedemo. Od engleske rive u Nici, vuče se sva sila sitnih uličica, u kojima se, osim automatskih vešeraja, nalaze i radničke trattorije u kojima se, u to doba, moglo za male novce oprati rublje, a u 'Indes' ili ulicama oko parka pojesti pravi, aromatični, gusti bouillabaise.

 

Tamo sam naučio spravljati pravu 'Rouille' - nešto što će mi nekoliko godina poslije, kad ću na Cipru/Kipru raditi kao sous-chef, biti velika referenca.

 

Nisam upoznao BB, iako sam danima kampirao na plaži u Saint Tropezu, pa se poslije vraćao, korak po korak, preko Frejus-a, Mandellieu-La- Napouillea i ostalih provansalskih pomodnih selendri.

 

Prava Rouille se ne spravlja sa krušnim mrvicama, nego sa suhim krumpir pireom, češnjakom, maslinovim uljem i tucanom crvenom paprikom

 

'ça suffit!'

 

A o pravom brujetu, pisat će se ovdje još puno.


  • 2

#19 zoran59

zoran59
  • Members
  • 9,840 posts

Posted 30 April 2014 - 18:22

u temi o literaturi u kojoj se opisuje dobra hrana, trebao bi se naci i Rabelais. Gargantua i Pantagruel je nesto sto vec dugo nisam citao, ali se sjecam da je bilo opisa dobrih gozbi. Sad sam dobio inspiraciju da prekopam police i sanduke ili, alternativno, cackam po internetu...


Edited by zoran59, 30 April 2014 - 18:22.

  • 0

#20 ironside

ironside
  • Members
  • 3,368 posts

Posted 01 May 2014 - 11:24

u temi o literaturi u kojoj se opisuje dobra hrana, trebao bi se naci i Rabelais. Gargantua i Pantagruel je nesto sto vec dugo nisam citao, ali se sjecam da je bilo opisa dobrih gozbi. Sad sam dobio inspiraciju da prekopam police i sanduke ili, alternativno, cackam po internetu...

 

François Rabelais: La vie très horrifique du grand Gargantua, père de Pantagruel (1534)

 

Pijani razgovori

 

Onda se dadoše na ždranje, na jestije i na pitije.

Tu boce idu, tu šunka pljušti, tu kupe kruže, tu žamore žbunovi:

- Nategni!

- Dodaj!

- Redom!

- Mešaj!

- Meni bez vode; tako priko.

- Ded, na iskap tu čašu, živo!

- Daj ružice, nek se prelije.

- Dosta je žeđi!

- Eh, prokleta groznice, dokle ćeš da me treseš?

- Duše mi, kôno, ne mogu ni gutljaja.

- Koji ti je jad, drugo?

- Znam za jadac!

- Pijem samo u određene sate, kao papina mazga.

- Ja samo iz boce molitvene, kao dobri otac nastojatelj.

- Šta je najpre bilo, žeđ ili lokanje?

- Žeđ, jer dok je svet bio nevin, ko bi pio da nije žedan?

- Lokanje, jer privatio presupponit habitum. Ja sam stručan. Faecundi calices quem non fecere disertum.

- A mi, nevinaščad, čak i bez žeđi suviše pijemo.

- Ja, bogami, ne, grešniče, bez žeđi ni da mrdnem; gledam žeđ da preduhitrim, pa pijem za onu što tek ima da dođe. Ja pijem večno. Večnost mi u pijanstvu, pijanstvo u večnosti.

- Ko ne peva i ne bije, bolje da ga nije. Daj da zapevamo tropar.

- Ja sam tropa!

- Ko to kaže da ja samo po ovlašćenju pijem?

- Da li se kvasiš da se osušiš ili se sušiš da se okvasiš?

- U teoriju se ne razumem, a praksu pomalo natucam.

- Brže!

- Ja se kvasim, ja se vlažim, ja pijem, jer se bojim da ću umreti.

- Samo pij, pa nikad nećeš umreti.

- Kad ne pijem, sav se osušim, a to ti je kao i mrtav. Duše mi, duša će mi u neki žabljak! Gde je duša u suvoti obitavala!

- Podrumari, služite i prislužujte, tvorite nove stvari, stvorite me od nepilice popilicom!

