nimrod ce ti verovatno odgovoriti, ali da napisem I ja - trenutno smo u trecoj stranoj drzavi (I sigurna sam da nismo zavrsili sa selidbama). privatni zivot se u ceste selidbe uklapa tako sto imas zivotnog partnera sa kojim si kompatibilan I imas iste (ili vrlo slicne) zelje I ocekivanja od zivota, prioritete, slican avanturisticki duh itd. plus partner ima slicne mogucnosti I sposobnosti uklapanja u novu sredinu (u smislu poznavanja jezika, struke, opste adaptabilnosti itd). moguce je naravno I kad ovi uslovi nisu ispunjeni, ali koliko ja vidim "kompromisi" koji nekog ucine nesrecnim (i ticu se krupnih zivotnih stvari kao sto je izbor mesta/zemlje za zivot) najcesce nisu blagotvorni po brak I porodicu.
Pa otprilike tako nekako - ne trazim ja partnera koji ima istu fleksibilnost, ali ispostavi da se izmedju ostalog i na tom nivou razumemo. Dzabe kompromisa ako cemo da se kacimo oko toga gde cemo da zivimo - onda uvek neko nekog vuce protiv volje. Znam da jedno drugom odgovaramo ako za put kraci od dve nedelje nosimo jednu i po torbu Naravno, i veliki broj bliskih prijatelja i poznanika je silom prilika tako posvuda - ne mogu da nadjem sada heatmap facebook prijatelja - imam nekoliko hot zona, ali i gomilu razbacanih, od Singapura do Mombase, Thiesa, Lilehamera i Capetowna. A o planiranju da se negde zadrzim - meni je jedini racionalni horizont za planiranje tih nekih pet godina - sve preko toga mi se cini pouzdanim kao i gledanje u solju - dzabe meni planiranje gde cu ziveti za 10 godina, ako u medjuvremenu naletim na posao/projekat/ostatak zivota negde drugde ili recimo zapatim nekretninu/kuce/mace/dete tu gde sam. Kada naidje prilika, zgrabis priliku.