- Orosite, zarosite ova suva crevca, što premiru od nepoliva.

- Kog vraga piješ, ako piće ne osećaš?

- Ovo vino ide pravo u žile, za piš ništa ne ostaje.

- Da mi je da nekako preperem teleće škembiće što sam ih jutros uškembario.

- Ja sam škembe žestoko rastovario.

- Da nešto moje priznanice umeju da loču, kao što ja ločem, ne bi ostalo ni jedno slovce! Ne bi imali šta da pokažu moji poverioci, kad dođe do potraživanja! Ne bi im se našlo ni za vino!

- Ruka vam kvari nos, pa je tako crven.

- Neka ruke, nek doliva, biće još dana za megdana!

- Piti na tako plitkom gazu da ti pukne grudnik na 'amu!

- E, to se zove vrč po vrč, mamivrč.

- Kakva je razlika između boce i vrča?

- Ogromna. Boca se zatvara zatvaračem, vrč zavrčem.

- Tričarije!

- Naši stari su lokali, lonce pune ispijali.

- Dosta sranja i urlanja, pijmo!

...

 

I tako dalje, u tom stilu. Nisam siguran, ne bi li se ovaj excerpt (u davnom prijevodu Stanislava Vinavera) možda trebao naći na temi o alkoholizmu, a prethodno poglavlje (o tome kako se Gargamela prejela masnih škembića, pa rodila Gargantuu) na temi o škembićima ili o menadžerskim bolestima.

Rabelaisa je nemoguće čitati bez poznavanja, kako konteksta rane renesanse, tako i Alcofribasove biografije. Bio je polihistor, liječnik, klasični filolog, filozof, fratar Benediktinac, erudit i jedan od najtalentiranijih i najduhovitijih pisaca u povijesti, izjelica i popilica.

Francuska bi bila Francuska, možda i bez toliko sireva i vina, ali ne bi bila to što jest bez Rabelaisa.


  • 2

#21 jesenja

jesenja
  • Members
  • 1,428 posts

Posted 01 May 2014 - 11:33

 

I tako dalje, u tom stilu. Nisam siguran, ne bi li se ovaj excerpt (u davnom prijevodu Stanislava Vinavera) možda trebao naći na temi o alkoholizmu, a prethodno poglavlje (o tome kako se Gargamela prejela masnih škembića, pa rodila Gargantuu) na temi o škembićima ili o menadžerskim bolestima.

 

Mogao bi se naći i na temi o prevođenju - ko bi, i kako, danas preveo ovaj vatromet?


  • 0

#22 ironside

ironside
  • Members
  • 3,368 posts

Posted 01 May 2014 - 12:15

Mogao bi se naći i na temi o prevođenju - ko bi, i kako, danas preveo ovaj vatromet?

Postoje još dva, jako cijenjena i nagrađivana prijevoda: Branka Madžareviča na slovenščinu iz 1981. i Mate Marasa na hrvatski iz 2004. Nisam čitao Rabelaisa u njihovim prijevodima, pa ne mogu suditi. Vinaverov prijevod mi je, kad sam prvi put čitao 'Gargantuu i Pantagruela' bio jako sukulentan.


  • 2

#23 Kinik

Kinik
  • Members
  • 39,190 posts

Posted 01 May 2014 - 15:25

...

 

Nikada mi se nisu dopadali prevodi kod nas, - mozda samo, poneki, sa engleskog.

Recimo prevodi Darelovog 'Aleksandrijskog Kvarteta' i 'Avinjonskog Kvinteta'.

 

Klasiku sam, silom prilika, citao na ruskom. Ne treba trositi reci na njihovu prevodilacku skolu.

Kao mladac sam svake godine tokom odmora iscitavao 'Tri musketara' (kako je raslo opste znanje' - mogao sam da pohvatam sve vise stvari). Moji su se uvek cudili, - no ja sam bio uporan.

Ilustracija sovjetskog umetnika Kuskova iz knjige (izdanje 1959g.) koju imam.

 

Portos, Aramis, d'Artanjan i Atos.

 

 

Nekako sam uvek obracao paznju na kulinarstvo u raznim delima, pa sam cesto Late_Mother dovodio do ocaja, da ne govorim o skolskim uciteljicama, koje bi, 'sovjetske sirotice', pale u totalni bedak.

Moz' misliti - kopun (Hr.) 'ugojen ustrojen petao'.

Na francuskom - 'chapon'.

 

 

Jedne godine Late_Father iz nekog dip.lova donese par fazana, pa kaze - ajde, sad mu spremi, da te vise ne gnjavi sa 'spikovanim fazanom'.

Mmmm, - kakva je to bila gozba!

 

Normalno, - sa dolaskom Neta, sve sam pokupio do tancina, necemu se smejao, necemu iznenadio, no uvek se sa zadovoljstvom setim te pocetnicke nevinosti, kad sam otkrivao neki svoj svet.

 

Onih par scena o hrani / vinu iz 'Musketara' verovatno sam zapamtio zauvek.

 

A sta tek reci o Darelu, njegovim opisima Grcke, Aleksandrije, Provanse?

 

Uvek me podsecalo na veliku 'umetnicku' kutiju sa akvarel bojama.

Onako meko, 'sfumato', skroz u naznakama a opet tako, skoro, opipljivo, nadohvat ruke.

 

Kad onaj lik sedi u nekoj taverni na obali reke, trosi prepelice sa nanom i pirincem i pije 'arak'.

Odmah sam se javio nekom drugaru za par golubana i pripremio ih - kako sam zamisljao (a nisam mnogo pogresio, mozda samo dodao manje zacina) i makedonska 'mastika'!

 

Kad Darel kaze - sto se vise udaljavate sa severa Francuske prema jugu, to vise puter i pavlaku zamenjuju maslinovo ulje i zacinske trave.

 

...


  • 2

#24 ironside

ironside
  • Members
  • 3,368 posts

Posted 01 May 2014 - 15:39

...

 

Nikada mi se nisu dopadali prevodi kod nas, - mozda samo, poneki, sa engleskog.

Recimo prevodi Darelovog 'Aleksandrijskog Kvarteta' i 'Avinjonskog Kvinteta'.

 

Klasiku sam, silom prilika, citao na ruskom. Ne treba trositi reci na njihovu prevodilacku skolu.

Kao mladac sam svake godine tokom odmora iscitavao 'Tri musketara' (kako je raslo opste znanje' - mogao sam da pohvatam sve vise stvari). Moji su se uvek cudili, - no ja sam bio uporan.

Ilustracija sovjetskog umetnika Kuskova iz knjige (izdanje 1959g.) koju imam.

 

Portos, Aramis, d'Artanjan i Atos.

 

attachicon.gifKuskov - Tri musketara.jpg

 

Nekako sam uvek obracao paznju na kulinarstvo u raznim delima, pa sam cesto Late_Mother dovodio do ocaja, da ne govorim o skolskim uciteljicama, koje bi, 'sovjetske sirotice', pale u totalni bedak.

Moz' misliti - kopun (Hr.) 'ugojen ustrojen petao'.

Na francuskom - 'chapon'.

 

attachicon.gifChapon.jpg

 

Jedne godine Late_Father iz nekog dip.lova donese par fazana, pa kaze - ajde, sad mu spremi, da te vise ne gnjavi sa 'spikovanim fazanom'.

Mmmm, - kakva je to bila gozba!

 

Normalno, - sa dolaskom Neta, sve sam pokupio do tancina, necemu se smejao, necemu iznenadio, no uvek se sa zadovoljstvom setim te pocetnicke nevinosti, kad sam otkrivao neki svoj svet.

 

Onih par scena o hrani / vinu iz 'Musketara' verovatno sam zapamtio zauvek.

 

A sta tek reci o Darelu, njegovim opisima Grcke, Aleksandrije, Provanse?

 

Uvek me podsecalo na veliku 'umetnicku' kutiju sa akvarel bojama.

Onako meko, 'sfumato', skroz u naznakama a opet tako, skoro, opipljivo, nadohvat ruke.

 

Kad onaj lik sedi u nekoj taverni na obali reke, trosi prepelice sa nanom i pirincem i pije 'arak'.

Odmah sam se javio nekom drugaru za par golubana i pripremio ih - kako sam zamisljao (a nisam mnogo pogresio, mozda samo dodao manje zacina) i makedonska 'mastika'!

 

Kad Darel kaze - sto se vise udaljavate sa severa Francuske prema jugu, to vise puter i pavlaku zamenjuju maslinovo ulje i zacinske trave.

 

...

 

Nisam siguran da to kaže Durrell, čini mi se da je to Ford Madox Ford u "Provence". Provjerit ću.

No slika, kad Durrell, deprimiran, kupi u dućanu konzervu maslina 'Orvieto' i solo ih jede, želeći da je 'na pravoj strani Mediterana', vrijedna je male vinjete na ovom threadu.


  • 0

#25 Kinik

Kinik
  • Members
  • 39,190 posts

Posted 01 May 2014 - 16:14

...

 

Nisam siguran da to kaže Durrell, čini mi se da je to Ford Madox Ford u "Provence". Provjerit ću.

No slika, kad Durrell, deprimiran, kupi u dućanu konzervu maslina 'Orvieto' i solo ih jede, želeći da je 'na pravoj strani Mediterana', vrijedna je male vinjete na ovom threadu.

 

Ni ja nisam bas siguran - znas kakav je Kvintet, - citalac se mora dosta potruditi da ga savlada.

 

Ali, ta mi je scena u pamcenju - putovanje ladjom / dereglijom niz reku i opservacije glavnog lika.

Dok ne dodju na odrediste i uprilice im onu sjajnu seosku / seljacku gozbu sa zecom, vinom i ostalim djakonijama u rusevnoj ladanjskoj kuci, - malom shatou.

 

Btw, - samim tim sto si pokrenuo ovaj tred - to je povelika, sjajna, vinjeta!

 

...


  • 2

#26 ironside

ironside
  • Members
  • 3,368 posts

Posted 01 May 2014 - 17:06

...

 

 

Ni ja nisam bas siguran - znas kakav je Kvintet, - citalac se mora dosta potruditi da ga savlada.

 

Ali, ta mi je scena u pamcenju - putovanje ladjom / dereglijom niz reku i opservacije glavnog lika.

Dok ne dodju na odrediste i uprilice im onu sjajnu seosku / seljacku gozbu sa zecom, vinom i ostalim djakonijama u rusevnoj ladanjskoj kuci, - malom shatou.

 

Btw, - samim tim sto si pokrenuo ovaj tred - to je povelika, sjajna, vinjeta!

 

...

 

Kao po vragu, i Durrellov Aleksandrijski opus (i njegovi diplomatski memoari, kad se prisjeća kako se britanski ambasador skoro ispovraćao kad su mu u Dalmaciji servirali prstace na buzaru) i Madox Ford, ostat će slijedećih 15 dana izvan mog domašaja, dok se ne vratim u moj drugi grad. Bad thing (da ne kažem ružnije) jest da svojim bibliotekama, stručnim, političkim, kulinarskim, pristupam u trokutu od 1500 km i da se to ne može uvijek obaviti preko Interneta, a ne mogu to uvijek zahtijevati od svojih djevojaka.

Stoga, strpljenja; dijelom pažnja i sijećanja, dijelom komentari na postove vas, divnih i pažljivih forumaša. Bez pomoći, nema niti ovog foruma.


  • 0

#27 highlanderka

highlanderka
  • Members
  • 3,131 posts

Posted 01 May 2014 - 18:20

"Ljubav!" zajecao je Pombal i zgrcio se u stolici. "Toliko sam slab prema zenama", priznao je, "a sa njom je bilo tako lako. Gospode, kao da su ti stavili na tanjir neshto sto nisi porucio - ili je porucio neko drugi pa greshkom poslali na tvoj  sto; ushla je u moj zivot kao bifteck a point, kao punjeni plavi patlidzan.....shta je trebalo da cinim?" 

......kvartet.......


  • 2

#28 Kinik

Kinik
  • Members
  • 39,190 posts

Posted 01 May 2014 - 22:27

...

 

Arapin, sluga (izbacujuci iz Pombalovog imena samoglasnike):

 

- Gospodin Pmbl, - mnogo ne dobro!

 

Ili kad uvek ocita molitvu da istera 'zlog dzina' iz kuhinjske sudopere / lavaboa.

 

...


  • 1

#29 Vjekoslav

Vjekoslav
  • Members
  • 10,982 posts

Posted 02 May 2014 - 07:27

...
  
Arapin, sluga (izbacujuci iz Pombalovog imena samoglasnike):

- Gospodin Pmbl, - mnogo ne dobro!

Ili kad uvek ocita molitvu da istera 'zlog dzina' iz kuhinjske sudopere / lavaboa.

...

  
...
 
 
2mcedqq.jpg
 
 
Spoiler

dobar vic!
  • 0

#30 ironside

ironside
  • Members
  • 3,368 posts

Posted 03 May 2014 - 10:08

Spoiler

 

William Makepeace Thackeray: The Ballad of Bouillabaisse (1895)

 

A street there is in Paris famous,
For which no rhyme our language yields,
Rue Neuve des Petits Champs its name is--
The New Street of the Little Fields.
And here's an inn, not rich and splendid,
But still in comfortable case;
The which in youth I oft attended,
To eat a bowl of Bouillabaisse.

 

This Bouillabaisse a noble dish is--
A sort of soup or broth, or brew,
Or hotchpotch of all sorts of fishes,
That Greenwich never could outdo;
Green herbs, red peppers, mussels, saffron,
Soles, onions, garlic, roach, and dace:
All these you eat at Terre's tavern,
In that one dish of Bouillabaisse.

 

Indeed, a rich and savory stew 'tis;
And true philosophers, methinks,
Who love all sorts of natural beauties,
Should love good victuals and good drinks.
And Cordelier or Benedictine
Might gladly, sure, his lot embrace,
Nor find a fast-day too afflicting,
Which served him up a Bouillabaisse.

 

I wonder if the house still there is?
Yes, here the lamp is, as before;
The smiling red-checked écaillère is
Still opening oysters at the door.
Is Terre still alive and able?
I recollect his droll grimace:
He'd come and smile before your table,
And hope you liked your Bouillabaisse.

 

We enter--nothing's changed or older.
"How's Monsieur Terre, waiter, pray?"
The waiter stares and shrugs his shoulder--
"Monsieur is dead this many a day."
"It is the lot of saint and sinner,
So honest Terre's run his race."
"What will Monsieur require for dinner?"
"Say, do you still cook Bouillabaisse?"

 

"Oh, oui, Monsieur," 's the waiter's answer;
"Quel vin Monsieur desire-t-il?"
"Tell me a good one."--"That I can, Sir:
The Chambertin with yellow seal."
"So Terre's gone," I say, and sink in
My old accustom'd corner-place
He's done with feasting and with drinking,
With Burgundy and Bouillabaisse."

 

My old accustom'd corner here is,
The table still is in the nook;
Ah! vanish'd many a busy year is
This well-known chair since last I took.
When first I saw ye, cari luoghi,
I'd scarce a beard upon my face,
And now a grizzled, grim old fogy,
I sit and wait for Bouillabaisse.

 

Where are you, old companions trusty
Of early days here met to dine?
Come, waiter! quick, a flagon crusty--
I'll pledge them in the good old wine.
The kind old voices and old faces
My memory can quick retrace;
Around the board they take their places,
And share the wine and Bouillabaisse.

 

There's Jack has made a wondrous marriage;
There's laughing Tom is laughing yet;
There's brave Augustus drives his carriage;
There's poor old Fred in the Gazette;
On James's head the grass is growing;
Good Lord! the world has wagged apace
Since here we set the Claret flowing,
And drank, and ate the Bouillabaisse.

 

Ah me! how quick the days are flitting!
I mind me of a time that's gone,
When here I'd sit, as now I'm sitting,
In this same place--but not alone.
A fair young form was nestled near me,
A dear, dear face looked fondly up,
And sweetly spoke and smiled to cheer me
--There's no one now to share my cup.

 

I drink it as the Fates ordain it.
Come, fill it, and have done with rhymes:
Fill up the lonely glass, and drain it
In memory of dear old times.
Welcome the wine, whate'er the seal is;
And sit you down and say your grace
With thankful heart, whate'er the meal is.
--Here comes the smoking Bouillabaisse!

................................................................

 

Edit: Nisam siguran, da li se veliki satiričar Thackeray šalio kad je u isti lonac s listom, šafranom i dagnjama stavio babušku i šarana.

Ono što znam jest da u bouillabaisse nikad ne ide tovar.

species-hake.jpg


Edited by ironside, 03 May 2014 - 10:47.

  • 0